Tirinška šuma

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Položaj na političkoj karti
Pogled sa Šnekopfa prema Oberhofu

Tirinška šuma ili Tiringijska šuma (njemački: Thüringer Wald) jest planinski lanac u južnim dijelovima Tiringije. Proteže se, dužinom 70 km i širinom 15–20 km,[1] od sjeverozapada ka jugoistoku. U blizini je dolina Vera, kao i Sjevernonjemačka zaravan i Tirinški basen u kojem leži grad Erfurt.[n. 1] Južni i jugozapadni nastavak lanca je visija koja se naziva Tirinško-vogtlandskim slejt planinama.[n. 2]

Među razbacanim podnožjima kod njenog sjevernog donjeg dijela su gradići Ajzenah, Gota, Arnštat i Ilmenau. Gradić Zul smješten je u manjoj padini samog lanca.

Najviši vrh je Groser Berberg [983 m (3.225 ft)]. Šuma se dijeli na više regiona (u Tambah-Oberhofu ističe se više rijeka i jezera). Tirinška šuma je poželjna za organizovane posjete zahvaljujući pogodnoj klimi (prosječna godišnja temperatura za Tirinški basen iznosi[traži se izvor] 8,5 °C) i drugim geografskim karakteristikama, kao i za zimske sportove i planinarenje.

Izlazak sunca na planini Rupberg u blizini Cela-Melisa (Tirinška šuma, Njemačka)
Izlazak sunca na planini Rupberg u blizini Cela-Melisa (Tirinška šuma, Njemačka)

Takođe pogledajte[uredi - уреди | uredi kôd]

  • hr:Dvorac Wartburg /članak, na Vikipediji na hrvatskom jeziku, o dvorcu Vartburg koji je u Sjeverozapadnom regionu šume/

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. bergmannsverein-erfurt.de, Pristupljeno 1. 7. 2021.
  2. vde8.de, Pristupljeno 1. 7. 2021.

Napomene[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Brza željeznica ’Nuremberg–Erfurt’ prolazi kroz šumu, presijecanjem; istu čini nekoliko tunela i mostova, gdje je pruga.[2]
  2. Geološki divizor počinje od Gerena preko Grosbrajtenbaha do Šenbruna, definisan rijekama Šleuze i Nojbrun na jugozapadu nagiba te Talvaser, Volroze i Mere na sjeveroistoku nagiba.

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Elkins, T. H. (1972). Germany (3. izd.). London: Chatto & Windus. str. 288–289. ISBN 9780701106515.
  • Kohl, Horst; Marcinek, Joachim; & Nitz, Bernhard (1986). Geography of the German Democratic Republic. Gotha: VEB Hermann Haack. str. 7 ff. ISBN 978-3-7301-0522-1.
  • Blickensdorf, Bernd; et al. (2004). 75 Jahre Thüringerwaldbahn, 110 Jahre Straßenbahn Gotha. Gotha.
  • Voigt, Sebastian (2005). Die Tetrapodenichnofauna des kontinentalen Oberkarbon und Perm im Thüringer Wald - Ichnotaxonomie, Paläoökologie und Biostratigraphie. Göttingen. str. 308. ISBN 3-86537-432-8.
  • Henningsen, Dierk; Katzung, Gerhard (2006). Einführung in die Geologie Deutschlands. München: Spektrum Akademischer Verlag. ISBN 3-8274-1586-1.
  • Meschede, Martin (2015). „Deutschland im Perm und Mesozoikum”. Geologie Deutschlands. Berlin and Heidelberg: Springer. str. 103–159.
  • Tornow, Maximilian (1907). Die Geologie des Kleinen Thüringer Waldes. Schade.
  • Meynen, Emil; Schmithüsen, Josef (1953–1962). Handbuch der naturräumlichen Gliederung Deutschlands. Remagen & Bad Godesberg: Bundesanstalt für Landeskunde.

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Koordinate: 50°40′N 10°45′E / 50.67°N 10.75°E / 50.67; 10.75