Trakavice

Izvor: Wikipedia
Pantljičare
Taenia solium scolex.JPG
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Platyhelminthes
Razred: Cestoda
Područje života

Pantljičare ili trakavice (latinski: Cestodes) su klasa pljosnatih crva koja vodi isključivi endoparazitski način života. Odrasle jedinke žive u crevu čoveka i izazivaju teška oboljenja jer su veoma patogene.

Telo im je izduženo, dorzoventralno spljošteno (ima oblik pantljike) i podeljeno na veliki broj članaka (proglotisa) koji zajedno dostižu dužinu od 1 mm pa do 10 m. na telu se razlikuju:

  • prednji deo je u obliku sićušne glave (scolex);
  • iza glave je suženje (vratni region), koji predstavlja embrionalnu zonu jer se u njemu stalno obrazuju novi proglotisi; najmlađi proglotisi su oni koji su najbliži vratnom delu, a idući ka kraju lanca članci su sve stariji;
  • niz proglotisa koji se označava kao lanac (strobila).

Opis[uredi - уреди]

Tijelo joj je prekriveno kutikulom, a ispod nje se nalaze mišići koji omogućuju savijanje tijela, ona ima vrpčasti živčani sustav. Prednji dio tijela zove se skoleks koji na sebi ima prijanjaljke kako bi se trakavica prihvatila za domadara. Na skoleks se nastavlja tanki vrat koji stvara članke ili proglotide. Trakavice dosežu duljinu od 25 m. Nemaju probavila, a hranjive tvari uzimaju preko površine tijela. Živčani sustav im se sastoji od dvije živčane vrpce. Izlučuju nefridijama. Trakavice su dvospolci i u svakom članku im se nalaze sjemenici i jajnici. Oplodnja se događa u članku pa to zovemo samooplodnja ili autogamija. Jajašca iz raspadnutih članaka s izmetom domadara izlaze van. Njih obično na paši progutaju domaće životinje i ona uđu u njihovo probavilo. U crijevu se jajašca razvijaju u ličinku koja potom ulazi u krvotok i dospijeva u mišiće. U mišićima se pretvara u drugu ličinku koja se začahuri. Ako čovjek pojede nedovoljno kuhano, sušeno ili pečeno meso ličinka se oslobodi iz čahurice i u čovjekovu crijevu se razvije nova jedinka. Goveđa trakavica je česti nametnik u čovjekovu crijevu. Doseže duljinu od 3 m. Zaraženi čovjek osjeća mučninu, ima proljev i gubi tjelesnu masu. Trakavice se moguće riješiti lijekovima ili operacijom ali to nije uvijek uspješno. Najopasnija trakavica za čovjeka je pasja trakavica (ehinokok) kojom se zaražujemo igranjem sa psom, jer se jajašca nalaze na psećoj dlaci. Plošnjaci su se vjerojatno razvili od višejezgrenih trepetljikaša.

Ukratko[uredi - уреди]

  • Trakavice su plošnjaci s potpuno reduciranim probavilom. Svi su unutrašnji nametnici. Tijelo trakavice može biti duge od 1 mm do 25 m.
  • Na tijelu izvana razlikujemo glavu, vrat i članke. Na glavi se nalaze prianjaljke i kukice za pričvrščivanje na domaćina.
  • Vrat stvara članke ili proglotide. Prvi je najmanji i najkraći.
  • Tijelo trakavice prekriveno je kutikulom bez trpetljika. Ispod kutikule su mišići koji omogucuju savijanje, a vezivno tkivo je parenhim.
  • Hranu trakavice upijaju difuzijom, anaerobionti su jer žive u sredini bez kisika. Izlučivanje se vrši protonefridijama.
  • Živčani sustav im se sastoji od nakupina živčanih stanica (ganglija) i živčanih vrpca duž tijela.
  • Trakavice su dvospolci. Oplodnja se događa u članku ili između susjednih članaka. Jajašca su pohranjena u plodnici (120 000 jajašaca).
  • Najopasnija trakavica jest pasja trakavica ili ehinokok.
  • Ljudi u svoj organizam najčešće unesu jajašca pasje trakavice ako nakon diranja psa ne operu ruke.
  • Najpoznatije trakavice su: goveđa, svinjska, riblja, te pseća.*Trakavice se mogu odstraniti operacijom.

Adaptacije na parazitski način života[uredi - уреди]

  • pantljičare su izgubile crevni takt; hranu uzimaju osmotskim putem iz creva domaćina preko cele površine tela; zbog toga se na površini tela obrazuju trnoliki izraštaji koji povećavaju apsorpcionu (upijajuću) površinu;
  • u njihovom telu su nađene materije koje neutrališu dejstvo crevnih enzima domaćina, inače bi bile svarene od strane domaćina;
  • organi za pričvršćivanje su u obliku pijavki i kukica i nalaze se samo na skoleksu;
  • polni sistem je hermafroditan i dobro je razvijen (bolje razvijen nego kod metilja); svaki proglotis je gotovo potpuno ispunjen polnim organima, kako muškim tako i ženskim; u prednjim, mladim člancima polni sistem još nije funkcionalan, u srednjim je funkcionalan (proizvode se polne ćelije), a zadnji su potpuno ispunjeni oplođenim jajima; zadnji članci se otkidaju i iz njih se oslobađaju jaja, koja sa fecesom domaćina dospevaju u spoljašnju sredinu;
  • razviće se odvija preko larvalnih oblika; tako je trajni domaćin goveđe (Taenia saginata) i svinjske pantljičare (Taenia solium) čovek, a prelazni domaćin je goveče, odnosno svinja;
    • oplođena jaja dospevaju sa fecesom domaćina u spoljašnju sredinu, a zatim u prelaznog domaćina – svinju;
    • u crevu svinje izleže se larva onkosfera;
    • larva kukicama probija crevo, ulazi u krv i krvlju dospeva u jetru, mišiće, pluća, mozak; ** u tim organima onkosfera se razvija u bobicu (finu);
    • čovek se zarazi jedući nedovoljno kuvano ili pečeno bobičavo meso pa se u njegovom crevu iz bobice razvije pantljičara.

Pseća pantljičara (Echinococcus granulosus) kao trajnog domaćina ima psa, a kao prelazni domaćin je čovek. Ciste (larve) pseće pantljičare mogu u telu čoveka izazvati teške, nekada smrtonosne posledice.

Povezani članci[uredi - уреди]


Literatura[uredi - уреди]

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I, Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000.

Spoljašnje veze[uredi - уреди]