Uljma

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uljma


Pravoslavna crkva u selu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Vršac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 3598
Gustina stanovništva 57 st./km²
Geografija
Nadmorska visina 89 m
Površina 63,2 km²
Ostali podaci
Poštanski kod 26330
Pozivni broj 013
Registarska oznaka

|gšir=45.038 |gduž=21.153666 }} Uljma je naselje u opštini Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 3598 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 3961 stanovnika). Do 1965, godine je ovo naselje sedište Opštine Uljma koju su činila naseljena mesta: Vlajkovac, Zagajica, Izbište, Orešac, Parta, Potporanj, Ritiševo, Uljma i Šušara.. Posle ukidanja statusa opštine u celini pripojena teritorija opštini Vršac.

Istorija[uredi | uredi kod]

Ime mesta:Pojavljuje se pri kraju Turske vladavine (1713.), sa 12 domova. Godine 1911 naziv mesta Homokseil a 1922 god. Uljma.

Uljma je 1716 god. pripojena vršačkom dištritu temišvarskog Banata i imala je 20 kuća a 1722 god. stanovnici sela Izbište su zbog oskudice vode hteli da se preseli u Uljmu. U jesen 1739. godine, 300 Turaka je silom od stanovništva otelo obrok.

Posle toga je Uljma novim Prelaskom brojno ojačala. 1746.-49. uzela je opština u zakup poljsko dobro ,, Malo Nikolinci " 1749. popisano je 81 kuća. Od 1750 god. bio je ovdašnji sveštenik prota palanačkog protopreziterata.

Godine 1773. dodeljena je Uljma ilirskoj, a 1776. nemačko-banatskoj graničarskoj regimenti. Godine 1778. sazidana je bogomolja i započelo je vođenje crkvenih matrikula 1782 god. popisano je 1579 god. pravoslavnih stanovnika. A već 1827 god. bilo je 2773 stanovnika, od kojih rimokatolika 31, pravoslavnih 2233, reformata 5, evangelista 4.

Uljma je dodeljena srpskom bataljonu 1838 god. a 1845. srpskoj regimenti. Godine 1846. bilo je tri sveštenika na 2303 stanovnika pravoslavne veroispovesti. Iste godine opština je imala poštu.

Godine 1854,-58. podignuta je današnja srpska crkva 1854 god. pripadala je Izbištanskoj kompaniji i brojala je 2602 duše.

Godine 1873. pripojena je tamiškom komitatu. 1884 god. Jaša Tomić i Lazar Nanćić priredili su u ovome mestu protestni zbor protiv,, Velikogkikindskog srpskog programa ", koji je rasturen od mađarskog husar.

8. decembra 1894. otvorena je železnička stanica. Uljma je brojala 1869 god. 2734 stanovnika, godine 1880.: 2923 stanovnika, 1890 g.: 3.364 stanovnika, 1900 g.: 3.571, a 1910.: 3.878 duša

Broj stanovnika Uljme je poslednjih dvadesetak godina u opadanju. U selu se beleži negativan prirodni priraštaj što znači da više ljudi u toku godine umre nego što se dece rodi. Muškaraca ima više (1812) nego žena (1786). Prosečna starost muškaraca je 37 godina a žena 39,4 godine. Najveći broj domaćinstava ima jednog do dva člana (211 domaćinstvo ima jednog a 249 domaćinstava ima dva člana). Prosečan broj članova u jednom domaćinstvu je nešto više od tri (3,3).

Najveći procenat stanovnika (83,01%) se izjašnjavaju kao Srbi (2 987), Rumuna je 11,11% (ili 400 ljudi), Mađara 0,63% (23), Hrvata 0,27% (10 ljudi), Roma 0,27% (10) dok je nepoznato 3,25% ili 117 stanovnika.

Veliki broj ljudi je na privremenom radu u inostranstvu, najčešće u zemljama Evropska unije. Obrazovna struktura stanovništva je dosta nepovoljna. Najveći broj ljudi ima završenu samo osnovnu školu, dok je manji broj sa srednjom stručnom spremom. Samo 2% stanovništva ima visoku stručnu spremu tj. završen fakultet.

Privreda Uljme

Osnovna privredna delatnost stanovništva Uljme je zemljoradnja. Najveće površine 4 926,7 ha su pod oranicama a ima dosta i livada, pašnjaka kao i vinograda (ukupno 852,3 ha). Najviše se seju kukuruz, pšenica i šećerna repa, a od životinja se najviše gaje svinje, goveda, ovce i živina.

U različitim privrednim delatnostima radi 1204 stanovnika. Poljoprivredom se bavi 664 stanovnika, u industriji radi 257, u trgovini i turizmu 75, u obrazovanju 28, u zdravstvu i socijalnoj zaštiti 45 itd.

Uljma je poznata i po uzgajanju velikih duleka, dulek od 148 kg koji je pobedio na 27.danima ludaje u Kikindi 13.10.2012 , odgajio je mestanin Uljme Dejan Jovanov,od koga je imenovani napravio pitu dulekaru kojom je pocastio celo selo.

Sport[uredi | uredi kod]

Istorija uljmanskog šaha

Šahovsko seme koje je na ovim prostorima uspešno posejao prvi srpski velemajstor Bora Kostić našlo je pogodno tle u Uljmi, gde sredinom dvadesetog veka niče veliki šahovski klub. Na inicijativu mladog nastavnika srpskog i ruskog jezika Vladislava Šljivića i studenata Mileta Grnčarskog,Save Obođana i Vladimira Stojanova 5. februara 1956. godine osnovan je uljmanski šah klub. Klub je ubrzo postao stecište đaka, studenata i zemljoradnika i važio kao značajna vaspitna institucija. Finansiranje kluba u početnom periodu agilni sekretar Vladislav Šljivić rešio je na originalan način; članovi kluba su sa traktorskom prikolicom sakupljali kukuruz po selu u vidu dobrovoljnog priloga i tim sredstvima opremali klub sa inventarom i šahovskim rekvizitima.

Neumorni Šljivić davao je i poseban doprinos budžetu kluba tako što je svirao svojom harmonikom po seoskim igrankama a sav prihod išao je klubu. Klub je svakim danom imao sve više članova i u svoje redove primao već afirmisane ali i anonimne šahiste iz Vršca i okolnih sela. Željni veće afirmacije u šahu iz Vršca dolaze mladići Aleksandar Zlatičanin, Slobodan Tubić, Dragan Lučić, Dragan Krudulj, Herbert Komarica, Ratomir Grozdanić, a kasnije i braća Slobodan i Vladimir Simić, braća Dragan i Rajko Bukvić, Đura Grubišić i drugi. Iz okolnih sela članovi uljmanskig šah kluba u dužem periodu bili su i Milorad Kapelan i Dušan Galonja (Vlajkovac), Zoran Radivojević (kasnije Nalović) (Potporanj), Milivoj Popov (Zagajica), Stevan Božić, Dušica Čejić i Vesna Veljić (Pavliš). Boje uljmanskog šaha branili su i Milorad Knežević - velemajstor iz Beograda, majstor Dragoljub Baretić (Novi Sad), Dušan Bućan (Novi Sad), Jožef Balaš - Piri (Subotica). Šah-klub iz Uljme je u periodu od dvadesetak godina zasenio Vršački šah klub po mnogo boljom organizovanošću i pojedinačnim i ekipnim rezultatima. U tom periodu uljmanski šah klub bio je standardan član vojvođanske lige kao jedino selo. Najslavniji član kluba iz Uljme bio je svakako velemajstor Bora Kostić koji je u svojim poznim godinama predvodio uljmanske šahiste.

Od šahista koji su živeli ili su rođeni u Uljmi najpoznatiji su bili Vladislav Šljivić, Dušan Nikolin, Zoran Popov, Ivan Ivkov, Petar Nacić, Ljubomir Đorđev, Jugoslav Grnčarski, Zlatko Nikolin. Najpoznatiji šahista ponikao u Uljmi je internacionalni majstor Zorica Nikolin, dvostruka prvakinja Jugoslavije i višestruka olimpijska reprezentativka.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Uljma živi 2716 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,2 godina (37,0 kod muškaraca i 39,4 kod žena). U naselju ima 1089 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,30.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 3775 [1]
1953. 3933
1961. 4237
1971. 4391
1981. 4115
1991. 3961 3713
2002. 3923 3598
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
2987 83.01%
Rumuni
  
400 11.11%
Mađari
  
23 0.63%
Hrvati
  
10 0.27%
Romi
  
10 0.27%
Makedonci
  
8 0.22%
Bugari
  
8 0.22%
Nemci
  
6 0.16%
Muslimani
  
6 0.16%
Slovaci
  
2 0.05%
Česi
  
1 0.02%
Crnogorci
  
1 0.02%
Slovenci
  
1 0.02%
Rusi
  
1 0.02%
Jugosloveni
  
1 0.02%
nepoznato
  
117 3.25%


Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik oblasnog odbora Komesar oblasne samouprave, objavljeno 1927. „Napredak Pančevo“
  • Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928 g.*
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Felix Milecker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928 g.
  • A delibláti homok hőmérséklet ingadozása-u.a. (Mathem. És természtud. Ertes. 1903)
  • Délmagyar. őskori régisiségi leletei; Milecker Felix Temesvár 1891.
  • Der europäische Flugsand J. 1873.
  • Dr Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 3, Novi Sad, 1990.
  • Sima M. Ćirković, Srbi među evropskim narodima, Beograd, 2004.
  • Lazo M. Kostić, Srpska Vojvodina i njene manjine, Novi Sad, 1999.
  • Drago Njegovan, Prisajedinjenje Vojvodine Srbiji, Novi Sad, 2004.
  • Dejan Mikavica, Srpska Vojvodina u Habsburškoj Monarhiji 1690-1920, Novi Sad, 2005.
  • Vasilije Krestić, Iz prošlosti Srema, Bačke i Banata, Beograd, 2003.
  • Letopis Period 1812 – 2009 g. Peščari Napisao M. Marina:(Beč 2009)Banat(Beč 2009) Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o selu Uljmi, nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani: [1]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Naseljena mesta opštine Vršac

Vatin • Veliko Središte • Vlajkovac • Vojvodinci • Vršac • Vršački Ritovi • Gudurica • Zagajica • Izbište • Jablanka • Kuštilj • Mali Žam • Malo Središte • Markovac • Mesić • Orešac • Pavliš • Parta • Potporanj • Ritiševo • Sočica • Straža • Uljma • Šušara