Termalni šum

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Termalni šum (poznat pod nazivom Džonson-Nikvistov šum (engl. Johnson-Nyquist), Džonsonov šum ili Nikvistov šum) je električni šum nastao toplotnim (Braunovim) kretanjem elektrona unutar električnog provodnika bez ikakvog spoljnjeg uticaja. Ovaj šum se javlja bez obzira na primenjeni spoljašnji napon za razliku od drugih izvora šumova.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovaj šum, prouzrokovan termalnim kretanjem elektrona, prvi je primetio i merio Džon B. Džonson u Belovim laboratorijama 1928. godine [1]. Hari Nikvist, takođe u Belovim laboratorijama, kome je Džonson pokazao rezultate, objasnio je poreklo opaženog šuma.[2]

Napon i snaga šuma[uredi - уреди | uredi izvor]

Termalni šum treba razlikovati od kvantnog šuma koji nastaje od dodatnih strujnih fluktuacija kada se napon primeni i struja počne da teče. U opštem slučaju, ova definicija se odnosi na nosioce naelektrisanja u svakoj vrsti provodnika, recimo jona u elektrolitu, ne samo u otporniku. Može da se modeluje izvorom napona serijski vezanim sa otpornikom koji je izvor šuma. Efektivna vrednost (ksk) napona, , data je izrazom

gde je kB Bolcmanova konstanta u džulima po kelvinu, T je apsolutna temperatura otpornika u kelvinima, R je vrednost otpora u omima, i Δf frekvetni opseg u hercima u kojem se meri šum.

Šum nastao u otporniku prostire se dalje u ostatak kola; maksimalna snaga šuma prenosi se kada su impedancije prilagođene, tj., kada je Teveninov ekvivalentni otpor ostatka kola jednak otporu, izvoru šuma. U tom slučaju snaga šuma prenetog kolu data je izrazom

gde je P snaga termalnog šuma u vatima. Treba uočiti da ova snaga ne zavisi od otpora u kojem se stvara šum. Takođe, šum je beli šum, dakle kosntantan je kroz ceo opseg frekvencija.

Šum u decibelima[uredi - уреди | uredi izvor]

U komunikacijama se često koriste decibeli (dBm). Termalni šum na sobnoj temperaturi se može proceniti na:

gde se P meri u decibelima dBm. Na primer:

Opseg Snaga
1 -{Hz}- -174 -{dBm}-
10 -{Hz}- -164 -{dBm}-
1.000 -{Hz}- -144 -{dBm}-
5 kHz -137 -{dBm}-
1 -{MHz}- -114 -{dBm}-
6 -{MHz}- -106 -{dBm}-

Struja šuma[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvor šuma može da se modeluje, saglasno Nortonovoj teoremi kao strujni izvor vezan paralelno sa otpornikom, deljenjem napona sa R. Tada je koren srednjeg kvadrata strujnog izvora

Termalni šum je prirodni deo svakog otpornika i nije znak loše konstrukcije ili proizvodnje, mada otpornici mogu da imaju i dodatni sopstveni šum.

Termalni šum kondenzatora[uredi - уреди | uredi izvor]

Džonsonov šum u RC kolu može jednostavnije da se izrazi preko kapaciteta a ne preko otpora i frekventnog opsega. Koren srednjeg kvadrata napona šuma na kondenzatoru kapaciteta C je

Šum na vrlo visokim frekvencijama[uredi - уреди | uredi izvor]

GDJ-World-Flags-Globe.svg Ovaj članak ili jedan njegov dio nije preveden ili je samo djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni prevesti ga, pogledajte kako uređivati članak, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o standardima Wikipedije i srpskohrvatskog jezika.




.


Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. J. Johnson, "Thermal Agitation of Electricity in Conductors", Phys. Rev. 32, 97 (1928) – eksperiment
  2. H. Nyquist, "Thermal Agitation of Electric Charge in Conductors", Phys. Rev. 32, 110 (1928) – teorija

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]