Pad Berlina (film)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice The Fall of Berlin (film))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Падение Берлина
poster filma iz 1950. godine
RežijaMiheil Čiaureli
ProducentViktor Tsirgiladze
ScenarioPjotr Pavlenko
Miheil Čiaureli
sinopsis: Pjotr Pavlenko
UlogeMiheil Gelovani
Boris Andrejev
Marina Kovaljova
MuzikaDmitrij Šostakovič
FotografijaLeonid Kosmatov
MontažaTatkana Lihacheva
StudioMosfiljm
Datum(i) premijere
21. 1. 1950 (1950-01-21)
Trajanje167 min. (original)
151 min. (verzija nakon 1953. godine)
Zemlja Sovjetski Savez
Jezikruski

Pad Berlina (rus. Падение Берлина) je sovjetski ratni film snimljen 1950. godine u režiji Miheila Čiaurelija, poznat kao jedan od najskupljih i najspektakularnijih filmova svog vremena, ali kasnije i kao jedan od najzloglasnijih primjera staljinističkog kulta ličnosti u sovjetskoj kinematografiji.

Radnja prikazuje zbivanja na Istočnom frontu u Drugom svjetskom ratu, odnosno kako je SSSR pod mudrim vodstvom Staljina (čiji lik tumači Miheil Gelovani) porazio nacističku Njemačku pod vodstvom Adolfa Hitlera (čiji lik tumači Vladimir Sevaljev). Nominalni protagonist, čiji lik tumači Boris Andrejev, je mladi radnik koji se nakon početka rata prijavljuje u Crvenu armiju i sudjeluje u svim važnim bitkama, uključujući završnu bitku za Berlin, tokom koje će iz njemačkog zarobljeništva osloboditi svoju djevojku, čiji lik tumači Sofija Kovaljova.

Pad Berlina je originalno bio zamišljen kao poklon koji je studio Mosfiljm tadašnjem sovjetskom vođi Staljinu trebao predati za njegov 70. rođendan. Pripreme za snimanje su otpočele 1946. godine. U film su korištene ogromne količine tada dragocjenog Agfacolor filma u boji, zaplijenjenog u okupiranoj Njemačkoj; također su angažirane desetine hiljada sovjetskih vojnika uz ogroman broj aviona, tenkova i drugih vozila za rekonstrukciju scena bitaka. Snimanje se odvijalo na lokacijama u nizu zemalja, uključujući nekadašnje njemačke gradove u Istočnoj Pruskoj i na obalama Baltika, kao i Istočnom Berlinu, gdje su kao statisti služili tamošnji građani. Dio scena je sniman u DEFA-inim studijama u Babelsbergu (gdje je rekonstruirana scena zauzimanja Reichstaga, koji se tada nalazio u zapadnoj zoni), kao i u Mosfiljmovim studijima u Moskvi, gdje je sagrađena orijaška replika Berlina koja je razorena prilikom snimanja scena bitke.

Pad Berlina je, u skladu sa tadašnjom praksom, Staljina prikazivao ne samo kao mudrog državnika, nego i kao gotovo božansko biće, a što se najviše vidi u završnoj sceni u kojoj on iz aviona silazi u netom zauzeti Berlin. Takvog događaja, međutim, nije bilo u stvarnom životu, a Pad Berlina je, osim toga, sadržavao brojne detalje bez historijske podloge, odnosno prilično "sirovo" tumačenje nedavnih historijskih događaja, prije svega u kontekstu hladnoratovske propagande. Tako su zapadni čelnici poput Churchilla prikazani kao podmukli intriganti, te se prikazivalo kao britanski i drugi kapitalisti potajno pomažu Hitlera i naciste.

Zbog kašnjenja u produkciji je Pad Berlina službenu premijeru imao 21. januara 1950. godine. U SSSR su ga je, prema službenim podacima, pogledalo 38,4 miliona gledatelja, a zbog čega je postao treći najgledaniji film godine. Iste je godine osvojio i Kristalni globus na 5. filmskom festivalu u Karlovym Varyma.

Nedugo nakon Staljinove smrti 1953. godine su u SSSR isječene sve scene u kojima se pojavljuje Lavrentij Berija. Godine 1956. je na XX kongresu Komunističke partije SSSR tadašnji sovjetski čelnik Nikita Hruščov u svom znamenitom Tajnom referatu upravo Pad Berlina naveo kao negativni primjer "kulta ličnosti" i time signalizirao početak procesa destaljinizacije. Nakon toga je Pad Berlina zabranjen u SSSR i ostatku Istočnog bloka; izuzetak je bila "anti-revizionistička NR Kina gdje je upravo odnos prema Staljinu bio jedan od uzroka budućeg raskola sa Sovjetima. Pad Berlina je konačno ruskoj i ostatku publike u post-sovjetskim državama postao dostupan tek nakon raspada SSSR 1991. godine.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]