Theodor Meron

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Theodor Meron

Theodor Meron (Kalisz u Poljskoj, 28. travnja 1930.), predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu. Izabran je za predsjednika Suda za bivšu Jugoslaviju 19. listopada 2011., a počeo je obnašati dužnost 17. studenog iste godine.

Poznat je kao sudac koji je u žalbenom vijeću 2012. donio oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, a 2013. srpskom generalu Momčilu Perišiću. 13. 6. 2013., danski dnevni list BT objavio je privatno pismo suca MKSJ-a, Frederika Harhoffa, u kojem je isti izrazio strah svojim prijateljima jer su ga tri nedavne oslobađajuće presude koje su 2012. i 2013. izrečene u Haškom tribunalu ostavile sa "snažnim neprijatnim osjećanjem da je sud promijenio svoj kurs pod pritiskom 'vojnog establišmenta' iz nekih uticajnih zemalja." Implicirao je da je predsjednik MKSJ-a, Meron, izvršio pritisak na druge suce kako bi se od 2012. postrožili kriteriji za osuđivanje.[1] William Schabas, koji predaje međunarodno pravo na sveučilištu Middlesex u Londonu se složio da su te tri oslobađajuće presude "oslabile poruku [tribunala], jer sada ima manje zaštite za civile i ljudska prava.”[2]

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po narodnoj pripadnosti je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]