Intouchables

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice The Intouchables)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Intouchables
Originalni filmski poster
RežijaOlivier Nakache
Éric Toledano
ProducentNicolas Duval-Adassovsky
Laurent Zeitoun
Yann Zenou
ScenarioOlivier Nakache
Éric Toledano
UlogeFrançois Cluzet
Omar Sy
Audrey Fleurot
MuzikaLudovico Einaudi
FotografijaMathieu Vadepied
MontažaReynald Bertrand
DistribucijaGaumont
Datum(i) premijere23. rujna 2011.
Trajanje113 min.
Zemlja Francuska
Jezikfrancuski
Budžet9.500.000 €
Intouchables na Internet Movie Database

Nedodirljivi (francuski Intouchables) je francuska humorna drama iz 2011. koju su napisali i režirali Olivier Nakache i Éric Toledano na temelju stvarnog događaja, nakon što su vidjeli dokumentarac A la vie, à la mort u kojem se za Philippea Pozzo di Borgoa brinuo njegovatelj marokanskog podrijetla, Abdel Sellou. Radnja se odvija oko paraplegičara koji unajmi novog njegovatelja, senegalskog imigranta, koji mu neočekivano preokrene život sa svojim pozitivnom stavom. Glavne uloge tumače François Cluzet, Omar Sy i Audrey Fleurot. Nedodirljivi je neočekivano, usprkos ozbiljnoj temi, privukao publiku zahvaljujući veselom pristupu priči te je postao najkomercijalniji film godine u Francuskoj sa preko 19 milijuna gledatelja. Kritike su uglavnom bile pozitivne a film je nominiran i za nekoliko nagrada.

Radnja[uredi | uredi kod]

Pariz. Philippe je imućan čovjek okovan za kolica koji sa pomoćnicom Magalie intervjuira osobe koje će biti njegovi njegovatelji. Usprkos nekoliko kvalificiranih, ali formalnih kandidata, Philippe izabere ležernog, mladog, ali iskrenog crnoputog imigranta senegalskog podrijetla, Drissa. Ovaj isprva nije osobito oduševljen poslom, no pošto je već dugo vremena nezaposlen, odluči probati, a zadivljen je Philippeovom vilom. Međutim, svojim veselim šalama i pozitivnim pogledom na život, Driss polako probija red i počen se zbližavati sa svojim poslodavcem. Jedne noći, dok je Philippe imao mučninu od fantomske boli, Driss ga izvede van na piće i umiri marihuanom. Philippe mu ispriča kako je u kolicima od kad je doživio nesreću u paraglajdingu a supruga mu umrla bez da su imali djece.

Driss odluči pomoći mu, isprva tako što uvede reda u ponašanju prema njegovoj usvojenoj i buntovnoj kćeri, Elisi. Philippe se dopisuje sa ženom Eleanor preko pisama, ali se boji spomenuti kako je invalid. Kada spozna da Driss dolazi iz velike obitelji, Philippe ga pušta jer ne želi da "gura kolica cijeli život". Driss pronalazi novi posao, no Philippe nije zadovoljan s novim njegovateljima, s kojima se ne može sporazumijeti, te pada u depresiju. Driss se međutim vrati te ga povede na šetnju, dotjera ga te se smjeste u jednom restoranu. Tamo mu Driss prizna da mu je smjestio spoj sa Eleanor. Ona se pojavi i napokon upozna Philippea. Dirnut, Philippe pogleda kroz prozor prema Drissu, koji mu se nasmiješi, te ga pozdravlja.

Glavne uloge[uredi | uredi kod]

Odjek[uredi | uredi kod]

Komercijalni uspjeh[uredi | uredi kod]

Nedodirljivi je 2011. postao drugi najkomercijalniji film u povijesti francuskih kina, odmah iza hit komedije Bienvenue chez les Ch'tis.[1] U Francuskoj ga je vidjelo 19.440.000 kino posjetitelja.[2] I međunarodni uspjeh bio je velik: ta tragikomedija prodala je najviše kino ulaznica u Njemačkoj (8,6 milijuna), zatim u Španjolskoj (2,48 milijuna), Italiji (2,47 milijuna) te Južnoj Koreji (1,7 milijuna), čime je čak nadvisila prethodni međunarodno uspješan francuski film, Jeunetov Amelie.[3]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Nedodirljivi je nominiran za nagradu BAFTA i Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma. Nominiran je i za devet nagrade César, među njima i za najbolji film, redatelja i scenarij, a osvojio je nagradu za najboljeg glavnog glumca (Omar Sy).

Kritike[uredi | uredi kod]

Recenzije su uglavnom bile pohvalne. Tom Long je filmu dao četvorku i zapisao: "Postoje neki dobri razlozi zašto je Nedodirljivi postao međunarodni hit. Zabavan je za gledati. Nudi nadu beznadnim ljudima. Prijelomna je uloga Omara Syja. Dodiruje probleme stvarnog svijeta kao što su imigracija i siromaštvo bez da nas ubija u pojam...Nedodirljivi su zapravo vrlo dirljivi."[4]

Cameron Williams mu je dao peticu: "U nečijim drugim rukama, film je mogao biti sentimentalna katastrofa. Na sreću, nije, a umjesto da bude film o etiketama, to je film o ljudima i o moći izlječenja prijateljstva".[5] Tara Brady je dala četiri od pet zvjezdica: "Smještaj priče je urbana drama, ali osvjetljenje ostaje vedro. Nije suptilno. Nije inovativno. Ali garantira dobar humor, šale i pozitivno raspoloženje tijekom svoja dva sata trajanja".[6] S druge strane, Roger Ebert je dao samo 2,5 od četiri zvijezdice, zamjerajući da posjeduje "element istine koji nikada ne priznaje" i da je tešku temu predstavio "odveć pojednostavljeno". [7]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Stephen Holden (29. veljače 2012). „French Film in Its Year of Triumph”. New York Times. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 
  2. „List of highest-grossing films in France”. qesign.com. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 
  3. „"Nedodirljivi" najgledaniji francuski film u svijetu”. Novi List. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 
  4. Tom Long (21. lipnja 2012). „Review: Simple French film 'Intouchables' wears heart on sleeve”. The Detroit News. Pristupljeno 15. siječnja 2013. [mrtav link]
  5. Cameron Williams (28. listopada 2011). „The Intouchables - Review”. thepopcornjunkie.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-03. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 
  6. Tara Brady. „Untouchable/Intouchables”. The Irish Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-15. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 
  7. Roger Ebert (30. svibnja 2012). „Intouchables - Review”. Chicago Sun Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-13. Pristupljeno 15. siječnja 2013. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]