Toskanski arhipelag

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Toskanski arhipelag
Arcipelago Toscano.png
Podaci
Lokacija Tirensko more
Koordinate 42°45′0″N10°18′0″E
Država  Italija
Glavno naselje Portoferraio
Površina 300 km²[1] km²
Broj stanovnika 31.875
Montecristo1.JPG

Toskanski arhipelag (talijanski: Arcipelago Toscano) je arhipelag u Tirenskom moru na zapadu Centralne Italije, koji leži između toskanske obale i Korzike.[1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Arhipelag se sastoji od sedam većih otoka; Elbe, Capraje, Pianose, Montecrista, Gorgone, (oni administrativno pripadaju Provinciji Livorno), Giglia i Giannutria (oni pripadaju Provinciji Grosseto) i puno manjih otočića i hridi.[1]

Ukupna površina svih otoka arhipelaga iznosi oko 300 km². Otoci imaju vrlo različitu geološku strukturu. Svi su (osim Pianose) ispresijecani brdima, iako niskim, te se smatraju ostatkom kontinentalne ploče uronjene u Tirensko more.[1]

Privreda otoka arhipelaga bazira se na poljoprivredi (vinogradarstvo), eksploataciji mineralnih resursa i u najvećoj mjeri turizmu. [1]

Nacionalni park Arcipelago Toscano osnovan 1989., je prvi veliki talijanski morski park i spada među najveće u Evropi, ukupna površina parka (svi otoci i more oko njih) ima 568 km². Klima je tipično mediteranska, uz jak i povoljan utjecaj mora.[1]

Arhipelag predstavlja važno područje povezanosti sardsko-korzičkog ekosistema i Apeninskog poluotoka, na njemu žive biljne i životinjske vrste, koje se mogu naći samo na Korzici i Sardiniji.[1] To su između ostalog rijetke vrste galeba (Ichthyaetus audouinii), obale sporadično posjećuju sredozemne medvjedice, morske kornjače, a ponekad i kitovi. Od 1996. u Nacionalni park je uključen i otok Pianosa, koji je inače strogo čuvani zatvor (kažnjenička kolonija), a od 1997. u park je uvršteno i more oko otoka, radi bolje zaštite.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Toscano, Arcipelago" (talijanski). Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/arcipelago-toscano/. pristupljeno 16. 09. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]