Kup pobjednika kupova bilo je fudbalsko takmičenje pod okriljem UEFA-e sastavljeno od pobjednika domaćih kupova iz skoro svih europskih fudbalskih federacija. Prvo izdanje je održano u sezoni 1960/61, a posljednje u sezoni 1998/99.
Inicijatori održavanja kupa bile su zemlje učesnice Mitropa kupa (Srednjoevropskog kupa), koje su podržale Engleska, Škotska i Zapadna Nemačka. Iako sumnjičava, UEFA je od sezone 1961/62 preuzela organizaciju takmičenja.
Sustav takmičenja bio je isti kao i u Ligi prvaka. Prve godine u finalu su se igrale dvije utakmice u mjestima finalista, a poslije toga igrala se samo jedna utakmica na neutralnom terenu. U slučaju neriješenog rezultata igrala se ponovljena utakmica, a od 1967. uvedeno je pravilo gola u gostima. Ako se ni tada nije mogao odlučiti pobjednik, do 1971. je odlučivao žreb, a od 1971. su izvođeni jedanaesterci.
Takmičenje je tada ukinuto da bi se povećao kvalitet Lige prvaka. Pobjednici domaćih kupova otada su stjecali pravo učešća u Kupu UEFA, kasnije preimenovanom u UEFA Europsku ligu. Naime, više klubova je igralo u Ligi prvaka koji su često i osvajali državni kup, a mnogi klubovi koji su igrali u Kupu UEFA bili su mnogo jači od klubova u Kupu pobjednika kupova, tako da je ovaj potonji imao samo nekoliko jakih momčadi u posljednjim sezonama.
Nijedan osvajač ovog takmičenja nije uspio odbraniti trofej. Najuspješniji klub u historiji je Barcelona sa 4 trofeja, dok je posjednji osvojio Lazio.