Tomo Vinković
| Tomo Vinković | ||
|---|---|---|
| ||
| Vrsta | od 1953 do 1991 Osnovna organizacija udruženog rada (OOUR) | |
| Sjedište | 1953 osnovan kao "Metal" ljevaonica, strojobravarija i kovačnica | |
| Sjedište | Bjelovar, SFR Jugoslavija, Hrvatska | |
| Djelatnost(i) | ljevaonica, tvornica strojeva i traktora | |
| Prihod | 148.51 mil. DIN (1973) | |
| Broj zaposlenih | 1.140 (80-ih godina) | |
Tomo Vinković, je bila jugoslavenska ljevaonica, tvornica strojeva i traktora sa sjedištem u Bjelovaru.
Povijest[uredi | uredi kod]
Rješenjem Narodnog odbora općine Bjelovar, 12. 3. 1953 je osnovano poduzeće "Metal" ljevaonica, strojobravarija i kovačnica. Na dan osnivanja poduzeće je imalo 26 radnika i službenika. Do kraja 1953 godine poduzeće je već imalo 35 zaposlenih. 1956 dolazi do radikalne promjene u poslovanju, stvara se novi i kvalitetniji proizvodni program koji uključuje bagere, transportere, ciglarska kolica i reduktore. 1958 proizvodnja se proširuje na kotlove za centralno grijanje i stezni alat. 1959 godine je usvojena proizvodnja dizel lokomotiva od 10 do 100 Ks. U tom periodu je izgrađena nova upravna zgrada, uglavnom kroz dobrovoljni rad zaposlenika tvornice koji su uložili 65.000 dobrovoljnih radnih sati. Poduzeće je između 1958 i 1959 osiguralo 10 stanova za svoje radnike, a od 1960 osiguran je topli obrok za sve zaposlenike.
Na prijedlog radničkog savjeta i osnovne organizacije SK, "Metal" je 17. 1. 1960 godine promijenio ime u Tomo Vinković - tvornica strojeva i ljevaonica. Tvornica je nazvana po narodnom heroju Jugoslavije Tomi Vinkoviću (10. 12. 1909 - 14. 1. 1942). 1961 godine radničko vijeće je donijelo odluku novim strateškim ulaganjima i uvozu proizvodne opreme iz Poljske. Sredinom 1964 u tvornici su formirana dva proizvodna pogona: ljevaonica željeza i izrada strojeva. Svaki pogon je izabrao svoj radnički savjet uz koje je postojao centralni radnički savjet. 1965 Tomo Vinković je započeo inicijalne pregovore o proizvodnji motokultivatora i jednoosovinskih traktora pod licencom talijanske tvrtke Pasquali iz Milana. Proizvodnja po licenci je započeta iduće godine, te je Tomo Vinković istovremeno napustio raniji široki asortiman proizvodnje. Od tada prioritet u proizvodnom programu dobiva proizvodnja poljoprivrednih strojeva i priključaka. U proizvodnom programu su dominirali motokultivatori P.E.-14 (14Ks), te nešto kasnije P.E.-15 (15Ks) i zglobni traktore TV-15 (15Ks) i TV-18 (18Ks). Konstrukcija TV-15 i TV-18 se temeljila na nadogradnji motokultivatora. Prvi traktor Tomo Vinković je proizveden 1968 uz suradnju nekoliko jugoslavenskih tvrtki. Većina dijelova je nabavljano od beogradskog DMB-a, kočanskog Ruena i Prve Petoletke Trstenik, dok je sam Tomo Vinković izrađivao manji dio rezervnih dijelova i vršio finalizaciju proizvoda. Osnovni problemi i poteškoće sa kojima je Tomo Vinković u to razdoblju bio suočen su bili: nedovoljni radni prostor, nedovoljna kadrovska ekipiranost, nedovoljna stručnost radnika, pronalaženje potrebnog broja kooperanata, pomanjkanje obrtnih sredstava, neusklađeni odnos između cijene repromaterijala i cijene finalnih proizvoda, usvajanje novog proizvodnog programa, osigurano tržište, zastoji u proizvodnji zbog redukcije električne energije i drugo. Unatoč svemu tome, Tomo Vinković je iz godine u godinu bilježio rast prihoda.
1972 pristupljeno je vlastitoj samostalnoj konstrukciji i proizvodnji zglobnih traktora. 1973 izvrešena je reorganizacija poslovanja po ustavnim načelima. Formirane su dvije osnovne organizacije: OOUR Ljevaonica i OOUR Tvornica traktora, te radna zajednica Zajedničke službe. Centralni radnički savjet je promijenio naziv u Radnička konferencija. Nakon ovih promjena, Radnička konferencije je donijela odluku o izgradnji nove tvornice. Kamen temeljac za novu Tomo Vinković tvornicu je položen 9. 5. 1974 godine. Dvije godine kasnije, 9. 5. 1976, novu tvornicu je u rad pustio predsjednik Sabora SR Hrvatske dr. Ivo Perišin. U novoj tvornici su kroz godine zapošljavani dodatni radnici. Od 1976 do 1980 Tomo Vinković je proizvodio traktore: TV-418 (18 Ks), TV-521 (21 Ks) i TV-730 (30 Ks). Navedeni tipovi traktora su 1981 modernizirani. U istom razdoblju Tomo Vinković je proizvodio dopunski program proizvodnje strojeva za specifične namjene i to: samoistovarivač TV-600, transporter TV-1518/1521 i rotokos TV-1218. Proizvodnje je bila dodatno proširena na rotokopačice (freze) TV-95/120, drljače TV-250/2/3, prikolice TV-PPK 1500 i PPK-2/5, te centrifugalne pumpe. Od značajnijih kooperanata Tome Vinkovića iz toga doba pojavljuju se: beogradski Dvadesetprvi maj, Prvomajska iz Zagreba, Prva Petoletka iz Trstenika, IMP Panonija iz Murske Sobote, Agis iz Ptuja i drugi. Na svome vrhuncu 80'-tih Tomo Vinković je zapošljavao preko 1.100 radnika, te proizvodio godišnje preko 4.600 traktora. Tomo Vinković je svoje proizvode distribuirao diljem Europe, Azije i Afrike.
1990 godine, izdvajanjem iz Tomo Vinković stvoreno je poduzeće Tvornica traktora Bjelovar. Vrijednost Tome Vinkovića odn. Tvornice traktora Bjelovar je 1992 godine procijenjena na 11 milijuna DEM, bez društvenih nekretnina koje su bile u vlasništvu poduzeća.
Zanimljivosti[uredi | uredi kod]
Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito je prilikom posjete tvornici na dar dobio zglobni traktor TV-18, a koji se kasnije upotrebljavao na Brijunima.