UEFA Euro 2020.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
UEFA Euro 2020.
UEFA Euro 2020
UEFA Euro 2020.

Podaci o turniru
Domaćin(i) Evropska unija Europa (11 zemalja)
Vrijeme održavanja 11. lipnja – 11. srpnja 2021.
Broj reprezentacija 24
Stadioni 11 (u 11 gradova)
Plasman
Prvaci  Italija
Drugoplasirani  Engleska
Trećeplasirani  Danska
Španija
Statistika
Broj utakmica 51
Broj golova 142  (2.78 po utakmici)
Ukupno gledatelja 1.099.278  (21.554 po utakmici)
Najbolji strijelac Portugal Cristiano Ronaldo
Češka Patrik Schick
(5 golova)
Najbolji igrač Italija Gianluigi Donnarumma

Infokutija ažurirana: 11. srpnja 2021.

UEFA Euro 2020., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2020., bilo je 16. izdanje UEFA Eura koje se od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine održalo u nekolicini europskih zemalja.[1] Bio je to prvi puta da se završnica Europskog prvenstva održala u više od dvije zemlje. Turnir se održao u 11 gradova u 11 različitih zemalja, a inicijalno se trebao održati od 12. lipnja do 12. srpnja 2020. godine. Ipak, turnir je odgođen za godinu dana zbog naglog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID-19), što zbog nemogućnosti organizacije, što zbog toga da se nacionalnim ligama, koje su također bile odgođene, omogući da završe sezone u regularnim rokovima.[2] Unatoč odgodi, UEFA je odlučila kako će turnir zadržati naziv "UEFA Euro 2020."[3]

Tadašnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini, objasnio je kako je paneuropsko natjecanje "romantični" događaj kojim bi se proslavio 60. "rođendan" Europskog prvenstva.[4] Zbog činjenice da ima najveći kapacitet od svih prijavljenih stadiona, londonski Wembley odabran je kao domaćin polufinalnih i finalnih utakmica, što će biti drugi put nakon 1996. godine da će se finale igrati na tom stadionu, mada je tada u pitanju bila stara inkarnacija. Stadio Olimpico u Rimu odabran je kao stadion na kojem će se odigrati prva utakmica turnira između Turske i Italije. Turnir se inicijalno trebao odigrati u 13 gradova, ali su dva grada u procesu izgubila domaćinstvo: Bruxelles još u prosincu 2017. godine zbog kašnjenja u izgradnji Eurostadiuma,[5] dok je Dublin status domaćina izgubio u travnju 2021. godine jer Irska nije mogla garantirati da će na stadionu moći biti publike. Španjolska je upravo zbog tog razloga, kako bi omogućila prisustvo gledatelja, promijenila svoj grad domaćin iz Bilbaa u Sevillu.[6]

Aktualni branitelj naslova bio je Portugal, koji je osvojio turnir 2016. godine. Bilo je ovo prvo Europsko prvenstvo na kojem se koristila VAR videotehnologija.[7] Novi prvak Europe postala je reprezentacija Italije, koja je u finalu, nakon jedanaesteraca, pobijedila Englesku. Treće mjesto podijelile su Danska i Španjolska. Najboljim igračem turnira proglašen je talijanski golman Gianluigi Donnarumma, dok su najviše golova, njih pet, postigli Cristiano Ronaldo (Portugal) i Patrik Schick (Češka).

Izbor domaćina[uredi | uredi kod]

Iako su neke zemlje već ranije bile izrazile želju da organiziraju ovo prvenstvo,[8][9][10][11][12][13][14][15] tadašnji predsjednik UEFA-e Michel Platini sugerirao je, na konferenciji za medije održanoj 30. lipnja 2012., dan uoči finala Eura 2012. godine, kako bi se turnir mogao organizirati u "12 ili 13 gradova" diljem kontinenta, umjesto da domaćin bude jedna zemlja ili nekoliko njih kao zajednički domaćini.[16] Do tada, UEFA je već koristila sličan forma na Europskom U-17 prvenstvu, gdje je domaćin svake od sedam grupa Elitnog razreda bila druga država.

Odluka o europskom formatu[uredi | uredi kod]

Službena odluka donesena 6. prosinca 2012. godine potvrdila je kako će se Euro 2020. godine održati u nekoliko europskih gradova kako bi se proslavila 60. obljetnica Europskog prvenstva kao natjecanja.[17][18] Izbor grada za domaćina turnira ovoga puta nije garantirao zemlji automatski plasman na završnicu turnira.

UEFA je objasnila kako je paneuropsko natjecanje logična odluka u periodu kada je cijela Europa bila u financijskim problemima.[19][20] Reakcije na UEFA-in plan bile su podijeljene.[21] Kritičari formata isticali su proširani format (broj utakmica je s 31 poveća na 51 zbog činjenice da je broj sudionika povećan sa 16 na 24) i povezane, povećane troškove kao glavni razlog zašto je samo jedna zemlja (Turska) poslala UEFA-i ozbiljnu ponudu za organizaciju turnira.[22]

Kandidati za domaćinstvo[uredi | uredi kod]

Konačni popis gradova koji su se prijavili za organizaciju prvenstva objavljen je 26. travnja 2014. godine, zajedno s informacijom da će UEFA-in Izvršni odbor konačnu odluku o gradovima domaćinima donijeti na sjednici 19. rujna iste godine. Dva su grada poslala ponudu za Finalni paket (od kojih je jedan, označen plavom bojom, dobio pravo organizacije polufinalnih i finalne utakmice), dok je ukupno 19 gradova poslalo ponude za Standardni paket (od kojih je, inicijalno, 12 dobilo pravo organizacije, a označeni su zeleno za gradove koji će organizirati grupnu fazu i četvrtfinala, odnosno žuto za gradove koji će organizirati grupnu fazu i osminu finala); Bruxelles, označen crvenom bojom, incijalno je dobio pravo organizacije, ali ga je UEFA uklonila s popisa 7. prosinca 2017. godine.[23][24][25] Dublin, također označen crvenom, jednako je tako dobio organizaciju, ali ju je UEFA oduzela 23. travnja 2021. godine. Istoga dana, UEFA je objavila kako je Španjolska promijenila grad domaćin tako da će se utakmice umjesto u Bilbau igrati u Sevilli.[6]

Slijedi pregled kandidiranih gradova:

Legenda

      Domaćini grupne faze i osmine finala
      Domaćini grupne faze i četvrtfinala
      Domaćin polufinala i finala. Kasnije dodano: Grupna faza i osmina finala
      Domaćini grupne faze i osmine finala, kasnije izgubili status
      Domaćin grupne faze i osmine finala, kasnije promijenio grad domaćin
      Kandidati (odbijeni bilo jer nisu udovoljavali UEFA-inim standardima, bilo jer nisu dobili dovoljno glasova)

Država Grad Stadion Kapacitet Paket Ishod
 Azerbejdžan Baku Olimpijski stadion
68,700
Standardni
 Grupa i četvrtfinale
 Belgija Bruxelles Eurostadium
50,000–62,613
Standardni
 Grupa i osmina finala (poništeno)
 Bjelorusija Minsk Dinamov stadion
34,000
Standardni
 Nisu odabrani
 Bugarska Sofija Stadion Vasil Levski
43,000
Standardni
 Nisu odabrani
 Danska Kopenhagen Parken
38,065
Standardni
 Grupa i osmina finala
 Engleska London Wembley Stadium
90,000
Finalni
 Polufinale i finale
Grupa i osmina finala (kasnije dodano)
 Irska Dublin Aviva Stadium
51,700
Standardni
 Grupa i osmina finala (poništeno)
 Italija Rim Stadio Olimpico
70,634
Standardni
 Grupa i četvrtfinale
 Izrael Jeruzalem Stadion Tedi
34,000
Standardni
 Nisu odabrani
 Mađarska Budimpešta Puskás Aréna
67,215
Standardni
 Grupa i osmina finala
 Nizozemska Amsterdam Johan Cruijff ArenA
56,000
Standardni
 Grupa i osmina finala
 Njemačka München Allianz Arena
70,000
Standardni/Finalni
 Grupa i četvrtfinale
 Rumunjska Bukurešt Arena Națională
55,600
Standardni
 Grupa i osmina finala
 Rusija Sankt Peterburg Gazprom Arena
68,134
Standardni
 Grupa i četvrtfinale
 Sjeverna Makedonija Skoplje Arena Toše Proeski
33,460
Standardni
 Nisu odabrani
 Škotska Glasgow Hampden Park
51,866
Standardni
 Grupa i osmina finala
 Španjolska Bilbao San Mamés
53,289
Standardni
 Grupa i osmina finala (premješteno)
Sevilla Estadio de La Cartuja
60,000
 Grupa i osmina finala
 Švedska Stockholm Friends Arena
54,329
Standardni
 Nisu odabrani
 Wales Cardiff Millennium Stadium
74,500
Standardni
 Nisu odabrani

Utjecaj pandemija koronavirusa[uredi | uredi kod]

Početak pandemije i odgoda[uredi | uredi kod]

Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin objavio je odluku o odgodi Eura 2020. godine u ožujku 2020. godine.

Početkom 2020. godine, razvoj pandemije koronavirusa (COVID-19) u Europi otvorio je pitanje sigurnosti igrača, stručnih stožera i gledatelja koji bi bili dio Europskog prvenstva.[26] Na UEFA-inom Kongresu održanom u ožujku, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin izjavio je kako će UEFA sigurno pronaći način da se nosi sa situacijom, dok je glavni tajnik Teodoros Teodoridis izjavio kako je UEFA u stalnom kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i vladama država organizatorica oko cijele situacije.[27] Utjecaj pandemije na nogomet ojačao je kasnije istog mjeseca, kada su donesene odluke da se velika većina nacionalnih natjecanja igra bez publike. Do 13. ožujka 2020. godine, sva su UEFA-ina natjecanja odgođena, dok su su velike europske nacionalne lige, poput Bundeslige, La Lige, Ligue 1, Premier League i Serie A, prekinute na neodređeno.[28]

UEFA je 17. ožujka 2020. godine održala videokonferenciju s predstavnicima 55 saveza članova, a na konferenciji su bili predstavnici udruge FIFPro te odbori Europskog udruženja klubova i Europskih liga. Tema konferencije bio je odgovor UEFA-e na razvoj pandemije, dio kojega je svakako bila i organizacija Eura 2020.[29] UEFA je na konferenciji objavila kako će se Euro odgoditi za sljedeću godinu, predlažući istovremeno da se turnir održi od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine.[30] Odgoda je smanjila pritisak na države organizatorice oko potencijalne organizacije i javnozdravstvenih aspekata samog turnira, ali je također omogućila da se prekinuta nacionalna i kontinentalna natjecanja dovrše unutar rokova predviđenih za tu sezonu.[2] FIFA je sljedećeg dana odobrila promjenu te ju unijela u svoj kalendar međunarodnih natjecanja. Direktna posljedica toga bila je odgoda planiranog proširenog izdanja Klupskog svjetskog prvenstva, koje se trebalo održati u terminu koji je sada pripao Euru.[31] Dana 23. travnja 2020. godine, UEFA je potvrdila da će natjecanje zadržati naziv "UEFA Euro 2020".[3][32]

Planovi za gledatelje i promjene domaćina[uredi | uredi kod]

Iako je UEFA najavila kako, načelno, nemogućnost primanja gledatelja neće biti prepreka organizaciji, Aviva Stadium u Dublinu (gore) i San Mamés u Bilbau (dolje) diskvalificirani su kao domaćini upravo zbog tog razloga.

U svibnju 2020. godine, Čeferin je potvrdio kako bi se prvenstvo načelno trebalo održati u 12 gradova u 12 europskih zemalja, međutim nije isključio mogućnost reduciranja broja gradova, jer su tri domaćina već tada naglasila kako nisu sigurni da će moći organizirati prvenstvo u novim terminima.[33] Odabrani gradovi domaćini prošli su kroz dodatnu kontrolu na sastanku Izvršnog odbora 17. lipnja 2020. godine,[34] gdje je svih 12 domaćina ponovo potvrđeno, a uz to je potvrđen i novi raspored odigravanja.[35][36] Nekoliko mjeseci nakon sastanka, Čeferin je opet izjavio kako mogućnost da se broj domaćina reducira do sljedeće godine i dalje postoji.[37] U studenom 2020. godine, nakon dodatne potvrde da se Euro planira održati prema dogovorenom rasporedu,[38] UEFA je potvrdila kako vodi razgovore s organizatorima i lokalnim javnozdravstvenim vlastima o mogućnosti primanja gledatelja na stadione (spominjale su se brojke od 100%, 50% i 33% od ukupnog kapaciteta), odnosno održavanju utakmica bez gledatelja. Temeljem ovih prijedloga, svaki od gradova domaćina je dobio zadatak od UEFA-e da osmisli dvije ili tri varijante, ovisno o uvjetima koji budu vladali u trenutku održavanja. Među mjerama se spominjala i mogućnost da na utakmicama prisustvuju samo lokalni navijači, bez dolaska stranih gostiju. UEFA je potvrdila da će se konačna odluka, za svaki grad pojedinačno, o modelu organizacije donijeti 5. ožujka 2021. godine.[39][40] U listopadu 2020. godine došlo je do dodatnih problema uslijed rata u regiji Nagorno-Karabah, zbog čega je UEFA suspendirala sve utakmice koje su se trebale odigravati u Armeniji i Azerbajdžanu.[41] Ipak, ovo nije utjecalo na azerbajdžanske pripreme za organizaciju Eura u Bakuu.[42] UEFA je u prosincu iste godine ukinula suspenziju, nakon što su dvije zemlje potpisale sporazum o prekidu vatre.[43]

U novogodišnjem intervjuu, Aleksander Čeferin je izjavio: "Cijepljenje je započelo i mislim da ćemo moći imati pune tribine na ljeto. Za sada, plan je da se igra u svih dvanaest zemalja. Naravno, postoje i rezervne opcije za slučaj da neka država ima problema. Mi smo spremni organizirati natjecanja u jedanaest, deset ili devet gradova... pa čak i u samo jednoj zemlji, ako bude potrebno. No ipak, siguran sam 99.9% da ćemo imati Europsko prvenstvo u svih dvanaest gradova, kako je i planirano."[44][45] Dana 27. siječnja 2011. godine, UEFA se sastala sa savezima država organizatorica kako bi raspravila operativne aspekte te nanovo potvrdila kako će se prvenstvo održati u dvanaest gradova.[46] Rok za prijavu kapaciteta pomaknut je na 7. travnja 2021.,[47] a s time i konačna odluka o domaćinima, koja je pomaknuta na 19. travnja 2021. godine.[48] Dan nakon sastanka, UEFA je objavila kako će Daniel Koch, bivši čelnik pri švicarskom Saveznom uredu za javno zdravstvo, služiti kao glavni savjetnik po pitanju koronavirusa.[49] U veljači 2021. godine, Izraelski nogometni savez ponudio se organizirati nekoliko utakmica na turniru, s obzirom na to da je zemlja imala visoku stopu procijepljenosti u tom trenutku. Ipak, UEFA se zahvalila na ponudi, ponovo naglasivši kako planira održati natjecanje u dvanaest dogovorenih gradova.[50] U ožujku 2021. godine, Čeferin je rekao kako UEFA ima nekoliko spremnih scenarija, međutim kako je mogućnost odigravanja utakmica bez publike definitivno otpala, što je značilo da će na svim utakmicama biti dopušten određen broj gledatelja. Naknadno je objavljeno kako nijedan grad domaćin neće biti automatski diskvalificiran ukoliko se odluče organizirati utakmice bez gledatelja, međutim UEFA bi morala donijeti konačnu procjenu oko isplativosti organiziranja utakmica bez gledatelja, odnosno preseljenja navedenih utakmica na drugu lokaciju.[51] Istoga mjeseca britanski premijer Boris Johnson javno je ponudio UEFA-i da će Engleska spremno organizirati dodatne utakmice ukoliko za to bude potrebe.[52]

Dana 9. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako je osam od dvanaest gradova potvrdilo svoje organizacijske planove te kako će biti dozvoljeno od 25% do 100% popunjenosti, ovisno o gradu. Gradovi koji nisu potvrdili planove bili su Bilbao, Dublin, München i Rim;[53] oni su dobili rok da do 19. travnja potvrde svoje planove UEFA-i. UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim potvrdio gledatelje na stadionu te je tako potvrđen kao domaćin.[54] Dana 19. travnja, preostala tri grada dobila su dodatno produljenje roka te su sada morali potvrditi svoje planove do 23. travnja.[55] Kako bi finalizirali organizaciju prodaje karata, svi su gradovi dobili rok do 28. travnja da potvrde dopušteni broj gledatelja ili da eventualno povećaju ranije najavljene brojke.[56]

Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je službeno potvrdila kako će Sevilla zamijeniti Bilbao kao grad domaćin u Španjolskoj, dok je Dublin diskvalificiran; utakmice grupne faze koje su se trebale odigrati u Dublinu preseljene su u Sankt Peterburg, dok su one osmine fenala preseljene u London.[6] Zbog situacije s koronavirisom, Nogometni savez Irske nije uspio ishoditi garancije irske vlade i grada Dublina kako će moći biti gledatelja na stadionu.[57][58][59] S druge strane, Kraljevski španjolski nogometni savez objavio je kako je sanitarne zahtjeve Baskije "nemoguće ispoštovati" tako da stadion u Bilbau ne bi mogao primiti gledatelje pa je zato došlo do zamjene domaćina.[60] Nakon te odluke, grad Bilbao je direktno optužio UEFA-u i španjolski savez zbog gubitka statusa domaćina te su čak prijetili tužbama i zahtjevima za naknadu štete.[61]

Također, istoga dana, UEFA je potvrdila kako su lokalne vlasti odobrile "minimalno 14,500 gledatelja" za utakmice u Münchenu, koji je tako potvrđen kao domaćin četiriju utakmica.[6] Ipak, nedugo su zatim i lokalne vlasti u Bavarskoj kao i njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova potvrdili kako se tu ne radi o stopostotnoj garanciji te kako će ta odluka ovisiti o sitaciji s pandemijom u trenutku odigravanja utakmica.[62] Nekoliko dana kasnije, Čeferin se u jednom intervjuu za njemačke medije povukao te je demantirao kako je UEFA striktno zahtijevala gledatelje na tribinama, kazavši da će "lokalne vlasti prije početka utakmica odlučiti hoće li pustiti gledatelje na tribine ili ne."[63][64]

Promjene pravila[uredi | uredi kod]

Dana 31. ožujka 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje maksimalno pet promjena igrača tokom utakmice (uz dodatnu, šestu, u produžecima).[65] No, svaka momčad ima samo tri mogućnosti promijeniti igrača za vrijeme aktivne igre, uz dodatnu, četvrtu, mogućnost u slučaju produžetaka, ne računajući promjene napravljena na poluvremenu, prije početka produžetaka ili u pauzi između produžetaka.[66] Korištenje pet promjena odobrio je IFAB tijekom pandemije zbog činjenice da je kalendar postao zgusnust pa su se igrači više umarali.[67]

Početkom travnja 2021. godine, UEFA je rekla da razmatra mogućnost proširenja popisa dostupnih igrača s uobičajena 23 igrača, a sve povodom apela brojnih izbornika da im se omogući organiziranje momčadi u slučaju pojave zaraze u reprezentaciji te kako bi se smanjio pritisak na kondiciju i spremnost igrača.[68] Dana 27. travnja, mediji su izvjestili kako je UEFA-in odbor odobrio proširenje na 26 igrača te da odluka čeka potvrdu UEFA-e.[69] Potvrda je stigla 4. svibnja 2021. godine. Međutim, svaka reprezentacija i dalje može navesti samo 23 igrača na službenoj prijavi (11 igrača i 12 zamjena) pred utakmicu, u skladu s Pravilima igre. Također je objavljeno da će svaka reprezentacija nakon svoje prve utakmice moći zamijeniti golmane zbog nemogućnosti igranja, iako su ostali golmani u momčadi i dalje dostupni.[70]

Posebna pravila zbog koronavirusa[uredi | uredi kod]

Dana 4. svibnja 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor potvrdio je posebna pravila za završni turnir zbog pandemije koronavirusa u Europi:[70][71]

  • Ako grupa igrača u reprezentaciji bude stavljena u obveznu karantenu ili samoizolaciju nakon odluke nacionalnih ili lokalnih javnozdravstvenih tijela zbog pozitivnog testa na SARS-CoV-2, utakmica će se igrati prema dogovorenom rasporedu ako reprezentacija ima najmanje 13 dostupnih igrača (uključujući barem jednog golmana).
  • Ako momčad nema raspoloživ ni minimum potrebnih igrača zbog pozitivnih testova na SARS-CoV-2, utakmica se može prebaciti na novi datum unutar narednih 48 sati po odluci UEFA-ine administracije, koja ovisi o izvedivim mogućnostima promjene termina. Uz to, UEFA može novu utakmicu premjestiti na alternativnu lokaciju ako smatra prikladnim.
  • Ako se utakmica ne može nanovo organizirati, UEFA-ino Kontrolno, etičko i disiciplinsko tijelo odlučit će o tom pitanju. Smatrat će se da je reprezentacija odgovorna za neodigravanje utakmice predala utakmicu i izgubila 3:0.
  • Ako ijedan član delegiranog sudačkog tima mora biti zamijenjen zbog pozitivnog testa na SARS-CoV-2, UEFA iznimno može imenovati novog suca iste nacionalnosti kao i jedna od reprezentacija i/ili koji nije na FIFA-inoj listi.

Kvalifikacije[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Kvalifikacije za UEFA Euro 2020.
  Reprezentacija se kvalificirala za Euro 2020.
  Reprezentacija se nije kvalificirala za Euro 2020.

Za ovaj turnir nije bilo automatski kvalificiranih momčadi, tako da je svih 55 reprezentacija pod ingerencijom UEFA-e, uključujući i onih 12 čiji su gradovi odabrani kao domaćini, moralo igrati kvalifikacije za 24 mjesta na završnom turniru.[72][73] Kako je UEFA gradove domaćine odabrala već u rujnu 2014. godine, dakle prije početka kvalifikacija, postojala je mogućnost da reprezentacija koja ima grad domaćin uopće ne igra na prvenstvu.

Ždrijeb za kvalifikacije održan je 2. prosinca 2018. godine u Konvencijskom centru u Dublinu.[74]

Glavne kvalifikacije otpočele su u ožujku 2019. godine, a ne u rujnu 2018. godine, odmah nakon FIFA Svjetskog prvenstva u Rusiji, a završene su u studenom 2019. godine. Format je ostao mahom nepromijenjen, s tim da se 20 reprezentacija od njih 24 kvalificiralo kroz glavne kvalifikacije, dok su četiri mjesta ostala upražnjena. Nakon primanja Kosova u članstvo u svibnju 2016. godine, UEFA je objavila kako će 55 reprezentacija biti ždrijebano u deset grupa po završetku Lige nacija (pet grupa po pet reprezentacija i pet grupa po šest reprezentacija, s tim da su sudionici završnice Lige nacija imali osiguran ždrijeb u grupe s po pet reprezentacija). Dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake grupe osigurale bi plasman na Euro. Kvalifikacije su se igrale u terminima u ožujku, lipnju, listopadu i studenom 2019. godine.[75]

Kako je u 2018. godini došlo do pokretanja UEFA Lige nacija,[76][75][77][78] ta je sezona Lige nacija povezana s kvalifikacijskim ciklusom za UEFA Euro 2020. godine, čime su momčadi dobile i drugu priliku da se kvalificiraju na prvenstvo. Po četiri momčadi iz svake divizije Lige nacija, koje već nisu osigurale plasman na Europsko prvenstvo, sudjelovale su u divzijskima play-off turnirima. Pobjednici tih divizijskih turnira odlučivali su se kroz dva jednokružna polufinala i jedno finale, tako da su se te četiri reprezentacije pridružile onima koje su se već kvalificirale i tako je popunjena kvota od 24 reprezentacije.[78]

Kvalificirane momčadi[uredi | uredi kod]

Od 24 kvalificirane reprezentacije, njih 19 su povratnici s prethodnog prvenstva. Među njima su Belgija i Italija, koje su svoje kvalifikacije odradile sa savršenim učinkom (10 pobjeda iz 10 utakmica),[79][80] aktualni europski i svjetski prvaci Portugal i Francuska, dok se Njemačka kvalificirala za svoju rekordnu, trinaestu uzastopnu završnicu UEFA Eura.[81] Finska i Sjeverna Makedonija izborile su svoje debije na ovom natjecanju, što su im ujedno i prvi nastupi na bilo kojem velikom međunarodnom natjecanju.[82][83] Škotska, koja je jedan od organizatora turnira, vratila se na međunarodnu scenu po prvi put nakon Svjetskog prvenstva 1998., a ujedno se radi i o njihovom prvom nastupu na Euru još od 1996. godine.[84] Reprezentacije Nizozemske i Danske vratile su se na turnir nakon što nisu igrale 2016. godine, a Nizozemskoj je ovo ujedno bilo i prvo veliko natjecanje još od Svjetskog prvenstva 2014. godine.[85][86] Reprezentacije Austrije, Mađarske, Slovačke i Walesa po prvi puta su izborile uzastopne nastupe na završnici Eura.[87][88] Uz Sjevernu Makedoniju, Hrvatska, koja je na turnir došla kao svjetski doprvak, bila je jedina reprezentacija s područja bivše Jugoslavije koja je izborila nastup na turniru. Od svih bivših prvaka, jedino Grčka nije izborila nastup na završnom turniru, što im je bio drugi uzastopni izostanak s Eura i treći ukupno kada su u pitanju velika natjecanja.[89] Albanija, Irska, Island, Sjeverna Irska i Rumunjska nisu uspjele izboriti nastup na turniru nakon što su nastupile 2016. godine.[90]

Od konačnih 11 organizatora, njih sedam je izborilo nastup na turniru kroz glavne kvalifikacije, dok su Mađarska i Škotska izborile nastup kroz play-off turnire. Rumunjska je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] dok je Azerbejdžan ispao još u grupi glavnih kvalifikacija. Irska, koja je inicijalno bila jedan domaćina, također je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] međutim je kasnije izgubiila domaćinstvo.

Reprezentacija Datum kvalifikacije Prijašnji nastupi1
'60. '64. '68. '72. '76. '80. '84. '88. '92. '96. '00. '04. '08. '12. '16. Ukupno
Belgija 10. listopada 2019. x x x • x • • x x x • x x x • 5
Italija 12. listopada 2019. x x • x x • x • x • • • • • • 9
Rusija 13. listopada 2019. • x • • • • 5
Poljska 13. listopada 2019. x x x x x x x x x x x x • • • 3
Ukrajina 14. listopada 2019. x x x x • • 2
Španija 15. listopada 2019. x • x x x • • • x • • • • • • 10
Francuska Francuska 14. studenog 2019. • x x x x x • x • • • • • • • 9
Turska 14. studenog 2019. x x x x x x x x x • • x • x • 4
Engleska 14. studenog 2019. x x • x x • x • • • • • x • • 9
Češka 14. studenog 2019. • • • • • • 6
Finska 15. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x x x x 0
Švedska 15. studenog 2019. x x x x x x x x • x • • • • • 6
Hrvatska 16. studenog 2019. • x • • • • 5
Austrija 16. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x • x • 2
Nizozemska 16. studenog 2019. x x x x • • x • • • • • • • x 9
Njemačka 16. studenog 2019. x x x • • • • • • • • • • • • 12
Portugal 17. studenog 2019. x x x x x x • x x • • • • • • 7
Švicarska Švicarska 18. studenog 2019. x x x x x x x x x • x • • x • 4
Danska 18. studenog 2019. x • x x x x • • • • • • x • x 8
Wales 19. studenog 2019. x x x x x x x x x x x x x x • 1
Severna Makedonija Sjeverna Makedonija 12. studenog 2020. x x x x x x 0
Mađarska 12. studenog 2020. x • x • x x x x x x x x x x • 3
Slovačka 12. studenog 2020. x x x x x • 1
Škotska 12. studenog 2020. x x x x x x x x • • x x x x x 2

Legenda:

• označava turnir na kojemu je reprezentacija nastupila.
x označava turnir na kojemu reprezentacija nije nastupila.
     označava turnir kojeg je reprezentacija osvojila.
     označava da reprezentacija u to vrijeme nije mogla nastupati jer nije predstavljala nezavisnu državu.
     označava turnir kojemu je reprezentacija bila domaćin.

Gradovi domaćini[uredi | uredi kod]

Originalnih 13 gradova domaćina izabrano je i javno predstavljeno od strane UEFA-e 19. rujna 2014. godine.[92] Međutim, UEFA-in Izvršni odbor maknuo je Bruxelles s popisa gradova domaćina 7. prosinca 2017. godine zbog kašnjenja s izgradnjom planiranog Eurostadiuma. Četiri utakmice (tri iz grupne faze i jedna utakmica osmine finala) koje su se trebale igrati u Bruxellesu prebačene su na londonski Wembley.[5] Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako Aviva Stadium u Dublinu također gubi status domaćina zbog nedovoljno garancija irskih vlasti da će gledatelji moći biti prisutni na stadionu. Tri utakmice grupne faze premještene su na Gazprom Arenu u Sankt Peterburgu, dok je utakmica osmine finala premještena na Wembley. UEFA je na sličan način premjestila i četiri utakmice koje su se trebale igrati na San Mamésu u Bilbau na stadion La Cartuja u Sevilli.[6]

Dana 7. prosinca 2017. godine također je objavljeno kako će se prvenstvo otvoriti na Olimpicu u Rimu, koji je odabran ispred Amsterdama, Glasgowa i Sankt Peterburga. UEFA je također odlučila da će u toj utakmici, ukoliko se kvalificira, igrati Italija.[5][93]

Od konačnih 11 gradova i država domaćina, sedam gradova i šest država nikada dosad nije organiziralo UEFA Euro. Sevilla nije bila među domaćinima kada je Španjolska 1964. godine organizirala Kup nacija, dok Azerbejdžan, Danska, Mađarska, Rumunjska i Rusija nikada nisu organizirale utakmice Europskih prvenstava. Od jedanaest izabranih stadiona, samo su dva prethodno bili domaćini utakmica europskih prvenstava - Stadio Olimpico (1968. i 1980.) te Johan Cruijff ArenA (tada Amsterdamska arena, 2000.). Originalni Wembley bio je među stadionima na kojima se igrao UEFA Euro 1996., međutim iako se novi stadion nalazi na istoj lokaciji, UEFA novi i stari Wembley smatra različitim stadionima.

Engleska London Italija Rim
Njemačka München
Wembley Stadium Stadio Olimpico Allianz Arena
Kapacitet: 90,000 Kapacitet: 70,634 Kapacitet: 70,000
Azerbejdžan Baku Rusija Sankt Peterburg Mađarska Budimpešta
Olimpijski stadion Gazprom Arena Puskás Aréna
Kapacitet: 68,700 Kapacitet: 68,134 Kapacitet: 67,215
Španija Sevilla Rumunija Bukurešt Nizozemska Amsterdam Škotska Glasgow Danska Kopenhagen
La Cartuja Arena Națională Johan Cruijff ArenA Hampden Park Parken
Kapacitet: 60,000 Kapacitet: 55,600 Kapacitet: 54,990 Kapacitet: 51,866 Kapacitet: 38,065

Svaki grad domaćin organizirat će tri utakmice grupne faze te jednu utakmicu osmine ili četvrtfinala, uz izuzetak Sankt Peterburga, koji će organizirati šest utakmica grupne faze, i Londona, koji će organizirati dvije utakmice osmine finala. Alokacija utakmica po stadionima je sljedeća:

Domaćini grupne faze[uredi | uredi kod]

Gradovi domaćini podijeljeni su u šest parova, grupiranih temeljem sportske snage (uzimajući u obzir da su se svi domaćini kvalificirali), geografskih elemenata i sigurnosno-političkih okolnosti. Parovi su raspoređeni po grupama temeljem nasumičnog izvlačenja održanog 7. prosinca 2017. godine. Svaki kvalificirani domaćin igrat će minimalno dvije utakmice u svojoj državi. Parovi su raspoređeni na sljedeći način:[5]

UEFA je definirala sljedeće kriterije oko određivanja domaćinstva država organizatorica koje se nalaze u istoj grupi:[94]

  • Ukoliko su se obje reprezentacije kvalificirale direktno ili preko play-offa, ždrijeb će odrediti koja će reprezentacija biti domaćin triju utakmica (odnosno, koja će biti domaćin međusobnog susreta), a koja će igrati samo dvije utakmice kao domaćin.
  • Ukoliko se jedna reprezentacija kvalificirala direktno, a druga nije izborila direktan plasman, reprezentacija koja je izborila direktni plasman igrat će tri utakmice kao domaćin, dok će druga reprezentacija, ukoliko izbori plasman, igrati samo dvije.
  • Ako jedan od domaćina izbori play-off, a drugi bude eliminiran u procesu kvalifikacija, ta će reprezentacija, ako izbori plasman kroz play-off, igrati tri utakmice na domaćem terenu.
  • Ako se nijedan od domaćina grupe ne kvalificira, nema potrebe za posebnom organizacijom.

Ukoliko domaćin ne uspije izboriti plasman kroz play-off rundu, pobjednik tog kvalifikacijskog ciklusa zeuzet će njegovo mjesto kao domaćin te će biti domaćin u dvije ili tri utakmice, temljem gore navedenih kriterija. Ždrijeb parova održan je 22. studenog 2019. godine u Nyonu, zajedno sa ždrijebom play-off turnira.[95] U ždrijebu, koji je bio potreban samo za grupu B (gdje su domaćini Danska i Rusija), UEFA je pripremila dvije kuglice, a izvučena država je dobila pravo biti domaćin u tri utakmice.[96]

Alokacija domaćinstava utakmica grupne faze
Grupa Domaćin Status domaćina Ždrijeb? Broj domaćih utakmica
Tri Dvije
A  Azerbejdžan Ispadanje u kvalifikacijama Ne  Italija Nitko
 Italija Direktna kvalifikacija
B  Danska Direktna kvalifikacija Da  Danska  Rusija
 Rusija Direktna kvalifikacija
C  Nizozemska Direktna kvalifikacija Ne  Nizozemska Nitko
 Rumunjska Ispadanje u play-offu
D  Engleska Direktna kvalifikacija Ne  Engleska  Škotska
 Škotska Kvalifikacija temeljem play-offa
E  Irska Ispadanje u play-offu Ne  Španjolska Nitko
 Španjolska Direktna kvalifikacija
F  Njemačka Direktna kvalifikacija Ne  Njemačka  Mađarska
 Mađarska Kvalifikacija temeljem play-offa

Dopušteni kapaciteti[uredi | uredi kod]

Zbog pandemije koronavirusa i povezanih ograničenja javnih okupljanja, većina stadiona nije u mogućnosti potpuno popuniti svoje kapacitete. UEFA je zatražila od svih organizatora da osmisle plan oko dopuštenog broja gledatelja u suradnji sa svojim lokalnim i/ili nacionalnim vlastima. Domaćini su izvorno dobili rok do 7. travnja 2021. da iskomuniciraju svoje planove s UEFA-om. Dva dana nakon roka, UEFA je objavila kako je osam gradova potvrdilo svoje planove oko broja gledetalja, dodavši da će kapaciteti biti popunjeni između 25% i 100%, ovisno o stadionu. Preostala četiri grada (Bilbao, Dublin, München i Rim) dobili su novi rok do 23. travnja da iskomuniciraju svoje planove.[53] UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim također potvrdio svoj kapacitet.[54] Na dan isteka roka, München je također potvrđen kao domaćin, dok je Bilbao zamijenjen Sevillom, s obzirom da baskijski grad nije mogao garantirati gledatelje na stadionu. Dublin je potpuno uklonjen s popisa domaćina, također jer nisu mogli garantirati gledatelje na utakmicama.[6]

Dopušteni kapaciteti stadiona na UEFA Euru 2020.
Grad Stadion Kapacitet Doupušteni kapacitet Ref.
Nizozemska Amsterdam Johan Cruijff ArenA
54,990
 Najmanje 25% (oko 12,000), uz mogućnost povećanja
[97]
Azerbejdžan Baku Olimpijski stadion
68,700
 50% (oko 34,350), ali bez stranih gledatelja, osim državljana reprezentacija koje igraju
[98]
Mađarska Budimpešta Puskás Aréna
67,215
 Puni kapacitet, gledatelji će morati zadovoljiti stroga pravila za ulazak na stadion
Rumunija Bukurešt Arena Națională
55,600
 Najmanje 25% (oko 13,000), uz mogućnost povećanja
[99]
Škotska Glasgow Hampden Park
51,866
 25% (oko 12,000)
[100]
Danska Kopenhagen Parken
38,065
 25%–33% (najmanje 11,236), uz mogućnost povećanja
[101]
Engleska London Wembley Stadium
90,000
 Najmanje 25% (oko 22,500) za grupnu fazu i osminu finala, uz mogućnost povećanja za polufinala i finale
Njemačka München Allianz Arena
70,000
 Najmanje 20% (oko 14,500)
[102]
Italija Rim Stadio Olimpico
70,634
 Najmanje 25% (oko 17,659), uz mogućnost povećanja
[103]
Rusija Sankt Peterburg Gazprom Arena
68,134
 Najmanje 50% (oko 34,067), uz mogućnost povećanja
Španija Sevilla La Cartuja
60,000
 30% (oko 18,000)

Reprezentativni kampovi i baze[uredi | uredi kod]

Svaka reprezentacija odabrala je kamp u kojem će boraviti i trenirati između utakmica. Reprezentacije će boraviti u svojim kampovima za cijelog trajanja turnira, a putovat će samo na utakmice. Za razliku od ranijih prvenstava, reprezentacije su dobile pravo odabrati kamp na bilo kojoj lokaciji zbog paneuropskog formata prvenstva, bez obveze da borave u zemljama domaćinima.[104]

UEFA je 27. siječnja 2020. godine objavila kampove 20 reprezentacija koje su izborile direktan plasman,[105] dok su preostale četiri reprezentacije naknadno odabrale svoje kampove.

Reperzentacija Kamp Država
Austrija Seefeld in Tirol  Austrija
Belgija Tubize  Belgija
Češka Prag[α 1]  Češka
Danska Helsingør  Danska
Engleska Burton upon Trent, Engleska  Ujedinjeno Kraljevstvo
Finska Sankt Peterburg  Rusija
Francuska Francuska Clairefontaine-en-Yvelines  Francuska
Hrvatska Rovinj[α 2]  Hrvatska
Italija Firenca  Italija
Mađarska Telki  Mađarska
Nizozemska Zeist  Nizozemska
Njemačka Herzogenaurach  Njemačka
Poljska Sopot[α 3]  Poljska
Portugal Budimpešta  Mađarska
Rusija Himki  Rusija
Severna Makedonija Sjeverna Makedonija Bukurešt  Rumunjska
Slovačka Sankt Peterburg[α 4]  Rusija
Škotska Hurworth-on-Tees, Engleska[111]  Ujedinjeno Kraljevstvo
Španija Las Rozas de Madrid  Španjolska
Švedska Göteborg[α 5]  Švedska
Švicarska Švicarska Rim  Italija
Turska Baku  Azerbejdžan
Ukrajina Bukurešt  Rumunjska
Wales Baku  Azerbejdžan
  1. ↑ Izvorno Ujedinjeno Kraljevstvo Currie, Edinburgh, Škotska,[106] ali premješteno zbog COVID restrikcija u Škotskoj.[107]
  2. ↑ Izvorno Ujedinjeno Kraljevstvo St Andrews, Škotska,[106] ali premješteno zbog COVID restrikcija u Škotskoj.[108]
  3. ↑ Izvorno Irska Portmarnock, Irska[106]
  4. ↑ Izvorno Irska Castleknock, Irska[109][110]
  5. ↑ Izvorno Irska Maynooth, Irska[106]

Format natjecanja[uredi | uredi kod]

UEFA Euro 2020. godine zadržao je isti format kao i prethodni turnir, što je posljedica ranijeg proširenja broja natjecatelja sa 16 na 24; UEFA je tada odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na turnir iz 2012. godine. Ukupni broj grupa ostao je šest, dok je u faza na izbacivanje zadržala osminu finala kao dodatnu fazu. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije. Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.

Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 30 dana.

Finalni ždrijeb[uredi | uredi kod]

Ždrijeb za završnicu turnira održan je 30. studenog 2019. godine u centru Romexpo u Bukureštu.[112][113][114][115] Dvadeset i četiri kvalificirane reprezentacije ždrijebane su u šest grupa po četiri reprezentacije. Pobjednici play-off turnira nisu bili poznati u trenutku ždrijeba, tako da su označeni kao play-off pobjednici A do D.[116] Da se dogodila situacija da jedna ili više grupa nisu mogle biti finalizirane na dan originalnog ždrijeba, UEFA je odredila 1. travanj kao datum dodatnog ždrijeba za slučaj potrebe,[1] međutim ubrzo je potvrdila kako neće biti potrebe za dodatnim ždrijebom.[96]

Momačdi su raspoređene po jakosnim skupinama temeljem njihovih rezultata u kvalifikacijama za UEFA Euro 2020. godine, odnosno temeljem tablice uspješnosti sastavljene prema rezultatima u kvalifikacijama. Standardizirani šablon za raspored reprezentacija izgledao je ovako:[117]

  • Skupina 1: Pobjednici kvalifikacijskih grupa 1–6
  • Skupina 2: Pobjednici kvalifikacijskih grupa 7–10, drugoplasirani u grupama 1–2 (11–12 ukupno)
  • Skupina 3: Drugoplasirani u grupama 3–8 (13–18 ukupno)
  • Skupina 4: Drugoplasirani u grupama 9–10 (19–20 ukupno), play-off pobjednici A–D (nepoznati u trenutku ždrijeba)

Kako su pravila nalagala da dva domaćina ne mogu biti u istoj jakosnoj skupini, UEFA je pripremila izvanredne mjere za taj slučaj, a koje bi uključivale ili prebacivanje najlošije rangirane reprezentacije iz više skupine, ili prebacivanje najbolje rangirane reprezentacije iz niže skupine, a sve temeljem načela da se struktura jakosnih skupina što manje poremeti. Ipak, nije bilo potrebe ni za kakva usklađivanja.

Ždrijeb je započeo s prvom jakosnom skupinom, a završio s četvrtom, odakle je reprezentacija ždrijebana u prvu slobodnu grupu. Nakon toga su ždrijebane pozicije reprezentacija po grupama, što je bilo važno za određivanje rasporeda. UEFA je primjenjivala sljedeća pravila tokom ždrijeba (koja su vrijedila i za momčadi koje su se tek trebale kvalificirati):[118]

  • Automatska raspodjela po grupama: Reprezentacije gradova domaćina automatski su ždrijebane u određene grupe, sukladno gore navedenim parovima.
  • Zabranjeni susreti: Zbog političkih razloga, UEFA je odredila nekolicinu parova koji nisu smjeli biti u istoj grupi. Uz to što nisu mogle biti u istoj grupi, reprezentacije koje nisu bile domaćini nisu smjele biti u grupi u kojoj je domaćin reprezentacija s kojom ne smiju igrati, čak i ako se ta reprezentacija ne bi kvalificirala. Na kraju se samo jedan zabranjeni par, onaj Rusije i Ukrajine, odnosio na grupnu fazu. Ostali zabranjeni parovi među eprezentacijama u play-offu bili su Kosovo i Bosna i Hercegovina te Kosovo i Srbija, međutim te su reprezentacije ionako sve bile u četvrtoj jakosnoj skupini pa ne bi mogle igrati međusobno temeljem toga; Kosovo i Rusija također nisu smjeli igrati,[119] međutim ni oni nisu mogli biti ždrijebani u istu grupu. Međutim, ova se zabrana ne odnosi na eliminacijsku fazu.

Alokacija play-off pobjednika[uredi | uredi kod]

Zbog korištenja play-off formata, koji je onemogućio predviđanje svih scenarija, UEFA-ina uprava morala je pričekati kako bi riješila sve probleme oko ždrijeba završnog turnira do kompletiranja sudionika grupne faze.[94] Nije bilo moguće da UEFA spriječi da jedan od play-off turnira sadrži dva domaćina, što je dovelo do toga da Rumunjska (domaćin u grupi C) i Mađarska (domaćin u grupi F) budu na istom play-off turniru. Stoga je pobjednik ovog turnira morao biti unaprijed raspoređen u dvije grupe u ždrijebu, kako bi se predvidjele sve situacije. Kako bi ovo omogućila, UEFA je sparila play-off turnire A i D (jer potonji nije imao domaćina), čime je dobila jasan scenarij za to da se bilo koja reprezentacija kvalificira. Ždrijeb je održan 22. studenog 2019. u Nyonu (zajedno sa ždrijebom play-offa), kojim su određeni prioriteti za alokaciju play-off turnira A u grupe na završnici.[96]

UEFA je pripremila dvije kuglice sa slovima dvaju grupa u kojima su bili domaćini u pitanju (grupa C za Rumunjsku te grupa F za Mađarsku). Prva izvučena kuglica određivala je grupu ("prioritetna grupa") koja je bila dodijeljena turniru A, uz iznimku reprezentacije domaćina druge izvučene kuglice ("neprioritetna grupa") u slučaju njezine pobjede na turniru A. Na samom ždrijebu, grupa F je određena kao prioritetna grupa, što je omogućilo sljedeća dva scenarija:

  • Turnir A osvajaju Bugarska, Mađarska ili Island: Pobjednik turnira A bit će raspoređen u grupu F, dok će pobjednik turnira D ići u grupu C. (S obzirom da je Rumunjska ispala u polufinalu play-offa, ovo je bila primijenjena solucija.)
  • Turnir A osvaja Rumunjska: Rumunjska ide u grupu C, dok pobjednik turnira D ide u grupu F.

Jakosne skupine[uredi | uredi kod]

Jakosne skupine organizirane su na sljedeći način:

Skupina 1
Reprezentacija Grupa Rang
Belgija[α 1] 1
Italija
A
 2
Engleska
D
 3
Njemačka
F
 4
Španija
E
 5
Ukrajina[α 1] 6
Skupina 2
Reprezentacija Grupa Rang
Francuska Francuska 7
Poljska 8
Švicarska Švicarska 9
Hrvatska 10
Nizozemska
C
 11
Rusija
B
 12
Skupina 3
Reprezentacija Grupa Rang
Portugal 13
Turska 14
Danska
B
 15
Austrija 16
Švedska 17
Češka 18
Skupina 4[α 2]
Reprezentacija Grupa Rang
Wales 19
Finska 20
Play-off pobjednik A
C / F[α 3]
 N/D
Play-off pobjednik B
E[α 4]
Play-off pobjednik C
D[α 5]
Play-off pobjednik D[α 6]
  1. ↑ 1,0 1,1 Ukrajina nije mogla biti u istoj grupi kao i Rusija (domaćin grupe B). S obzirom da nisu mogli biti ždrijebani ni u jednu od četiri grupe s domaćinima iz prve jakosne skupine, Ukrajina je raspoređena u grupu C. Posljedica toga bila je da je Belgija raspoređena u grupu B.
  2. ↑ Identitet četiri play-off pobjednika nije bio poznat u vrijeme formiranja jakosnih skupina.
  3. ↑ Rumunjska (domaćin grupe C) i Mađarska (domaćin grupe F) sudjelovale su u play-off turniru A, tako da je pobjednik turnira A raspoređen u dvije grupe (C i F), s tim da je konačni raspored ovisio o pobjedniku turnira A.
  4. ↑ Irska (izvorni domaćin grupe E) sudjelovala je u play-off turniru B, tako da je pobjednik turnira B automatski raspoređen u grupu E.
  5. ↑ Škotska (domaćin grupe D) sudjelovala je u play-off turniru C, tako da je pobjednik turnira C automatski raspoređen u grupu D.
  6. ↑ Play-off turnir D sparen je s turnirom A (koji je imao dva domaćina), tako da je pobjednik turnira D automatski raspoređen u dvije grupe (C i F), s tim da je konačni raspored ovisio o pobjedniku turnira A.

Finalni ždrijeb grupa[uredi | uredi kod]

Nakon održanih play-off turnira, konačni raspored grupa bio je sljedeći (momčadi u italiku su pobjednici play-off turnira):

Grupa A
Poz. Reprezentacija
A1 Turska
A2 Italija[α 1]
A3 Wales
A4 Švicarska Švicarska
Grupa B
Poz. Reprezentacija
B1 Danska[α 1]
B2 Finska
B3 Belgija
B4 Rusija[α 2]
Grupa C
Poz. Reprezentacija
C1 Nizozemska[α 1]
C2 Ukrajina
C3 Austrija
C4 Severna Makedonija Sjeverna Makedonija


Grupa D
Poz. Reprezentacija
D1 Engleska[α 1]
D2 Hrvatska
D3 Škotska[α 2]
D4 Češka
Grupa E
Poz. Reprezentacija
E1 Španija[α 1]
E2 Švedska
E3 Poljska
E4 Slovačka
Grupa F
Poz. Reprezentacija
F1 Mađarska[α 2]
F2 Portugal
F3 Francuska Francuska
F4 Njemačka[α 1]
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Domaćin turnira koji će sve tri utakmice igrati na domaćem terenu.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Domaćin turnira koji će dvije utakmice igrati na domaćem terenu.

Suci[uredi | uredi kod]

Dana 27. rujna 2018. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje VAR tehnologije po prvi puta u historiji Europskih prvenstava.[7] Dana 12. veljače 2020. godine, UEFA i CONMEBOL potpisali su memorandum o jačanju suradnje, koji je uključivao mogućnost sudjelovanja jednog južnoameričkog sudačkog para na utakmicama grupne faze.[120]

UEFA je 21. travnja 2021. godine objavila imena 19 sudačkih timova za UEFA Euro.[121] Na popisu se nalazio i argentinski sudac Fernando Rapallini sa svojim pomoćnicima, što je bio prvi puta u historiji da je neki južnoamerički sudac sudio na Europskom prvenstvu, a sve u skladu s ranije spomenutim memorandumom. Na isti način je jedan sudački tim iz Španjolske pozvan na Copa Américu 2021. godine.[122]

Uz ove timove, UEFA je potvrdila imena 22 VAR suca te 12 pomoćnih sudaca (koji će biti angažirani ili kao četvrti suci, ili kao zamjenski pomoćni suci).[121] Na potonjem popisu nalazi se i Francuskinja Stéphanie Frappart, koja je tako prva sutkinja koja će sudjelovati u završnici Eura za muškarce.[122] Konačna i potpuna lista izgledala je ovako:

Država Glavni sudac Pomoćnici VAR suci Četvrti suci Zamjene
 Argentina Fernando Rapallini Juan Pablo Belatti / Diego Bonfá
 Bugarska Georgi Kabakov Martin Margaritov
 Engleska Michael Oliver Stuart Burt / Simon Bennett Stuart Attwell
Chris Kavanagh
Lee Betts (zaleđa)
Anthony Taylor Gary Beswick / Adam Nunn
 Francuska Clément Turpin Nicolas Danos / Cyril Gringore Jérôme Brisard
François Letexier
Benjamin Pagès (zaleđa) 		Stéphanie Frappart Mikaël Berchebru
 Italija Daniele Orsato Alessandro Giallatini / Fabiano Preti Marco Di Bello
Massimiliano Irrati
Paolo Valeri
Filippo Meli (zaleđa) 		Davide Massa Stefano Alassio
 Izrael Orel Grinfeld Roj Hasan / Idan Jarkoni
 Nizozemska Björn Kuipers Sander van Roekel / Erwin Zeinstra Kevin Blom
Pol van Boekel
Danny Makkelie Hessel Steegstra / Jan de Vries
 Njemačka Felix Brych Mark Borsch / Stefan Lupp Bastian Dankert
Christian Dingert
Marco Fritz
Christian Gittelmann (zaleđa)
Daniel Siebert Jan Seidel / Rafael Foltyn
 Poljska Paweł Gil Bartosz Frankowski Marcin Boniek
 Portugal Artur Soares Dias Rui Tavares / Paulo Soares João Pinheiro
 Rumunjska Ovidiu Hațegan Sebastian Gheorghe / Radu Ghinguleac
István Kovács Vasile Marinescu / Ovidiu Artene
 Rusija Sergej Karasov Igor Demeško / Maksim Gavrilin
 Slovenija Slavko Vinčić Tomaž Klančnik / Andraž Kovačič
 Srbija Srđan Jovanović Uroš Stojković
 Španjolska Carlos del Cerro Grande Juan Carlos Yuste Jiménez / Roberto Alonso Fernández Alejandro Hernández Hernández
Juan Martínez Munuera
José María Sánchez
Íñigo López de Cerain (zaleđa)
Antonio Mateu Lahoz Pau Cebrián Devís / Roberto Díaz Pérez del Palomar
 Švedska Andreas Ekberg Mehmet Culum / Stefan Hallberg
 Švicarska Sandro Schärer Stéphane De Almeida
 Turska Cüneyt Çakır Bahattin Duran / Tarık Ongun

Natjecanje po grupama[uredi | uredi kod]

Legenda:
     Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
     Momčad prolazi u osminu finala.

Napomena: Sva vremena navedena su prema srednjoeuropskom ljetnom (CEST) vremenu (UTC+2). Ako se utakmica odigrava u drugoj vremenskoj zoni, navedeno je i lokalno vrijeme za tu zonu.

Ukoliko dvije ili više reprezentacija imaju isti broj bodova po završetku grupne faze, primjenit će se sljedeći kriteriji za određivanje konačnog plasmana:[1]

  1. Veći broj bodova osvojen u međusobnim susretima;
  2. Bolja gol razlika ostvarena u međusobnim susretima;
  3. Više postignutih golova u međusobnim susretima;
  4. Ako i nakon primjere kriterija 1 do 3 reprezentacije i dalje imaju identične bodove, kriteriji 1 do 3 se ponovo primjenjuju isključivo na utakmice između reprezentacija koje su još uvijek izjednačene kako bi se odredio njihov konačni plasman. [α 1] Ako ni ovaj postupak ne dovede do odluke, primjenit će se kriteriji 5 do 10;
  5. Bolja gol razlika u svim utakmicama u grupi;
  6. Više postignutih golova u svim utakmicama u grupi;
  7. Veći broj pobjeda u svim utakmicama u grupi;[α 2]
  8. Ukoliko u posljednjem kolu grupne faze dvije momčadi igraju međusobno te imaju isti broj bodova, kao i jednak broj postignutih i primljeih golova, a ta utakmica završi remijem, njihov plasman određuje se izvođenjem jedanaesteraca. (Ovaj kriterij neće se koristiti ako tri ili četiri reprezentacije imaju isti broj bodova.);
  9. Ukupno manje disciplinskih bodova u svim utakmicama grupne faze (1 bod za jedan žuti karton, 3 boda za crveni karton koji je posljedica dva žuta, 3 boda za direktni crveni karton, 4 boda za žuti karton kojemu slijedi izravni crveni karton);
  10. Bolji rang na ukupnoj rang listi europskih kvalifikacija.

Napomene

  1. ↑ Ukoliko postoje tri momčadi s istim brojem bodova, primjena prva tri kriterija može riješiti situaciju samo za jednu reprezentaciju, dok preostale dvije reprezentacije i dalje ostaju izjednačene. U tom slučaju, procedura se nastavlja od početka, ali samo za preostale reprezentacije.
  2. ↑ Ovaj kriterij može riješiti situaciju samo u slučaju da je došlo do oduzimanja bodova, s obzirom da nema načina da više momčadi bude izjednačeno po bodovima, a da imaju različit broj pobjeda.

Grupa A[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Italija 9 3 3 0 0 7 0 +7
2. Wales 4 3 1 1 1 3 2 +1
3. Švicarska Švicarska 4 3 1 1 1 4 5 -1
4. Turska 0 3 0 0 3 1 8 -7
Turska Turska 0:3  Italija
Izvještaj Demiral Pogodak nakon 53 minuta 53' (ag.)
Immobile Pogodak nakon 66 minuta 66'
Insigne Pogodak nakon 79 minuta 79'
Gledatelja: 12,916
Wales Wales 1:1  Švicarska
Moore Pogodak nakon 74 minuta 74' Izvještaj Embolo Pogodak nakon 49 minuta 49'
Gledatelja: 8,782
Turska Turska 0:2  Wales
Izvještaj Ramsey Pogodak nakon 42 minuta 42'
C. Roberts Pogodak nakon 90+5 minuta 90+5'
Gledatelja: 19,762
Italija Italija 3:0  Švicarska
Locatelli Pogodak nakon 26 minuta 26', Pogodak nakon 52 minuta 52'
Immobile Pogodak nakon 89 minuta 89' 		Izvještaj
Gledatelja: 12,445
Švicarska Švicarska 3:1  Turska
Seferović Pogodak nakon 6 minuta 6'
Shaqiri Pogodak nakon 26 minuta 26', Pogodak nakon 68 minuta 68' 		Izvještaj Kahveci Pogodak nakon 62 minuta 62'
Gledatelja: 17,138
Italija Italija 1:0  Wales
Pessina Pogodak nakon 39 minuta 39' Izvještaj
Gledatelja: 11,541

Grupa B[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Belgija 9 3 3 0 0 7 1 +6
2. Danska 3 3 1 0 2 5 4 +1
3. Finska 3 3 1 0 2 1 3 -2
4. Rusija 3 3 1 0 2 2 7 -5
Danska Danska 0:1  Finska
Izvještaj Pohjanpalo Pogodak nakon 60 minuta 60'
Gledatelja: 15,200
Belgija Belgija 3:0  Rusija
Lukaku Pogodak nakon 10 minuta 10', Pogodak nakon 88 minuta 88'
Meunier Pogodak nakon 34 minuta 34' 		Izvještaj
Gledatelja: 26,264
Finska Finska 0:1  Rusija
Izvještaj Mirančuk Pogodak nakon 45+2 minuta 45+2'
Gledatelja: 24,540
Danska Danska 1:2  Belgija
Poulsen Pogodak nakon 2 minuta 2' Izvještaj T. Hazard Pogodak nakon 55 minuta 55'
De Bruyne Pogodak nakon 70 minuta 70'
Gledatelja: 23,395
Rusija Rusija 1:4  Danska
Dzjuba Pogodak nakon 70 minuta 70' (pen.) Izvještaj Damsgaard Pogodak nakon 38 minuta 38'
Poulsen Pogodak nakon 59 minuta 59'
Christensen Pogodak nakon 79 minuta 79'
Mæhle Pogodak nakon 82 minuta 82'
Gledatelja: 23,644
Finska Finska 0:2  Belgija
Izvještaj Hrádecký Pogodak nakon 74 minuta 74' (ag.)
Lukaku Pogodak nakon 81 minuta 81'
Gledatelja: 18,545

Grupa C[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Nizozemska 9 3 3 0 0 8 2 +6
2. Austrija 6 3 2 0 1 4 3 +1
3. Ukrajina 3 3 1 0 2 4 5 -1
4. Severna Makedonija Sjeverna Makedonija 0 3 0 0 3 2 8 -6
Austrija Austrija 3:1  Sjeverna Makedonija
Lainer Pogodak nakon 18 minuta 18'
Gregoritsch Pogodak nakon 78 minuta 78'
Arnautović Pogodak nakon 89 minuta 89' 		Izvještaj Pandev Pogodak nakon 28 minuta 28'
Gledatelja: 9,082
Nizozemska Nizozemska 3:2  Ukrajina
Wijnaldum Pogodak nakon 52 minuta 52'
Weghorst Pogodak nakon 59 minuta 59'
Dumfries Pogodak nakon 85 minuta 85' 		Izvještaj Jarmolenko Pogodak nakon 75 minuta 75'
Jaremčuk Pogodak nakon 79 minuta 79'
Gledatelja: 15,837
Ukrajina Ukrajina 2:1  Sjeverna Makedonija
Jarmolenko Pogodak nakon 29 minuta 29'
Jaremčuk Pogodak nakon 34 minuta 34' 		Izvještaj Alioski Pogodak nakon 57 minuta 57'
Gledatelja: 10,001
Nizozemska Nizozemska 2:0  Austrija
Depay Pogodak nakon 11 minuta 11' (pen.)
Dumfries Pogodak nakon 67 minuta 67' 		Izvještaj
Gledatelja: 15,243
Sjeverna Makedonija Severna Makedonija 0:3  Nizozemska
Izvještaj Depay Pogodak nakon 24 minuta 24'
Wijnaldum Pogodak nakon 51 minuta 51', Pogodak nakon 58 minuta 58'
Gledatelja: 15,227
Ukrajina Ukrajina 0:1  Austrija
Izvještaj Baumgartner Pogodak nakon 21 minuta 21'
Gledatelja: 10,472

Grupa D[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Engleska 7 3 2 1 0 2 0 +2
2. Hrvatska 4 3 1 1 1 4 3 +1
3. Češka 4 3 1 1 1 3 2 +1
4. Škotska 1 3 0 1 2 1 5 -4
Engleska Engleska 1:0  Hrvatska
Sterling Pogodak nakon 57 minuta 57' Izvještaj
Gledatelja: 18,497
Škotska Škotska 0:2  Češka
Izvještaj Schick Pogodak nakon 42 minuta 42', Pogodak nakon 52 minuta 52'
Gledatelja: 9,847
Hrvatska Hrvatska 1:1  Češka
Perišić Pogodak nakon 47 minuta 47' Izvještaj Schick Pogodak nakon 37 minuta 37' (pen.)
Gledatelja: 5,607
Engleska Engleska 0:0  Škotska
Izvještaj
Gledatelja: 20,306
Hrvatska Hrvatska 3:1  Škotska
Vlašić Pogodak nakon 17 minuta 17'
Modrić Pogodak nakon 62 minuta 62'
Perišić Pogodak nakon 77 minuta 77' 		Izvještaj McGregor Pogodak nakon 42 minuta 42'
Gledatelja: 9,896
Češka Češka 0:1  Engleska
Izvještaj Sterling Pogodak nakon 12 minuta 12'
Gledatelja: 19,104

Grupa E[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Švedska 7 3 2 1 0 4 2 +2
2. Španija 5 3 1 2 0 6 1 +5
3. Slovačka 3 3 1 0 2 2 7 -5
4. Poljska 1 3 0 1 2 4 6 -2
Poljska Poljska 1:2  Slovačka
Linetty Pogodak nakon 46 minuta 46' Izvještaj Szczęsny Pogodak nakon 18 minuta 18' (ag.)
Škriniar Pogodak nakon 69 minuta 69'
Gledatelja: 12,862
Španjolska Španija 0:0  Švedska
Izvještaj
Gledatelja: 10,559
Švedska Švedska 1:0  Slovačka
Forsberg Pogodak nakon 77 minuta 77' (pen.) Izvještaj
Gledatelja: 11,525
Španjolska Španija 1:1  Poljska
Morata Pogodak nakon 25 minuta 25' Izvještaj Lewandowski Pogodak nakon 54 minuta 54'
Gledatelja: 11,732
Slovačka Slovačka 0:5  Španjolska
Izvještaj Dúbravka Pogodak nakon 30 minuta 30' (ag.)
Laporte Pogodak nakon 45+3 minuta 45+3'
Sarabia Pogodak nakon 56 minuta 56'
F. Torres Pogodak nakon 67 minuta 67'
Kucka Pogodak nakon 71 minuta 71' (ag.)
Gledatelja: 11,204
Švedska Švedska 3:2  Poljska
Forsberg Pogodak nakon 2 minuta 2', Pogodak nakon 59 minuta 59'
Claesson Pogodak nakon 90+4 minuta 90+4' 		Izvještaj Lewandowski Pogodak nakon 61 minuta 61', Pogodak nakon 84 minuta 84'
Gledatelja: 14,252

Grupa F[uredi | uredi kod]

Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1. Francuska Francuska 5 3 1 2 0 4 3 +1
2. Njemačka 4 3 1 1 1 6 5 +1
3. Portugal 4 3 1 1 1 7 6 +1
4. Mađarska 2 3 0 2 1 3 6 -3
Mađarska Mađarska 0:3  Portugal
Izvještaj Guerreiro Pogodak nakon 84 minuta 84'
C. Ronaldo Pogodak nakon 87 minuta 87' (pen.), Pogodak nakon 90+2 minuta 90+2'
Gledatelja: 55,662
Francuska Francuska 1:0  Njemačka
Hummels Pogodak nakon 20 minuta 20' (ag.) Izvještaj
Gledatelja: 13,000
Mađarska Mađarska 1:1  Francuska
Fiola Pogodak nakon 45+2 minuta 45+2' Izvještaj Griezmann Pogodak nakon 66 minuta 66'
Gledatelja: 55,998
Portugal Portugal 2:4  Njemačka
C. Ronaldo Pogodak nakon 15 minuta 15'
Jota Pogodak nakon 67 minuta 67' 		Izvještaj Dias Pogodak nakon 35 minuta 35' (ag.)
Guerreiro Pogodak nakon 39 minuta 39' (ag.)
Havertz Pogodak nakon 51 minuta 51'
Gosens Pogodak nakon 60 minuta 60'
Gledatelja: 12,926
Portugal Portugal 2:2  Francuska
C. Ronaldo Pogodak nakon 31 minuta 31' (pen.), Pogodak nakon 60 minuta 60' (pen.) Izvještaj Benzema Pogodak nakon 45+2 minuta 45+2' (pen.), Pogodak nakon 47 minuta 47'
Gledatelja: 54,886
Njemačka Njemačka 2:2  Mađarska
Havertz Pogodak nakon 66 minuta 66'
Goretzka Pogodak nakon 84 minuta 84' 		Izvještaj Ád. Szalai Pogodak nakon 11 minuta 11'
Schäfer Pogodak nakon 68 minuta 68'
Gledatelja: 12,413

Rangiranje trećeplasiranih momčadi[uredi | uredi kod]

Poz. Grupa Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. GR
1. F Portugal 4 3 1 1 1 7 6 +1
2. D Češka 4 3 1 1 1 3 2 +1
3. A Švicarska Švicarska 4 3 1 1 1 4 5 -1
4. C Ukrajina 3 3 1 0 2 4 5 -1
5. B Finska 3 3 1 0 2 1 3 -2
6. E Slovačka 3 3 1 0 2 2 7 -5

Četiri najbolje plasirane trećeplasirane ekipe određuju se prema sljedećim kriterijima:[1]

  1. Najviše osvojenih bodova;
  2. Bolja gol razlika;
  3. Veći broj postignutih golova;
  4. Ukupno pobjeda;
  5. Manje disciplinskih bodova;
  6. Pozicija na kvalifikacijskoj rang listi.

Faza na izbacivanje[uredi | uredi kod]

UEFA je prije početka turnira izradila sustav koji predviđa sve moguće kombinacije parova u osmini finala, ovisno o tome koje četiri trećeplasirane reprezentacije (tj. iz kojih skupina) izbore nastavak natjecanja. Kombinacije su:[1]

Trećeplasirane
momčadi iz grupa 		1B
v. 		1C
v. 		1E
v. 		1F
v.
A B C D 3A 3D 3B 3C
A B C E 3A 3E 3B 3C
A B C F 3A 3F 3B 3C
A B D E 3D 3E 3A 3B
A B D F 3D 3F 3A 3B
A B E F 3E 3F 3B 3A
A C D E 3E 3D 3C 3A
A C D F 3F 3D 3C 3A
A C E F 3E 3F 3C 3A
A D E F 3E 3F 3D 3A
B C D E 3E 3D 3B 3C
B C D F 3F 3D 3C 3B
B C E F 3F 3E 3C 3B
B D E F 3F 3E 3D 3B
C D E F 3F 3E 3D 3C

Pregled svih parova izgleda ovako:

 
Osmina finalaČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
27. lipnja 2021. – Sevilla
 
 
 Belgija1
 
2. srpnja 2021. – München
 
 Portugal0
 
 Belgija1
 
26. lipnja 2021. – London
 
 Italija2
 
 Italija (pr.)2
 
6. srpnja 2021. – London
 
 Austrija1
 
 Italija (11m)1 (4)
 
28. lipnja 2021. – Bukurešt
 
 Španjolska1 (2)
 
 Francuska3 (4)
 
2. srpnja 2021. – Sankt Peterburg
 
 Švicarska (11m)3 (5)
 
 Švicarska1 (1)
 
28. lipnja 2021. – Kopenhagen
 
 Španjolska (11m)1 (3)
 
 Hrvatska3
 
11. srpnja 2021. – London
 
 Španjolska (pr.)5
 
 Italija (11m)1 (3)
 
29. lipnja 2021. – Glasgow
 
 Engleska1 (2)
 
 Švedska1
 
3. srpnja 2021. – Rim
 
 Ukrajina (pr.)2
 
 Ukrajina0
 
29. lipnja 2021. – London
 
 Engleska4
 
 Engleska2
 
7. srpnja 2021. – London
 
 Njemačka0
 
 Engleska (pr.)2
 
27. lipnja 2021. – Budimpešta
 
 Danska1
 
 Nizozemska0
 
3. srpnja 2021. – Baku
 
 Češka2
 
 Češka1
 
26. lipnja 2021. – Amsterdam
 
 Danska2
 
 Wales0
 
 
 Danska4
 

Osmina finala[uredi | uredi kod]

Wales Wales 0:4  Danska
Izvještaj Dolberg Pogodak nakon 27 minuta 27', Pogodak nakon 48 minuta 48'
Mæhle Pogodak nakon 88 minuta 88'
Braithwaite Pogodak nakon 90+4 minuta 90+4'
Gledatelja: 14,645
Italija Italija 2:1 (pr.)  Austrija
Chiesa Pogodak nakon 95 minuta 95'
Pessina Pogodak nakon 105 minuta 105' 		Izvještaj Kalajdžić Pogodak nakon 114 minuta 114'
Gledatelja: 18,910
Nizozemska Nizozemska 0:2  Češka
Izvještaj Holeš Pogodak nakon 68 minuta 68'
Schick Pogodak nakon 80 minuta 80'
Gledatelja: 52,834
Belgija Belgija 1:0  Portugal
T. Hazard Pogodak nakon 42 minuta 42' Izvještaj
Gledatelja: 11,504
Hrvatska Hrvatska 3:5 (pr.)  Španjolska
Pedri Pogodak nakon 20 minuta 20' (ag.)
Oršić Pogodak nakon 85 minuta 85'
Pašalić Pogodak nakon 90+2 minuta 90+2' 		Izvještaj Sarabia Pogodak nakon 38 minuta 38'
Azpilicueta Pogodak nakon 57 minuta 57'
F. Torres Pogodak nakon 77 minuta 77'
Morata Pogodak nakon 100 minuta 100'
Oyarzabal Pogodak nakon 103 minuta 103'
Gledatelja: 22,771
Francuska Francuska 3:3 (pr.)  Švicarska
Benzema Pogodak nakon 57 minuta 57', Pogodak nakon 59 minuta 59'
Pogba Pogodak nakon 75 minuta 75' 		Izvještaj Seferović Pogodak nakon 15 minuta 15', Pogodak nakon 81 minuta 81'
Gavranović Pogodak nakon 90 minuta 90'
Jedanaesterci
Pogba Scored
Giroud Scored
Thuram Scored
Kimpembe Scored
Mbappé Missed 		4:5 Scored Gavranović
Scored Schär
Scored Akanji
Scored Vargas
Scored Mehmedi
Gledatelja: 22,642
Engleska Engleska 2:0  Njemačka
Sterling Pogodak nakon 75 minuta 75'
Kane Pogodak nakon 86 minuta 86' 		Izvještaj
Gledatelja: 41,973
Švedska Švedska 1:2 (pr.)  Ukrajina
Forsberg Pogodak nakon 34 minuta 34' Izvještaj Zinčenko Pogodak nakon 27 minuta 27'
Dovbik Pogodak nakon 120+1 minuta 120+1'
Gledatelja: 9,221

Četvrtfinale[uredi | uredi kod]

Švicarska Švicarska 1:1 (pr.)  Španjolska
Shaqiri Pogodak nakon 68 minuta 68' Izvještaj Zakaria Pogodak nakon 8 minuta 8' (ag.)
Jedanaesterci
Gavranović Scored
Schär Missed
Akanji Missed
Vargas Missed 		1:3 Missed Busquets
Scored Olmo
Missed Rodri
Scored Moreno
Scored Oyarzabal
Gledatelja: 24,764
Belgija Belgija 1:2  Italija
Lukaku Pogodak nakon 45+2 minuta 45+2' (pen.) Izvještaj Barella Pogodak nakon 31 minuta 31'
Insigne Pogodak nakon 44 minuta 44'
Gledatelja: 12,984
Češka Češka 1:2  Danska
Schick Pogodak nakon 49 minuta 49' Izvještaj Delaney Pogodak nakon 5 minuta 5'
Dolberg Pogodak nakon 42 minuta 42'
Gledatelja: 16,306
Ukrajina Ukrajina 0:4  Engleska
Izvještaj Kane Pogodak nakon 4 minuta 4', Pogodak nakon 50 minuta 50'
Maguire Pogodak nakon 46 minuta 46'
J. Henderson Pogodak nakon 63 minuta 63'
Gledatelja: 11,880

Polufinale[uredi | uredi kod]

Italija Italija 1:1 (pr.)  Španjolska
Chiesa Pogodak nakon 60 minuta 60' Izvještaj Morata Pogodak nakon 80 minuta 80'
Jedanaesterci
Locatelli Missed
Belotti Scored
Bonucci Scored
Bernardeschi Scored
Jorginho Scored 		4:2 Missed Olmo
Scored Moreno
Scored Alcântara
Missed Morata
Gledatelja: 57,811
Engleska Engleska 2:1 (pr.)  Danska
Kjær Pogodak nakon 39 minuta 39' (ag.)
Kane Pogodak nakon 104 minuta 104' 		Izvještaj Damsgaard Pogodak nakon 30 minuta 30'
Gledatelja: 64,950

Finale[uredi | uredi kod]

Italija Italija 1:1 (pr.)  Engleska
Bonucci Pogodak nakon 67 minuta 67' Izvještaj Shaw Pogodak nakon 2 minuta 2'
Jedanaesterci
Berardi Scored
Belotti Missed
Bonucci Scored
Bernardeschi Scored
Jorginho Missed 		3:2 Scored Kane
Scored Maguire
Missed Rashford
Missed Sancho
Missed Saka
Gledatelja: 67,173

Statistike i nagrade[uredi | uredi kod]

Statistike[uredi | uredi kod]

Ažurirano: 11. srpnja 2021.

Prvi pogodak

Najbrži pogodak

Najkasniji pogodak

Prvi žuti karton

Prvi crveni karton

Najstariji igrač s nastupom

Najmlađi igrač s nastupom

Najstariji igrač s postignutim golom

Najmlađi igrač s postignutim golom

  • Španija Pedri - 18 godina (autogol)

Najviše golova na utakmici

Najmanje golova na utakmici

Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (2)

Momčadi s najviše postignutih pogodaka (13)

Momčadi s najviše primljenih pogodaka (10)

Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2)

Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (1)

Strijelci[uredi | uredi kod]

Ažurirano: 11. srpnja 2021.

5 golova
4 gola
3 gola
2 gola
1 gol
Autogolovi

Jedanaesterci[uredi | uredi kod]

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

Realizirani[uredi | uredi kod]

Promašeni[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Pobjednici UEFA Eura 2020.

ITALIJA
2. naslov


Dobitnik zlatne kopačke Najbolji igrač prvenstva Najbolji golman Najbolji asistent Najbolji mladi igrač
Portugal Cristiano Ronaldo (5 golova) Italija Gianluigi Donnarumma Italija Gianluigi Donnarumma Švicarska Steven Zuber (4 asistencije) Španija Pedri

Idealna momčad[uredi | uredi kod]

Vratari Braniči Veznjaci Napadači
Italija Gianluigi Donnarumma Engleska Kyle Walker
Italija Leonardo Bonucci
Engleska Harry Maguire
Italija Leonardo Spinazzola 		Danska Pierre-Emile Højbjerg
Italija Jorginho
Španija Pedri 		Italija Federico Chiesa
Belgija Romelu Lukaku
Engleska Raheem Sterling

Konačni poredak[uredi | uredi kod]

Konačni plasman sudionika Eura 2020. godine
  Prvaci
  Drugoplasirani
  Trećeplasirani
  Četvrtfinalisti
  Osmina finala
  Grupna faza

# Momčad Grupa Uta. Pob. Izj. Por. G+ G- GR Bod.
Finale
1 Italija A 7 5 2 0 13 4 +9 17
2 Engleska D 7 5 2 0 11 2 +9 17
Treće mjesto
3 Španija E 6 2 4 0 13 6 +7 10
Danska B 6 3 0 3 12 7 +5 9
Četvrtfinale
5 Belgija B 5 4 0 1 9 3 +6 12
6 Češka D 5 2 1 2 6 4 +2 7
7 Švicarska Švicarska A 5 1 3 1 8 9 -1 6
8 Ukrajina C 5 2 0 4 6 10 -4 6
Osmina finala
9 Nizozemska C 4 3 0 1 8 4 +4 9
10 Švedska E 4 2 1 1 5 4 +1 7
11 Francuska Francuska F 4 1 3 0 7 6 +1 6
12 Austrija C 4 2 0 2 5 5 0 6
13 Portugal F 4 1 1 2 7 7 0 4
14 Hrvatska D 4 1 1 2 7 8 -1 4
15 Njemačka F 4 1 1 2 6 7 -1 4
16 Wales A 4 1 1 2 3 6 -3 4
Grupna faza
17 Finska B 3 1 0 2 1 3 -2 3
18 Slovačka E 3 1 0 2 2 7 -5 3
19 Rusija B 3 1 0 2 2 7 -5 3
20 Mađarska F 3 0 2 1 3 6 -3 2
21 Poljska E 3 0 1 2 4 6 -2 1
22 Škotska D 3 0 1 2 1 5 -4 1
23 Severna Makedonija Sjeverna Makedonija C 3 0 0 3 2 8 -6 0
24 Turska A 3 0 0 3 1 8 -7 0

Marketing[uredi | uredi kod]

Logo i slogan[uredi | uredi kod]

Službeni logo turnira javno je predstavljen 21. rujna 2016. godine tokom ceremonije održane u londonskoj Gradskoj vijećnici. Logo prikazuje trofej Henrija Delaunayja okružen navijačima koji se nalaze na mostu, a simbolizira, kako je navela UEFA, način na koji nogomet povezuje i ujedinjuje ljude.[124][125]

Svaki grad domaćin također ima svoj individualizirani logo. Četverokutni logotipovi sadrže riječi "UEFA EURO 2020" na vrhu, naziv grada iznad teksta "host city" na dnu (sve pisano velikim slovima), glavni logo turnira na lijevoj strani i stilizirani prikaz odabranog lokalnog mosta na desnoj strani. Svaki logo objavljen je na engleskom i na lokalnim jezicima, gdje je bilo potrebno. Logotipovi su predstavljani od rujna 2016. do siječnja 2017. godine.

Logotipovi gradova domaćina
Grad domaćin Datum objave Most Drugi jezici Ref.
Engleska London 21. rujna 2016. Tower Bridge N/D [125]
Italija Rim 22. rujna 2016. Ponte Sant'Angelo talijanski [126]
Azerbejdžan Baku 30. rujna 2016. Most sa kosim zategama u Bakuu azerbejdžanski [127]
Rumunija Bukurešt 15. listopada 2016. Nadvožnjak Basarab rumunjski [128]
Škotska Glasgow 25. listopada 2016. Clyde Arc N/D [129]
Njemačka München 27. listopada 2016. Wittelsbacherbrücke njemački [130]
Danska Kopenhagen 1. studenog 2016. Kružni most danski [131]
Mađarska Budimpešta 16. studenog 2016. Széchenyi lánchíd mađarski [132]
Irska Dublin 24. studenog 2016. Most Samuela Becketta irski [133]
Belgija Bruxelles 14. prosinca 2016. Pont Sobieski nizozemski, francuski [134]
Španija Bilbao 15. prosinca 2016. San Antón španjolski [135]
Nizozemska Amsterdam 16. prosinca 2016. Magere Brug nizozemski [136]
Rusija Sankt Peterburg 19. siječnja 2017. Dvorski most ruski [137]
Španija Sevilla N/D Alamillski most španjolski [138]

Službeni slogan turnira bio je "Live It. For Real." (srpskohrvatski: "Proživi ga. Zapravo."). Svrha slogana bila je potaknuti gledatelje da prate utakmice uživo na stadionima diljem Europe.[139]

Službena lopta[uredi | uredi kod]

Adidasova Uniforia.

UEFA je 6. studenog 2019. godine objavila kako će službena lopta prvenstva biti Adidasova Uniforia. Predominantno bijela, lopta sadrži nekoliko crnih poteza sa plavim, neonskim i pink linijama. Naziv lopte je kovanica od riječi "unity" (sh. "jedinstvo") i "euphoria" (sh. "euforija").[140]

Maskota[uredi | uredi kod]

Službena maskota prvenstva, Skillzy, predstavljen je javnosti 24. ožujka 2019. godine. Skillzy je stilizirani mladić inspiriran freestyle nogometom i uličnim nogometom.[141]

Službena pjesma[uredi | uredi kod]

Dana 19. listopada 2019. godine, objavljeno je kako će nizozemski DJ i producent Martin Garrix biti službeni muzičar prvenstva.[142] Bit će zadužen za produkciju službene pjesme turnira, kao i za glazbu koja će se puštati prilikom izlaska igrača na teren te glazbu koja će se puštati tokom prijenosa. Službena pjesma premijerno će biti izvedena za javnost na otvaranju prvenstva u Rimu.[143] Službenu pjesmu turnira, "We Are the People", izvode Bono i the Edge iz irskog benda U2, a objavljena je 14. svibnja 2021. godine.[144][145]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Regulations of the UEFA European Football Championship 2018–20”. Union of European Football Associations. 9 March 2018. Arhivirano iz originala na datum 11 May 2021. Pristupljeno 11 May 2021. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „UEFA postpones EURO 2020 by 12 months”. Union of European Football Associations. 17 March 2020. Pristupljeno 17 March 2020. 
  3. ↑ 3,0 3,1 „Executive Committee approves guidelines on eligibility for participation in UEFA competitions”. Union of European Football Associations. 23 April 2020. Pristupljeno 23 April 2020. 
  4. ↑ Croke, Ruaidhrí (14 January 2020). „Dublin to Baku: What's the cost of Euro 2020 for the planet?”. The Irish Times. Pristupljeno 22 June 2020. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 „EURO 2020 to open in Rome, more London games, venues paired”. Union of European Football Associations. 7 December 2017. Pristupljeno 7 December 2017. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 „Change of venues for some UEFA EURO 2020 matches announced”. UEFA. 23 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  7. ↑ 7,0 7,1 „VAR to be introduced in 2019/20 UEFA Champions League”. Union of European Football Associations. 27 September 2018. Pristupljeno 27 September 2018. 
  8. ↑ „TFF Başkanı'ndan Açıklama” [TFF President Announcement] (Turkish). Turkish Football Federation. 17 April 2012. 
  9. ↑ „Scotland and Wales FAs may look to Ireland to aid Euro 2020 bid”. RTÉ Sport. RTÉ. 15 May 2012. 
  10. ↑ „Haalt België Euro 2020 of WK −20 binnen?” [Can Belgium host Euro 2020 or the U-20 World Cup] (Dutch). belgiumsoccer.be. 12 April 2010. Arhivirano iz originala na datum 10 September 2017. Pristupljeno 5 January 2012. 
  11. ↑ „Drei Länder für eine Fußball-EM” [Three countries for one European Championship] (German). dw.de. Deutsche Welle. 8 July 2010. 
  12. ↑ „Bulgaria confirma: vrea sa organizeze EURO 2020 impreuna cu Romania” [Bulgaria confirms: it wants to host Euro 2020 with Romania] (Romanian). HotNews.ro. 19 November 2007. 
  13. ↑ „Niersbach: EM-Bewerbung wäre "reizvoll"” [Niersbach: Euro hosting would be "attractive"] (German). FIFA.com (FIFA). 4 March 2012. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-04. Pristupljeno 2021-05-19. 
  14. ↑ „România şi Ungaria vor să organizeze Euro 2020 sau 2024” [Romania and Hungary will host Euro 2020 or 2024] (Romanian). România Liberă. 28 September 2010. 
  15. ↑ „KNVB richt zich nu op binnenhalen EK 2020” [KNVB now focusing on winning Euro 2020] (Dutch). NU.nl. 10 March 2011. 
  16. ↑ „Michel Platini says Euro 2020 could be spread across continent”. BBC Sport (British Broadcasting Corporation). 30 June 2012. Pristupljeno 30 June 2012. 
  17. ↑ „UEFA EURO 2020 to be held across continent”. Union of European Football Associations. 6 December 2012. 
  18. ↑ „European Championship: Uefa to hold 2020 finals across continent”. BBC Sport. 6 December 2012. Pristupljeno 7 December 2012. 
  19. ↑ „'EURO for Europe' means shared opportunity”. UEFA. 6 December 2012. 
  20. ↑ „Euro 2020 to be hosted across Europe, Uefa announces”. The Guardian. 6 December 2012. Pristupljeno 7 December 2012. 
  21. ↑ „Euro 2020: Michel Platini's plan polarises opinion”. BBC Sport. 7 December 2012. Pristupljeno 7 December 2012. 
  22. ↑ „Michel Platini's Euro 2020 roadshow may be coming to a city near you”. The Guardian. 6 December 2012. Pristupljeno 7 December 2012. 
  23. ↑ „19 bids received for UEFA EURO 2020”. UEFA. 26 April 2014. 
  24. ↑ „Euro 2020: Wembley to host seven matches after Brussels loses right to host games”. BBC Sport. 7 December 2017. 
  25. ↑ „Wembley to stage UEFA EURO 2020 final”. UEFA.org. 19 September 2014. 
  26. ↑ Homewood, Brian (25 February 2020). „UEFA says monitoring coronavirus, not yet clear if any impact on Euro 2020”. Associated Press (Rome). Pristupljeno 25 February 2020. 
  27. ↑ MacInnes, Paul (3 March 2020). „Uefa's Ceferin warns against fixating on 'dark scenarios' over coronavirus threat”. The Guardian (Amsterdam). Pristupljeno 12 March 2020. 
  28. ↑ „Coronavirus: How the virus has impacted sporting events around the world”. BBC. 12 March 2020. Pristupljeno 15 March 2020. 
  29. ↑ „UEFA calls meeting of European Football Stakeholders”. UEFA. 12 March 2020. Pristupljeno 12 March 2020. 
  30. ↑ „Resolution of the European football family on a coordinated response to the impact of the COVID-19 on competitions”. Union of European Football Associations. 17 March 2020. Pristupljeno 17 March 2020. 
  31. ↑ „Bureau of the FIFA Council decisions concerning impact of COVID-19”. Fédération Internationale de Football Association. 18 March 2020. Pristupljeno 18 March 2020. 
  32. ↑ „UEFA EURO 2020 to keep its name”. UEFA. 23 April 2020. Pristupljeno 15 November 2020. 
  33. ↑ McKay, Gabriel (15 May 2020). „Alexander Ceferin makes Euro 2020 admission as Hampden put on red alert over hosting duties”. Daily Record. Pristupljeno 17 May 2020. 
  34. ↑ „UEFA Executive Committee agenda for June meeting”. Union of European Football Associations. 11 June 2020. Pristupljeno 11 June 2020. 
  35. ↑ „UEFA competitions to resume in August”. Union of European Football Associations. 17 June 2020. Pristupljeno 17 June 2020. 
  36. ↑ „Venues confirmed for EURO 2020”. Union of European Football Associations. 17 June 2020. Pristupljeno 17 June 2020. 
  37. ↑ „Fewer hosts for Euro 2020 an option: UEFA president”. Reuters. 16 October 2020. Pristupljeno 20 October 2020. 
  38. ↑ „Uefa says it has no plans to change format of Euro 2020”. The Irish Times. 4 November 2020. Pristupljeno 14 January 2021. 
  39. ↑ „UEFA legt Zuschauerzahlen für EURO 2021 früh fest” [UEFA sets early crowd figures for Euro 2021] (de). ARD. 27 November 2020. Pristupljeno 14 January 2021. 
  40. ↑ Cooney, Gavin (26 December 2020). „FAI to present Uefa with range of Aviva capacity scenarios in hope to hold on to Dublin's Euro 2020 games”. The42.ie. Pristupljeno 14 January 2021. 
  41. ↑ „Temporary suspension of UEFA matches in Armenia and Azerbaijan”. UEFA. 20 October 2020. Pristupljeno 20 October 2020. 
  42. ↑ Dunbar, Graham (20 October 2020). „Euro 2020 not at risk from UEFA block on Azerbaijan hosting”. Associated Press (Geneva). Pristupljeno 22 October 2020. 
  43. ↑ „Tirana to host first UEFA Europa Conference League final”. UEFA. 3 December 2020. Pristupljeno 23 April 2021. 
  44. ↑ „Predsednik UEFA žali što Srbije nema na EP: Čeferin otkrio zbog čega se pribojavao baraža sa Škotskom i zašto regionalna ex Yu liga nije realna” [UEFA president regrets that Serbia is not at the European Championship: Čeferin revealed why he was afraid of the play-off with Scotland and why the regional ex-Yugoslav league is not realistic] (sr). Informer. 31 December 2020. Pristupljeno 14 January 2021. 
  45. ↑ Evans, Simon (11 January 2021). „Fate of Euro 2020 tournament hangs on vaccine efforts”. Reuters (Manchester). Pristupljeno 14 January 2021. 
  46. ↑ „UEFA meets EURO 2020 hosts”. UEFA. 27 January 2021. Pristupljeno 27 January 2021. 
  47. ↑ Cooney, Gavin (3 March 2021). „Uefa set 7 April deadline as doubts grow over Dublin's ability to host Euro 2020 games”. The42.ie. Pristupljeno 2 April 2021. 
  48. ↑ „Euro 2020: Host nations announce positions on fans”. BBC Sport. 8 April 2021. Pristupljeno 9 April 2021. 
  49. ↑ „Top Swiss expert on global pandemic appointed as UEFA EURO 2020 medical advisor”. UEFA. 28 January 2021. Pristupljeno 29 January 2021. 
  50. ↑ Dalleres, Frank (16 February 2021). „Uefa snubs Israeli offer to stage Euro 2020 matches and reaffirms commitment to 12 host nations”. City A.M.. Pristupljeno 16 April 2021. 
  51. ↑ Pearson, Matt; Crane, Jonathan (17 March 2021). „Euro 2020: Will there be fans in stadiums?”. Deutsche Welle. Pristupljeno 2 April 2021. 
  52. ↑ „England ready for more Euro games and we want 2030 World Cup — Boris Johnson”. The Athletic. 2 March 2021. Pristupljeno 16 April 2021. 
  53. ↑ 53,0 53,1 „Eight UEFA EURO 2020 hosts confirm matches with spectators”. UEFA. 9 April 2021. Pristupljeno 9 April 2021. 
  54. ↑ 54,0 54,1 „Rome confirms fans for UEFA EURO 2020”. UEFA. 14 April 2021. Pristupljeno 14 April 2021. 
  55. ↑ „Decision on remaining EURO 2020 venues to be made on 23 April”. UEFA. 19 April 2021. Pristupljeno 19 April 2021. 
  56. ↑ Kilpatrick, Dan (7 April 2021). „Euro 2020 host nations set to submit their plans for fans”. Evening Standard. Pristupljeno 7 April 2021. 
  57. ↑ „Statement from FAI re EURO 2020 submission”. Football Association of Ireland. 7 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  58. ↑ „UEFA moves EURO 2020 games from Dublin”. Football Association of Ireland. 23 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  59. ↑ „FAI Chief Executive Jonathan Hill reacts to UEFA EURO 2020 decision”. Football Association of Ireland. 23 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  60. ↑ „La RFEF ve inviable que haya público en Bilbao debido a las condiciones sanitarias establecidas por el Gobierno vasco” [The RFEF considers it unfeasible for the public to be present in Bilbao due to the sanitary conditions established by the Basque Government.] (es). Royal Spanish Football Federation. 7 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  61. ↑ „Euro 2020: Declaración institucional de la "Sede Bilbao"” [Euro 2020: Institutional declaration of the "Bilbao Headquarters"] (es). Bilbao City Council. 21 April 2021. Pristupljeno 23 April 2021. 
  62. ↑ „Regierung: Keine Garantie für EM mit Zuschauern in München” [Government: No guarantee for European Championship with spectators in Munich] (de). Nyon: T-Online. 23 April 2021. Arhivirano iz originala na datum 2021-06-11. Pristupljeno 28 April 2021. 
  63. ↑ „Ceferin relativiert: "Behörden entscheiden" über Zuschauer bei EM” [Čeferin relativises: "Authorities decide" on spectators at European Championship] (de). Sportschau. 25 April 2021. Pristupljeno 28 April 2021. 
  64. ↑ „Zuschauer bei EM-Spielen in München? UEFA-Boss Aleksander Ceferin bezieht Stellung” [Spectators at European Championship matches in Munich? UEFA boss Aleksander Ceferin takes a stand] (de). Sportbuzzer. 25 April 2021. Arhivirano iz originala na datum 2021-06-11. Pristupljeno 28 April 2021. 
  65. ↑ „Five substitutions allowed at UEFA EURO 2020 and 2021 UEFA Nations League Finals”. UEFA. 31 March 2021. Pristupljeno 31 March 2021. 
  66. ↑ „Temporary amendment to Law 3”. International Football Association Board. Zürich. 8 May 2020. Arhivirano iz originala na datum 30 November 2020. Pristupljeno 31 March 2021. 
  67. ↑ „Five-substitute option extended into 2021 in response to COVID-19 pandemic”. International Football Association Board. 15 July 2020. Arhivirano iz originala na datum 2021-01-09. Pristupljeno 30 March 2021. 
  68. ↑ „UEFA 'considering' allowing expanded squads for Euro 2020”. Agence France-Presse. Lausanne: France 24. 1 April 2021. Pristupljeno 9 April 2021. 
  69. ↑ „Euro 2020: Teams permitted to select 26-player squads”. BBC Sport. 27 April 2021. Pristupljeno 27 April 2021. 
  70. ↑ 70,0 70,1 „UEFA EURO 2020 squad lists increased to 26 players”. UEFA. 4 May 2021. Pristupljeno 4 May 2021. 
  71. ↑ „Special rules applicable to the EURO 2020 final tournament due to COVID-19”. UEFA. 4 May 2021. Pristupljeno 4 May 2021. 
  72. ↑ „UEFA Euro 2020 Tournament Requirements”. UEFA.com. 
  73. ↑ „Bids for Euro 2020 due today; tournament to be held all across Europe”. NBC Sports. 12 September 2013. 
  74. ↑ „Dublin to stage European Qualifiers draw on 2 December 2018”. UEFA.com. 28 September 2017. 
  75. ↑ 75,0 75,1 „UEFA Nations League: all you need to know”. UEFA.com. 27 March 2014. 
  76. ↑ „UEFA Nations League receives associations' green light”. UEFA. 27 March 2014. 
  77. ↑ „UEFA Nations League/UEFA EURO 2020 qualifying”. UEFA.com. 
  78. ↑ 78,0 78,1 „UEFA Nations League format and schedule confirmed”. UEFA. 4 December 2014. 
  79. ↑ „Italy 9–1 Armenia: Roberto Mancini's side end qualifying on a high”. BBC Sport. 18 November 2019. Pristupljeno 21 November 2019. 
  80. ↑ „Belgium 6–1 Cyprus: Roberto Martinez's side end qualifying with perfect record”. BBC Sport. 19 November 2019. Pristupljeno 21 November 2019. 
  81. ↑ „UEFA EURO 2020: who has qualified for the final tournament?”. Union of European Football Associations. 19 November 2019. Pristupljeno 21 November 2019. 
  82. ↑ „Finland qualify for Euro 2020 and first major tournament”. BBC Sport. 15 November 2019. Pristupljeno 15 November 2019. 
  83. ↑ „Georgia 0–1 North Macedonia: Visitors qualify for first major tournament”. BBC Sport. 12 November 2020. Pristupljeno 12 November 2020. 
  84. ↑ Watt, Martin (12 November 2020). „Serbia 1–1 Scotland: Visitors win 5–4 on penalties to end 23-year finals wait”. BBC Sport. Pristupljeno 12 November 2020. 
  85. ↑ „Euro 2020 qualifier: Davis misses penalty as NI draw with Netherlands in Belfast”. BBC Sport. 16 November 2019. Pristupljeno 18 November 2019. 
  86. ↑ „Republic of Ireland 1–1 Denmark: Irish fall short despite late equaliser”. BBC Sport. 18 November 2019. Pristupljeno 18 November 2019. 
  87. ↑ „Große Europa-Party im Prater: Österreich bucht das EM-Ticket” [Big European party in the Prater: Austria books the European Championship ticket] (German). Kurier. 16 November 2019. Pristupljeno 20 November 2019.