Ugovori iz Locarna

Ugovori iz Locarna
S lijeva na desno, Gustav Stresemann, Austen Chamberlain i Aristide Briand tokom pregovora u Locarnu
Generalno
Depozitar	Liga naroda
Jezici	engleski, francuski
Nacrt	16. listopada 1925.
Potpisivanje	1. prosinca 1925. London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Stupanje na snagu	14. rujna 1926.
Prestanak važenja	7. ožujka 1936.
Stranke
Ugovorne strane	Njemačka Belgija Francuska Ujedinjeno Kraljevstvo Italija
Potpisnici	Hans Luther Gustav Stresemann Emile Vandervelde Aristide Briand Stanley Baldwin Austen Chamberlain Vittorio Scialoja

Ugovori iz Locarna je zbirni naziv za sedam ugovora ispregovaranih u Locarnu, Švicarska, od 5. do 16. listopada 1925. godine, službeno potpisanih u Londonu 1. prosinca iste godine. Ovim sporazumima su Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka, Belgija i Italija dogovorile kako će jamčiti za mir i stabilnost u Zapadnoj Europi, obnoviti odnose s poraženom Njemačkom i uključiti novonastale zemlje Centralne i Istočne Europe u održavanje poslijeratnog poretka.

Ugovori koji su sačinjavali paket su:

1. Sporazum o međusobnom jamstvu između Njemačke, Belgije, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Italije
2. Arbitražni sporazumi između Njemačke i Belgije, odnosno Njemačke i Francuske
3. Nota bivših Saveznika Njemačkoj koja objašnjava sankcije protiv zemlje koja krši Povelju Lige naroda temeljem članka 16. Povelje
4. Arbitražni sporazumi između Njemačke i Čehoslovačke, odnosno Njemačke i Poljske
5. Sporazumi o međusobnom jamstvu između Francuske i Čehoslovačke, odnosno Francuske i Poljske

Ratificirani sporazumi razmijenjeni su među zemljama 14. rujna 1926. godine u Ženevi, kada su i formalno stupili na snagu. Istoga dana, ugovori su deponirani u Ligi naroda. Ugovor je imao dalekosežne posljedice na europsku politiku, ali i po glavne sudionike pregovora. Austen Chamberlain je 1925. godine, a Aristide Briand i Gustav Stresemann su 1926. godine dobili Nobelovu nagradu za mir zbog svojih mirotvornih napora.

Ipak, domet sporazuma bio je relativno kratkog vijeka. Naime, nakon Stresemannove smrti 1929. godine, Njemačka je postala manje kooperativna, a smrt Aristidea Brianda 1932. godine dokinula je i volju s francuske strane. Dolazak na vlast Adolfa Hitlera 1933. godine potpuno je okrenuo njemačku politiku, a 1935. godine Francuska sa Sovjetskim Savezom sklopila ugovor o zajedničkoj suradnji. Hitler je to iskoristio kako bi rekao da je Francuska prekršila ugovore iz Locarna te 7. ožujka 1936. poslao vojsku u demilitarizirani Ruhr, tvrdeći kako je to reakcija na francusko kršenje ugovora. Tim je činom de facto dokinuto važenje ugovora iz Locarna.

Ugovori iz Locarna na Wikimedijinoj ostavi