Ukrajinska ustanička armija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ukrajinska ustanička armija (ukr. Українська повстанська армія), lat. Ukrajinska povstanska armija, skr. UPA) je bila paravojna formacija ukrajinskih nacionalista koja je djelovala na području Istočne Evrope za vrijeme i neko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Formalno je osnovana 1943. godine kao vojno krilo Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), odnosno radikalna frakcije koju je vodio Stepan Bandera, te su njeni pripadnici po njemu dobili ime banderovci. Cilj joj je bio stvaranje Ukrajine kao nezavisne i etnički čiste nacionalne države. U vrijeme nastanka Ukrajina se najvećim dijelom nalazila pod vlašću nacističke Njemačke, te su se banderovci prema svojim proklamiranim ciljevima trebali boriti protiv njemačkih snaga. U stvarnosti se UPA daleko više orijentirala na borbu protiv suparničkih paravojnih formacija, kako tzv. Ukrajinske nacionalne revolucionarne armije, tako i sovjetskih partizana i poljskih gerilskih formacija, uključujući Armiju Krajowu, a 1943. je prilikom tzv. Volinjskog klanja izvela masovno etničko čišćenje poljskog stanovništva u kojima je stradalo između 60.000 i 100.000 ljudi. Napredovanje Crvene armije je natjeralo banderovce da se do proljeća 1944. u potpunosti prestanu sukobljavati sa Nijemcima te da s njima sklope saveza. Nakon njemačkog povlačenja su banderovci u pozadini sovjetskih snaga počeli voditi gerilski rat, kako protiv sovjetskih, tako i protiv vlasti komunističke Poljske i nakon rata obnovljene Čehoslovačke. Iako UPA nakon završetka rata, uz neke manje izuzetke vezane uz hladnoratovske zapadnih obavještajnih službi nije primala vanjsku pomoć, neko vrijeme je predstavljala ozbiljan sigurnosni problem za zemlje nastajućeg Istočnog bloka. Tako su pripadnici UPA, između ostalog, u zasjedama ubili sovjetskog maršala Nikolaja Vatutina (1944) i poljskog komunističkog vođu Karola Świerczewskoga. Aktivnosti UPA su, sa druge strane, u značajnoj mjeri olakšale, odnosno opravdale operaciju Visla, veliku razmjenu poljskog i ukrajinskog stanovništva preko novostvorene poljsko-sovjetske granice 1947. godine. U novim okolnostima, ali i zahvaljujući dubokoj infiltraciji sovjetske tajne službe NKVD u njene redove, UPA je vrlo brzo oslabila i nakon 1950. godine se svela na nekoliko izoliranih ćelija. Njeni posljednji pripadnici su nakon nekoliko godina prihvatili ponudu sovjetskih vlasti za amnestijom te je tako UPA prestala postojati. U suvremenoj Ukrajini nakon sticanja nezavisnosti 1991. godine, a pogotovo u njenom zapadnom dijelu gdje je imala najveću podršku, UPA se počela veličati kao organizacija posvećena borbi za slobodu, a 2000-ih je i službeno rehabilitirana. Nakon euromajdanskih događaja je ukrajinska Vrhovna rada donijela zakon koji utvrđuje zatvorske kazne za vrijeđanje UPA i njenih pripadnika kao fašista.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]