Uccellacci e uccellini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ptičice i ptičurine

kino poster
Režija Pier Paolo Pasolini
Producent Alfredo Bini
Scenario Pier Paolo Pasolini
Uloge Totò
Ninetto Davoli
Femi Benussi
Muzika Ennio Morricone
Fotografija Mario Bernardo
Tonino delli Colli
Montaža Nino Bragli
Distribucija United Artists
Datum(i) premijere 4. V 1966.
Trajanje 88 min.
Zemlja  Italija
Jezik talijanski
Ptičice i ptičurine na Internet Movie Database

Ptičice i ptičurine (talijanski Uccellacci e uccellini) talijanska je art filmska komedija iz 1966. koju je režirao i napisao Pier Paolo Pasolini. Glavne uloge tumače Totò, Ninetto Davoli i Femi Benussi. Priča je alegorične prirode, u obliku filma ceste, a odvija se oko nespretnog oca i sina koji putuju pješice dok ih prati vrana koja govori. Kritike su bile pohvalne. Pasolini je izjavio da mu je ovo najdraži sopstveni film koji je ikada snimio.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Otac i sin putuju pješice u nepoznatom smjeru. Na svojem putu, sretnu vranu koja može govoriti i koja predstavlja lijevog intelektualca po uzoru na Palmira Togliattija. Vrana im priča o dva franjevca iz srednjeg vijeka koji su dobili zadatak širiti evanđelje na jastrebe i vrapce. Uspijeli su odvojeno proširiti svoj svjetonazor, ali nisu uspjeli da se jasterbi i vrapci vole jer su se zajedno odmah napali.

Dok otac i sin nastavljaju put, vrana ih i dalje obaviještava o raznim političkim stvarima i problemima u svetu. Upoznaju razne neobične ljude, od zemljoposjednika koji ih otjeraju, preko obitelji koja živi u bijedu sve do prostitutke. Prikažu se i arhivske snimke Togliattijeva pogreba. Otac i sin na kraju ubiju vranu, jer im je dosadna.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Pasolinijeve Ptičice i ptičurine su ćudljiva fantazija o kršćanstvu i marksizmu; ostaje otvoreno pitanje da li Pasolini vjeruje u ijedno od ovo dvoje, ili nijedno. Nije ni bitno, čini se da govori Pasolini. Jastrebi i dalje jedu vrapce, bez obzira što je jastreb, a što vrabac po tom pitanju... Vrana je izgleda marksist, ali jedino ako su dva junaka kršćani. A njih dvojicu izgleda to ne zanima... To je vjerojatno slabost kršćanstva i marksizma i gotovo svih ljudskih ideologija: prečesto samo ubeđuju ljude istog vjerovanja da bi se složili sa drugima.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]