Tugajske šume
| Svjetska baština UNESCO-a | |
 | |
 Tadžikistan | |
| Registriran | 2023. |
|---|---|
| Vrsta | Prirodna |
| Mjerilo | ix |
| Ugroženost | no |
| Referenca | UNESCO |
Tugajske šume su dio rezervata prirode Tigrova Greda (tadžikistanski: Бешаи палангон - ruski: Тигровая балка) smještenog u međurječju rijeka Vahš i Pjanđ u jugozapadnom Tadžikistanu. Protežu se preko 40 km. pravcem jugozapad-sjeveroistok na površini od 460 km2.[1]
Tugaj je oblik obalne šume ili šumskog zemljišta povezanog s riječnim i poplavnim područjima u sušnoj klimi. Ova vrsta šuma u velikoj mjeri zavise od poplava i podzemnih voda, a ne direktno od padavina. Rasprostranjene su pretežno u polusušnim i pustinjskim klimama u centralnoj Aziji. Budući da je stanište tugaja obično linearno, prateći riječne tokove u sušnim krajolicima, zajednice Tugaja često funkcioniraju kao koridori za divlje životinje. Šume se vremenom smanjuju usljed povećane eksploatacije ili su iscjepkane na većem dijelu svog nekadašnjeg prostirenja.
| Tigrova Greda - Prirodni rezervat u Tadžikistanu | |
|---|---|
IUCN kategorija Ia (strogi rezervat prirode) | |
 Turanski tigar u Darvinovom muzeju u Moskvi | |
| Najbliži grad | Dusti, Bokhtar |
| Koordinate | 37.25/68.5 |
| Površina | 460 km2 |
| Osnivanje | 4.11.1938.[2] |
| Vlasnik | Dusti hatlonska oblast |
| Svjetska baština | Da |
Prirodni rezervat Tigrova Greda obuhvata dio doline spoja rijeka Vahš i Pjanđ. Nakon spajanja, rijeke nastavljaju kao Amu Darja, najveća rijeka u centralnoj Aziji, koja teče do Aralskog mora. To je velika ravna površina sa tri riječne terase. Dio doline Vahš nalazi se na nadmorskoj visini od oko 325 m. Neki lokaliteti na lijevoj obali graniče se sa Kaškakumskim pijeskom i uzdižu se do 530 m. Najviša oblast su planine Hoja-Kaziyon koje se nalaze na 1.000-1.200 m nadmorske visine, na zapadu rezervata.[3]
Tok rijeke Vahš reguliraju hidroelektrane Nurek i Baypazin. Maksimalna dubina jezera u nekadašnjem koritu iznosi oko 1-2 m, rijetko 5-6 m. Pored glavnog branskog jezera nalazi se oko 40 manjih jezera. Sva su obrasla gustom vodenom vegetacijom. Voda ovih jezera ima mineralizaciju od 1,92-4,67 grama po litru. Snabdijevanje jezera vodom je prvenstveno rezultat plavljenja, kada se jezera privremeno spoje sa rijekom, a takođe i kao rezultat filtracije kada su vodostaji u rijeci visoki. Mnoga poplavna jezera su smanjila svoju površinu zbog upotrebe za navodnjavanje i izgradnju hidroelektrana na rijeci Vahš. Poljoprivredni razvoj rezervata započeo je 1930-ih godina.
Prirodni rezervat sadrži vodootporno i termofilno drveće i grmlje otporno na sol, kao što su azijska topola ili plava topola, džida ili oleaster (kultivisana stabla masline koja su se renaturalizirala, ponekad se tretiraju kao vrsta Olea oleaster - divlja maslina, džida), multiramose tamarix. Pretrpjele su značajnu eksploataciju. Od životinjskih vrsta, ovdje živi oko 300 baktrijskih jelena, gušava gazela, prugasta hijena i sivi monitor. Nekontrolisani lov i ribolov rezultirali su smanjenjem brojnosti mnogih životinjskih vrsta.[4]
Kaspijski tigar u prošlosti je nastanjivao dijelove rezervata. Posljednji tragovi i tijelo u prirodnom rezervatu Tigrova Greda viđeni su u ljeto 1954. godine.
Tugajske šume proglašene su Svjetskom baštinom na zasjedanju komiteta UNESCO-a 2023. god.[5][6]
- ↑ „Tigrova Greda - Rezervat prirode u Tadžikistanu”. Arheologijski magazin. Pristupljeno 8. 1. 2025.(en)
- ↑ „Rezervat Tigrova greda”. Žurnal INDEKS 123/2012.. Pristupljeno 9. 10. 2025.(ru)
- ↑ „Rezervat Tigrova Greda”. visitworldheritage.com, 2019.. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-21. Pristupljeno 8. 1. 2025.(ru)
- ↑ „Safari”. visitworldheritage.com, 2019.. Arhivirano iz originala na datum 2025-01-21. Pristupljeno 8. 1. 2025.(en)
- ↑ „Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 10. 1. 2025.
- ↑ „Tugajske šume”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 8. 1. 2025.(en)