Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Univerzitetska biblioteka, Beograd

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ je naučna biblioteka Univerziteta u Beogradu i nalazi se u zgradi u Bulevaru kralja Aleksandra 71. Ona je matična biblioteka za sve univerzitetske i fakultetske biblioteke u Srbiji. Služi nastavnim i naučnim potrebama studenata, univerzitetskih nastavnika i naučnih radnika. Dan biblioteke je 24. maj, dan slovenskih prosvetitelja Sv. Ćirila i Metodija.

Po osnivanju Biblioteke, fond je sadržao 57.254 publikacija koje se sastoje od monografskih i serijskih, a danas ima oko 1 700.000 publikacija.

U fondu biblioteke čuvaju se kapitalna dela iz svih naučnih oblasti, velika zbirka domaćih i stranih priručnika (enciklopedije, bibliografije, rečnici), stručni i naučni časopisi, domaće i strane univerzitetske publikacije, bogata udžbenička literatura i značajna zbirka domaćih i stranih doktorskih disertacija. Biblioteka poseduje i fond retkosti gde su smešteni rukopisi, stare i retke štamparske knjige, doktorski, magistarski i specijalistički radovi stari časopisi i novine, arhivska zbirka, kao i zbirka karata. Zbirka rukopisnih, ćirilskih pisama i orijentalnih knjiga biblioteke od neprocenjive je vrednosti.

Istorijat Biblioteke[uredi | uredi kod]

Univerzitetska biblioteka, jedna je od najvećih naučnih biblioteka na Balkanu čija je funkcija da služi nastavnim i naučnim potrebama akademske populacije – studentima, univerzitetskim nastavnicima i naučnim radnicima uopšte, vodi poreklo od biblioteke Liceja Kneževine Srbije. Ova najviša školska ustanova u Srbiji toga vremena, osnovana 1838. godine, imala je biblioteku koju su koristili profesori i đaci Liceja i učenici Beogradske gimnazije. Njene fondove sačinjavali su pokloni domaćih i stranih darodavaca i obavezni primerak Kneževine Srbije. Po odredbama Ustrojenija Liceja, bibliotekar je morao biti jedan od licejskih profesora, te je njen prvi bibliotekar bio dr Janko Šafarik (1814—1876), filolog i profesor istorije. Biblioteka je 1850. godine imala 927 svezaka.

Licej Kneževine Srbije je Zakonom od 24. septembra 1863. pretvoren u Veliku školu. U biblioteci ove škole zadržane su samo stručne publikacije, dok su ostale predate Narodnoj biblioteci. Kada je 1905. godine Velika škola prerasla u Univerzitet, biblioteka je rasformirana. Njen fond je, prema naučnim oblastima, podeljen seminarima odgovarajućih fakulteta. Najvredniji deo ove kolekcije pripao je biblioteci Srpskog seminara. Ubrzo se uvidelo da je Univerzitetu potrebna jedna opšta naučna biblioteka, ali izbijanje Prvog svetskog rata odlaže njeno osnivanje. Deo ovog fonda dobila je po svom osnivanju Univerzitetska biblioteka.

Posle rata, zbog velikog stradanja srpskih biblioteka, iz inostranstva su u većem broju počele da stižu knjige na adresu Univerzitetske biblioteke, iako je ona osnovana tek januara 1921. godine. Pošto je predlog za odluku Filozofskog fakulteta, usvojen od strane Univerzitetskog Senata, potekao od prof. dr Pavla Popovića, on je i postavljen na čelo tada imenovane Komisije za osnivanje Univerzitetske biblioteke. Ova komisija je imala zadatak da realizuje navedenu odluku. Ubrzo nakon toga, maja 1921. godine, prof. Uroš Džonić imenovan je za upravnika Univerzitetske biblioteke, kojoj su privremeno date prostorije na Filozofskom fakultetu.

Na inicijativu našeg poslanika u Vašingtonu, dr Slavka Grujića, Karnegijeva zadužbina, koja je do tada već izgradila čitav niz biblioteka u svetu, prihvatila je da odobri 100.000 dolara kao poklon srpskoj vladi za gradnju i opremanje jedne biblioteke u Beogradu. Profesor dr Slobodan Jovanović, tadašnji rektor Univerziteta, uspeo je ličnim zalaganjem da ta materijalna sredstva uveća državnim kreditima, kako bi se izgradila jedna veća biblioteka, koja bi zadovoljila potrebe Univerziteta. Grad Beograd je poklonio zemljište, a projekat su uradili profesori univerziteta, arhitekti Dragutin Đorđević i Nikola Nestorović. Tako je podignuta prva i tada jedina zgrada u Srbiji, namenski sagrađena za biblioteku.

Svim poslovima oko građenja biblioteke rukovodio je Odbor za podizanje biblioteke u čijem sastavu su se nalazili Slobodan Jovanović, rektor Univerziteta, Leo Kapser, predstavnik Karnegijeve zadužbine, Andra Stevanović, Dragutin Đorđević i Nikola Nestorović, arhitekte i profesori Tehničkog fakulteta.  Zidanje je trajalo pune četiri godine. Bio je to veliki poduhvat, koji je označio s jedne strane nastajanje ustanove od izuzetne važnosti za obrazovanje, nauku i kulturu čitave Srbije, a s druge izgradnju univerzitetskog centra Beograda što je predviđeno Generalnim planom Beograda iz 1921. godine.

Projektanti biblioteke Nestorović i Đorđević, uvaženi profesori Univerziteta, sledili su važno projektantsko načelo da se stil građevine određuje prema njenoj nameni.  Tako je zgrada biblioteke koncipirana kao slobodnostojeća građevina oblikovana u duhu postulata arhitekture akademizma.  Najreprezentativnije je rešena ulazna partija izvedena u vidu isturenog portika sa četiri korintska stuba koji nose trougaoni zabat sa simetrično raspoređenim akroterijama. Arhitektonska plastika, rad vajara Ace Stojanovića, u skladu je sa akademskom koncepcijom zdanja. Izvedena u veštačkom kamenu, raspoređena je oko otvora i na površini trougaonog zabata. Centralnu grupu na trougaonom zabatu čine dve dečje figure sa vencem, dok se sa strane nalaze dve pandan grupe visokoreljefnih figura - žene sa vencem u rukama postavljene iznad figura dece sa knjigama i anđelom.  Predstavljene figure i predmeti su alegorije plodnosti, budućnosti, znanja, pobede, zaštite i sigurnosti.

Enterijer biblioteke izveden je tokom 1925. i 1926. godine, po uzoru na berlinske biblioteke. Nameštaj je izradila fabrike nameštaja Jozefa Trira i Ludviga Altera iz Darmštata. U celokupnom unutrašnjem uređenju izdvajaju se velika studentska čitaonica izrađena u stilu engleske renesanse sa zidovima obloženim hrastovim drvetom i profesorska čitaonica izvedena u stilu italijanske renesanse od orahovog drveta. U vestibilu, u niši na mermernom postolju, postavljena je bista Endrjua Karnegija koju je biblioteka dobila od uprave njegove zadužbine. Beograd je u znak zahvalnosti, ulicu u neposrednoj blizini biblioteke nazvao po ovom velikom dobrotvoru.

Univerzitetska biblioteka predstavlja jedno od najznačajnijih zdanja darovanih Beogradskom univerzitetu.  Sve do podizanja zgrade Narodne biblioteke na Vračarskom platou bila je prva i jedina zgrada u Srbiji namenski građena za te potrebe. Istovremeno, ovo monumentalno zdanje u Bulevaru kralja Aleksandra predstavlja značajno ostvarenje akademizma u srpskoj međuratnoj arhitekturi. Zbog neprocenjivog značaja za nauku i obrazovanje, njenih kulturno-istorijskih i arhitektonsko-urbanističkih vrednosti, 1977. godine je proglašena za spomenik kulture.

Biblioteka je u novoj zgradi svečano otvorena na dan Sv. Ćirila i Metodija, 24. maja 1926. godine. Profesor Uroš Džonić ostao je na položaju Upravnika do početka Drugog svetskog rata. U radu mu je pomagao odbor, čiji je predsednik bio prof. dr Pavle Popović. Glavni zadatak ove ustanove bio je „da kao samostalna univerzitetska ustanova pomaže negovanje nauke i u svojstvu naučne biblioteke posluži ne samo studentima i profesorima Beogradskog univerziteta, već i svima onima koji se bave naukom”. Za vreme Drugog svetskog rata, pod nemačkom okupacijom, biblioteka nije radila sa publikom, a deo zgrade zauzela je nemačka vojska. Zalaganjem osoblja biblioteke, njeni fondovi su ipak sačuvani. Posle oslobođenja, za upravnika postavljena je Milica Prodanović, dotadašnji bibliotekar Univerzitetske biblioteke. Povodom proslave stogodišnjice rođenja Svetozara Markovića 1946. godine ova ustanova dobija svoj današnji naziv Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković”.

U periodu posle Drugog svetskog rata otpočela je primena savremenih metoda u organizaciji i obradi fondova. Formiran je javni stručni katalog, a u saradnji sa Narodnom bibliotekom Srbije izrađen je pravilnik za katalogizaciju od strane Društva bibliotekara Srbije, koji je označio početak ujednačavanja obrade knjižne građe u bibliotekama Srbije. Uspostavljeni su kontakti sa univerzitetskim i nacionalnim bibliotekama u zemlji i u inostranstvu. Takođe otpočet je intenzivan rad na razmeni i međubibliotečkoj pozajmici publikacija. Formirana je služba za informacije i proširena je saradnja sa fakultetskim, seminarskim, institutskim i drugim bibliotekama Univerziteta u Beogradu.

Odeljenje za naučne informacije i edukaciju[uredi | uredi kod]

Odeljenje za naučne informacije je transformisano 2008. godine u Odeljenje za naučne informacije i edukaciju. Ovo odeljenje prati razvoj sistema naučnih informacija i komunikacija, pretražuje baze podataka iz svih naučnih oblasti. Osnovna delatnost odeljenja je informaciono opismenjavanje korisnika, posebno studenata osnovnih i diplomskih studija, pripremanje materijala za različite vidove edukacije prilagođene specifičnim grupama korisnika, rad na kontinualnom stručnom usavršavanju, organizacija stručnog usavršavanja bibliotekara univerzitetskih biblioteka u Srbiji, visokoškolskih biblioteka kao i biblioteka naučnoistraživačkih instituta i ustanova. Odeljenje izrađuje informatore, vodiče i druge informacione materijale o biblioteci, priprema informativni materijal za veb sajt biblioteke; bavi se istraživanjem i analizom u okviru oblasti informacionih nauka, u skladu sa zahtevima i potrebama univerziteta i drugih korisnika; sarađuje na razvoju bibliotečko-informacionog sistema i sistema naučno-tehnoloških informacija na univerzitetima u Srbiji i u sistemu koordinirane nabavke publikacija u štampanom i elektronskom obliku; razvija međunarodnu saradnju.

Biblioteka ima razvijen edukacioni program koji organizuje i sprovodi odeljenje za naučne informacije i edukaciju, kao i bibliotečki stručnjaci iz drugih odeljenja. Kao matična ustanova organizuje posebne radionice za bibliotekare fakulteta i naučnoistraživačkih institucija. Poseban pažnja se posvećuje edukaciji mladih istraživača na master i doktorskim studijama. Edukacija se organizuje u samoj biblioteci, kao i van nje, na fakultetima i institutima, članicama Univerziteta u Beogradu, ali i na fakultetima i naučnim ustanovama širom Srbije. Zahvaljujući tome broj preuzetih članaka iz elektronskih servisa dostupnih putem KoBSON-a (Konzorcijum biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku) svake godine se povećava, kao i broj pregledanih i delimično preuzetih elektronskih knjiga. Edukacioni programi su različiti i prilagođeni su polaznicima.

Biblioteka organizuje predavanja istaknutih međunarodnih naučnika i stručnjaka namenjenih naučnoj zajednici Srbije i bibliotekarima mreže visokoškolskih biblioteka. U organizaciji biblioteke, a u saradnji sa drugim institucijama Univerziteta u Beogradu, do sada je održano više od 20 ovakvih predavanja, putem video linka ili uživo, sa predavačima iz zemalja EU, SAD i regiona.

Edukacija[uredi | uredi kod]

Odeljenje za naučne informacije i edukaciju je do 2002. godine obučavalo pojedinačne korisnike, međutim od tada se počelo sa organizovanom obukom korisnika u vidu grupnih edukacija kao što su prezentacije, predavanja, interaktivne radionice itd. Prve grupne obuke su bile u okviru TEMPUS projekta, a ciljnu populaciju su činili visokoškolski bibliotekari u organizaciji Zajednice Biblioteka Univerziteta Srbije (ZBUS). U okviru ZBUS-a su organizovana tokom godina različita predavanja i radionice na teme formirane prema interesovanju i potrebama korisnika, a od 2014. godine se održava akreditovan kurs „Informaciona pismenost u bibliotekama:komercijalni i nekomercijalni elektronski izvori informacija”, u skladu sa koji doprinose evaluaciji bibliotekara, a samim tim i unapređenju struke. Takođe se počelo sa predavanjima po pozivu u određenim obrazovnim, naučnim, istraživačkim i kulturnim institucijama od 2002. godine, koja su iz godine u godinu postajala sve brojnija i masovnija.

Osnivanjem KoBSON-a jedna od najznačajnijih aktivnosti ovog odeljenja su bile mnogobrojne prezentacije i predavanja održana na većini fakulteta i instituta Univerziteta u Beogradu kao i institucijama širom zemlje.

Većina prezentacija i predavanja se nalazi na sajtu Univerzitetske biblioteke.

Vodiči za naučne oblasti - LibGuides[uredi | uredi kod]

LibGuides su nova vrsta multimedijalnih, interaktivnih veb vodiča kroz sve naučne oblasti. Ono što je ranije bio cilj tzv. preporučenih linkova sada se na mnogo pregledniji, organizovaniji, sadržajniji i atraktivniji način postiže ovim bibliotečkim vodičima.

Reč je o veb servisu koji omogućava da ovlašćeni korisnici, bibliotekari, bez prethodnog znanja veb dizajna mogu uspešno i lako da kreiraju, organizuju i ažuriraju veb stranice. Osnovni cilj njihove izrade je da se na jednom mestu omogući pristup do pouzdanih elektronskih izvora – komercijalnih i onih u otvorenom pristupu. Za svaku naučnu disciplinu, pored tekstova, slika, video zapisa, dostupni su i korisni linkovi o udruženjima, konferencijama i drugim aktuelnim informacijama. LibGuides koristi oko 50.000 bibliotekara, u preko 3.700 biblioteka širom sveta. Napravljeno je oko 300.000 vodiča. Takođe, ovaj vodič omogućava preuzimanje već postojećih vodiča iz cele zajednice i zajednički rad više bibliotekara na izradi vodiča.

Međubibliotečka pozajmica[uredi | uredi kod]

Tendencija u razvoju savremenog bibliotekarstva je da budući korisnik jedne biblioteke u zemlji, istovremeno postane korisnik i svih javnih biblioteka u svetu. Zahvaljujući međubibliotečkoj pozajmici koja neminovno mora da prati najnovije tokove savremenog informatičkog društva i koja se oslanja sve više na elektronski oblik komunikacije, umnogome se skraćuje vreme potrebno za dobijanje tačnih i adekvatnih informacija, pri čemu se gubi osećaj fizičke udaljenosti i prisutnosti samog izvora informacija i korisnika.

Svrha domaće međubibliotečke pozajmice prepoznaje se pre svega u zadovoljenju zahteva i potreba korisnika – biblioteka, kako za informacijama, tako i za njihovim izvorima iz različitih oblasti nauke, kulture i umetnosti. Pri tome, neophodno je da razumevanje potreba i strukture korisnika bude usklađeno sa dinamikom pružanja informacija, koja opet mora da bude rezultat što efikasnije delatnosti odeljenja koje se bavi međubibliotečkom pozajmicom. Promene u očekivanjima, zahtevima i tipu korisnika uticale su i na međubibliotečku pozajmicu u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković”, koja predstavlja danas spoj klasične ili fizičke i digitalne pozajmice, reflektujući tako dvostruku prirodu savremenih biblioteka.

Katalozi[uredi | uredi kod]

Elektronski katalog[uredi | uredi kod]

U Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković” u Beogradu je moguće pretraživati publikacije putem elektronskog kataloga (OPAS).

OPAS je akronim enggleskih reči Online Public Access Catalog (onlajn katalog za javni pristup). OPAS se u biblioteci koristi od 1989. godine uporedo sa lisnim katalogom. Od 1998. godine se više ne ažurira lisni katalog već se novi podaci unose samo u elektronski katalog. Pozajmica je automatizovana. Dostupan je 24 sata dnevno preko Interneta.

Postoje tri tipa pretraživanja elektronskog kataloga: osnovno, izborno i komandno.

Lisni katalog[uredi | uredi kod]

Autorski katalog knjiga iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković” podeljen je na:

  • ABECEDNI katalog knjiga iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković” do 1963. god
  • ABECEDNI katalog knjiga iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković” od 1963. godine do 1998. godine (ćirilična i latinična izdanja)
  • Ćirilični katalog knjiga iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković” do 1963. godine
  • Stručni katalog knjiga podeljen po stručnim oblastima iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković”
  • Katalog doktorskih disertacija podeljen po stručnim oblastima iz fonda Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković”

Posebni katalozi su:

  • Centralni katalog knjiga Beogradskog Univerziteta - od 1930. godine
  • Alfabetski i hronološki katalog stare i retke knjige
  • Katalog Biblioteke Doma Vojislava Jovanovića Maramboa
  • Katalog ilustracija u starim knjigama i periodici
  • Katalog arhivske građe i pseudonima

Fond retkosti[uredi | uredi kod]

U fondu retkosti smeštene su rukopisne, stare i retke, štampane knjige, stari časopisi i novine, arhivska zbirka, zbirka karata i doktorski, magistarski i specijalistički radovi. Neprocenjivu vrednosti čine zbirka rukopisnih, ćirilskih i orijentalnih knjiga.

Od ćirilskih rukopisa, kojih sa odlomcima ima 90, najstariji su oni iz 13. veka: odlomak Apostol jevanđelja, pisan na koži, i Psaltir nađen u selu Pecari kod Bele Crkve u Raškoj. Od brojnih ćirilskih rukopisa pisanih u 14, 15, 16 i 17. veku, najznačajniji su Minej za mart-april iz 1344-1345. godine, najstariji sačuvani prepis Pohvale Sv. Simeunu i Sv. Savi od Teodosija iz druge polovine 14. veka, Četvoro-jevanđelje iz druge polovine 15. veka, baranjski rukopis Dušanovog zakonika sa početka 16. veka, Panegirik pisan 1595. godine u manastiru Sv. Trojice kod Pljevalja i dr. U zbirci rukopisa na orijentalnim jezicima, kojih je ukupno 397 u 633 knjige, najveći broj je na arapskom (498), na osmanskom (126) i persijskom jeziku (9). Najstariji rukopis datira iz 1206. godine. U fondu se nalazi i zbirka geografskih karata i atlasa koja sadrži stare mape, na kojima su prikazani i naši krajevi. Od starih karti posebnu pažnju privlače bakrorezi - planovi Beograda iz 18. veka.

Fond serijskih publikacija[uredi | uredi kod]

Fond serijskih publikacija sadrži više od 8.500 naslova u preko 700.000 svezaka. Od toga je 5.200 naslova stranih serijskih publikacija, najvećim delom na engleskom, nemačkom, francuskom i ruskom jeziku.

Odeljenje za nabavku i prijem bibliotečkog materijala[uredi | uredi kod]

Odeljenje za nabavku i prijem bibliotečkog materijala: koordinira nabavnu politiku; uspostavlja i održava saradnju sa bibliotekarima u zemlji i inostranstvu; formira zbirke i koordinira nabavku publikacija; evidentira i kontroliše troškove nabavke i prati izvore informacija, odnosno domaću i stranu izdavačku produkciju i vrši izbor publikacija za nabavku osnovnog i rezervnog fonda; pregleda i odabira publikacije za nabavku osnovnog i rezervnog fonda (kupovina, razmena, poklon) i izrađuje narudžbine; vrši prijem publikacija i dnevni prijem pošte; vrši reklamacije neisporučenih publikacija; vrši stručne posete i kontakte sa domaćim i inostranim partnerima; daje informacije o poručenim i nabavljenim publikacijama; obavlja fizičku obradu publikacija, vrši inventarisanje i rashodovanje; šalje publikacije u razmenu; obavlja metodski rad sa bibliotečkim radnicima, đacima i studentima; organizuje i druge oblike kulturne aktivnosti u Biblioteci.

Odeljenje za obradu bibliotečkog materijala[uredi | uredi kod]

Odeljenje za obradu bibliotečkog materijala: katalogizira i rekatalogizira domaće i strane publikacije, domaće i strane doktorske disertacije, magistarske radove i drugi bibliotečki materijal i ujednačava odrednice; klasifikuje i reklasifikuje domaće i strane publikacije, doktorske disertacije i magistarske radove; vodi bazu podataka o doktorskim disertacijama i magistarskim radovima odbranjenim u Srbiji; vodi i održava elektronski onlajn katalog Biblioteke; planira i realizuje projekte bibliografskih istraživanja; vodi bibliografsku bazu podataka radova naučnih radnika Univerziteta u Beogradu; izrađuje retrospektivne i tematske bibliografije univerzitetskih nastavnika.

Legati Univerzitetske biblioteke[uredi | uredi kod]

Univerzitetska biblioteka u svojim fondovima ima preko 30 posebnih biblioteka (legata) koje se čuvaju kao zasebne celine. One su veoma različite po veličini i značaju, ali predstavljaju veliku vrednost, kako po sadržaju, tako i kao svedočanstvo o ličnostima kojima su pripadale. Među ovim bibliotekama posebnu vrednost imaju: Biblioteka Joce Vujića, jedna od najbogatijih biblioteka za proučavanje srpske nacionalne i kulturne istorije i književnosti, koja sadrži većinom knjige iz 18 i 19. veka, kao i veoma vredne rukopise, dokumenta i pisma. Poklonjena je 1932. godine. Biblioteka Gedeona Dunđerskog je u stvari bila biblioteka čuvenog sakupljača naših starih knjiga, bibliofila, Petra Stojadinovića iz Novog Sada. Kao svoj dar Univerzitetskoj biblioteci, ovu je zbirku kupio dr Dunđerski. Knjige su uglavnom iz istorije i književnosti srpskog naroda. Biblioteka je značajna za proučavanje srpske nacionalne i kulturne istorije. Poklonjena je 1929. godine. Biblioteka Miroslava Premrua, dobijena je od Ministarstva spoljnih poslova 1927. godine. Sadrži stare i retke knjige, izvore za istoriju i literaturu o reformaciji i renesansi. Biblioteka Dimitrija Mitrinovića, koji je živeo i umro u Londonu, sadrži literaturu iz oblasti filozofije, etnologije, antropologije, orijentalistike i umetnosti. Biblioteka je zaveštana Univerzitetskoj biblioteci i primljena 1956. Biblioteka Isidore Sekulić sadrži knjige iz književnosti i književne kritike, kao i rukopise. Legat čine i slike, nameštaj i lične stvari. Spomen soba se nalazi u čitaonici Odeljenja retkosti.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]