Tvrđava Tanaja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tlocrt Tvrđave sv. Ivana početkom 19. st.

Tvrđava Tanaja (tvrđava sv. Ivana) smještena je na vrhu brda sjeverno od šibenske stare gradske jezgre, na 115 metara nadmorske visine. Nazvana je Sv. Ivan po maloj kapeli koja se tu nalazila do 1638. Tvrđava je podignuta na početku Kandijskog rata, u rekordnom vremenu, kroz kolovoz i rujan 1646.g., a istovremeno s njom gradila se i tvrđava Šubićevac. Građani Šibenika, bojeći se Turaka koji su se spremali osvojiti dalmatinske gradove, sudjelovali su u velikom broju na gradnji tvrđave i zaslužni su što je izgrađena u samo dva mjeseca. Prvotni nacrt Sv. Ivana izradio je glasoviti franjevački inženjer Antonio Leni iz Genove. Ova velika i snažna tvrđava ima u tlocrtu zvjezdasti oblik, a na sjevernoj strani pojačana je visokim zidanim nasipom u obliku kliješta - tal. tanaglia, pa se prema tome za nju uobičajio i naziv Tanaja. Oko Sv. Ivana odvijale su se žestoke borbe 1647.g. kada su Turci pod vodstvom Tekeli-paše pokušali osvojiti Šibenik. Tvrđava je branila Šibenik od 23 000 turskih napadača u jednomjesečnoj opsadi grada od 17. kolovoza do 16. rujna 1647.g. 4 000 Turaka poginulo je u tim borbama.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Tvrđava sv. Ivana i počeci tanaje 1648.
Borbe Šibenika s Turcima za Kandijskog rata
Tlocrt fortifikacijskog sistema Šibenika 1667. god

Još 1526. godine vojni inženjer M. Baglionone predvidio je da će biti nužno izgraditi tvrđavu na mjestu kapelice sv. Ivana. Cijelo stoljeće prije izgradnje Tanaje vojni inženjeri, šibenski kneževi i kapetani žalili su se na ruševne gradske zidine koje ne mogu odoljeti napadu sve snažnijih topovskih granata. Bilo je nužno izgraditi tvrđavu na uzvisini iznad grada, s koje se da je bila zauzeta moglo lako tući po gradu. A kad je počeo Kandijski rat 1646. trebalo je započeti brzu izgradnju dviju tvrđava kako bi se grad obranio od turskih napada s kopna. Već prije, godine 1638. srušena je kapelica Sv. Ivana, zbog planova o izgradnji tvrđave. No kapelica je već prije bila napuštena jer je bila udaljena od grada a bratovštini su prijetile i turske postrojbe, pa su se preselili u crkvu sv. Trojstva u gradskom središtu. Prve prijedloge na temelju nacrta inženjera Nicole Candida i Antonia Lenia Venecija nije podržala. Pa su se prema Lenijevoj ideji građani skupili i napravili malu zvjezdastu tvrđavu u suhozidu na prostoru bivše crkve, no ona je bila preslaba da bi mogla odoljeti napadima Turaka. Šibenčani ponovno odlaze u Veneciju da od Vijeća zatraže odobrenje za gradnju tvrđava makar na trošak grada. Vijeće im nije dalo pristanak, al im nije ni zabranilo granju, tako da su odmah otpočete gradnje po Lenijevom projektu. 1.8.1646. postavljen je kamen temeljac i počela je brza izgradnja izvedena u 58 dana od strane građana pod zapovjedništvom contea Ferdinanda Scotta. Na brzinu izgrađenoj tvrđavi nedostajali su mnogi elementi no i tako manjkava odigrala je ključnu ulogu u obrani grada.


Turci su stigli u opsadu već u listopadu iste godine. Halil-beg s 24.000 vojnika približavao se Šibeniku s namjerom da osvoji nove tvrđave i grad. Mjesec dana su trajale bitke u kojima se presudnom pokazala nova tvrđava sv. Ivana s koje je artiljerija gađala vojne položaja Turaka.

Do kraja godine tvrđava je već izgledala kao moderna utvrda tog vremena u obliku zvijezde a sa sjeverne strane je dodatno ojačana utvrdom u obliku polumjeseca a zapovjednik Scotto je smatrao da treba sagraditi još jedna kliješta na sjeveru na nižem položaju i jarke na vanjskom dijelu koji bi onemogućili pristup bočnim zidovima. Scotto je svoje zamisli iznio Danijelu Divniću koji je odbacio plan Antonia Lenia i napravio nacrt koji je i Senat odobrio. Odmah se krenulo u dogradnju prema sjeveru s novim kliještima izgrađenima od suhodiza. Dograđeni su i zidovi na zapadnoj strani koji su pratili konfiguraciju terena koji su štitili tvrđavu od topničkih udara s obližnjeg brežuljka (današnjih Meteriza)

Najveći i najopasniji napad Turaka na Šibenik desio se 1647. kad je Husein-paša Takelija krenuo preko Drniša sa 23.000 ljudi osvojiti grad. U gradu je obranu vodio baron Kristof Martin Degenefeld koji je imao 5000 ljudi spremnih za obranu. 17.8.1647. Turci su stigli u Konjevrate i krenuli u ophodnje te zaključili da je nužno osvojiti okolne tvrđave kako bi se mogao osvojiti Šibenik. Turskom paši nije uspjelo zaposjesti jugoistočnu obalu kanala zahvaljujući jakoj topovskoj vatri tvrđave sv. Nikola no uspjeli su osvojiti novi dio tvrđave sv. Ivana nazvan "tanaja" tj. kliješta. 8.9. u 9 sati navečer Turci su započeli odlučni napad s tanaje na sv. Ivana, no nakon najstrašnije noći u povijesti Šibenika branitelji su uspjeli obraniti tvrđavu. Na tvrđavi su topovskom vatrom napravljena ozbiljna oštećenja kroz koja se moglo prodrijeti u nju. No nakon svakodnevnih razaranja, branitelji bi noću popravljali srušene zidove sedrastim kamenom. Bitke su trajale još par dana no 11.9. u luku su uplovile mletačke ratne lađe s novim vojnim pojačanjima pa su se nakon mjesec dan krvavih borbi 16.9.1647. paša Tekelija i njegova preostala vojska povukli.

Ni s prestankom ovog najvećeg turskog napada nije prestala bojazan od novih napada pa je tvrđava i dalje nadograđivana i usavršavana 1648. i 1649. godine. Prema Scottovoj zamisli nadograđivana je na strani koja gleda prema gradu gdje je izgrađena nova cisterna i naplavna površina te jugozapadni polubastion. O tim radovima svjedoči kamena ploča s ovim natpisom na latinskom jeziku: "Zbog opsade grada on najmoćnije turske vojske mnogim udarcima topovskom kuglom ovu tvrđavu sa svih strana oštećenu obnoviti kao i povećati osobito se pobrinuo najbrižniji provizor Barbo Pesaro u godini zdravlja MDCXLIX"

Baš te "godine zdravlja" kako ju je potpisao šibenski knez grad je poharala najveća kuga u njegovoj povijesti koja je trajala od lipnja 1649. do proljeća 1650. koja ga je skoro dokrajčila jer je od nje pomrlo tri četvrtine građana ne računajući vojnike i Vlahe iz predgrađa. U skoro pustom gradu nestalo je radnika koji bi mogli raditi na obnovi tvrđave no isto se u dokumentima može pratiti nastavak radova na tvrđavi. 1656. godine započela je izgradnja vanjskog dijela tvrđave, dva polubastiona i velika platforma.

Današnje stanje[uredi - уреди | uredi izvor]

S obzirom na okolnosti nastanka te na brojna oštećivanja i popravke tvrđava sv. Ivana razmjerno je solidno zidana. Mjestimice je u njenoj strukturi iskorištena živa stijena, a ziđe je građeno pritesanim kamenom. Jugoistočni bastioni nemaju vijenac a sjeverni ga imaju. Na pojedinim mjestima nad vijencem se vide u prsobrani zazidani otvori. Istočni polubastion, kutovi i gornji dijelovi su građeni sedrom. Na vanjskom dijelu tvrđave danas su sačuvane djelomično urušene rizalitne (izbočene) zidine, koje su trebale spriječiti direktne pogotke u bokove tvrđave. Od tih zidova dalje se nastavljaju niski zidovi i polubastioni ispred kojih je bio obrambeni kanal. Stara unutrašnja kliješta i obrambeni jarak nisu sačuvani. Na njihovom mjestu se sad nalazi igralište sagrađeno nakon drugog svjetskog rata koje se zvalo Tanaja. A gledalište je izgrađeno na bedemu srednje tanaje koja je sačuvana samo u osnovnim oblicima. Usred utvrde danas stoji antenski stup - repetitor HRTa.

Tvrđava je poslužila kao kulisa za snimanje popularne serije HBO-a Game of Thrones u razdoblju od 15. do 21. IX. 2014.[1]

Revitalizacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon uspješno započetog projekta revitalizacije tvrđave Šubićevac, Društvo Juraj Dalmatinac je svibnju 2014. uz financijsku pomoć od 325.000 kn Ministarstava kulture i turizma je napravilo idejni i glavni projekt te započelo izradu izvedbenog projekta uređenja Tanaje.[2] Rješenjem se planira afirmirati kulturno-povijesna vrijednost građevine u skladu s konzervatorskim smjernicama. Obnovilo bi se i saniralo ziđe sa danas zazidanim topovskim otvorima, uklonile bi se recentne dogradnje i intervencije, a rekonstruirala bi se cisterna i manji stari objekti. Nivelirali bi se unutrašnji platoi približno prema pretpostavljenom izvornom stanju. Također bi se uklonila visoka vegetacija. A u planu je da se tvrđava ispuni raznim sadržajima za djecu: znanstveno-edukacijski kamp i zeleni labirint te radionice. Postoje još i neki daljnji alternativni planovi pristupa tvrđavi kao što je žičara dužine 313m.[3]

Panorama[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogled na Šibenik, zaljev, arhipelag, sv. Anu, Šubićevac i Gimnaziju s tvrđave Tanaja

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • J. Ćuzela, Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik, 2005.
  • Andrej Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2009.
  • FOTO Na tvrđavi svetog Ivana postavlja se scenografija za Game of Thrones
  • Društvo Juraj Dalmatinac, Grad Šibenik i Ministarstvo kulture: 75 tisuća kuna za izvedbeni projekt obnove utvrde sv.Ivana, 27.5.2014.
  • Idejni projekt zračnog tramvaja