Teoksenija
Teoksenija (starogrčki: θεοξένια, doslovno "primanje bogova", od θεός = "bog" i ξένια = "gostoprimstvo"), nazvana i teodesija (θεοδαίσια, doslovno "čašćavanje bogova", od θεός = "bog" i δαίς = "gozba") naziv je, u grčkoj mitologiji, za prilike kad su olimpska božanstva tokom herojskog doba posećivala smrtnike na Zemlji, kao što je, na primer, prisustvo bogova svadbama Peleja i Tetide[1] te Kadma i Harmonije.[2]
Ideja o tome da bogovi posećuju smrtnike starija je od grčko-rimske antike.[3] U Homerovim epovima bogovi prisustvuju prinošenju žrtvi i, uopšte, kreću se među ljudima iskušavajući njihovo poštenje.[4] To je element koji se nalazi u samoj srži tipičnog mita o teokseniji, u kome smrtnik nekom božanstvu, koje mu, dakako, dolazi prerušeno u običnog čoveka, pruža ili odbija gostoprimstvo, te nakon spoznaje da se radi o bogu biva nagrađen ili, pak, kažnjen.[3] Mit o Penteju primer je "neuspešne" teoksenije,[5] dok su se one uspešne često nalazile u temelju osnivačkog mita mnogih kultova, posebno Demetre i Dionisa; u tom slučaju domaćin koji je ugostio božanstvo često je poštovan kao heroj, nakon što ga je to božanstvo podučilo nekoj važnoj veštini, kao što je vinogradarstvo.[3] Možda najpoznatiji primer teoksenije u književnosti jeste Ovidijeva priča o Filemonu i Baukidi.[6]
U historijsko doba "teoksenija" je označavala i vrstu svetkovine koja je priređivana u mnogim grčkim polisima i u kojoj bi se postavili stolovi s mestima ostavljenim za božanske goste. Ljudi bi se počastili celim priređenim obedom, po čemu se ta svetkovina razlikovala od uobičajenog prinošenje žrtve, kod kojeg se pravila jasna razlika između jela priređenih za ljude i onih za bogove. Najpoznatija takva svetkovina održavana je u Delfima, na kojoj su dočekivani gosti iz cele Grčke, ali je bio očekivan i dolazak mnogih bogova, prvenstveno Apolona. Dioskurima su teoksenije priređivane na Parosu i u Akragantu, kao i širom Peloponeza i u drugim dorskim krajevima. Rimski običaj priređivanja lektisternija verovatno potiče od ovih grčkih gozbi za bogove.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 12, 5.
- ↑ Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Harmonija
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Hornblower & Spawforth 2003, s.v. Theoxenia
- ↑ Npr. Homer, Odiseja, XVII, 485–488.
- ↑ Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Pelej
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, VIII, 612–727.
- ↑ Peck 1898, s.v. Theoxenia
Literatura[uredi | uredi kod]
- Hornblower, Simon; Spawforth, Antony (2003). The Oxford Classical Dictionary. New York: Oxford University Press.
- Peck, Harry Thurston (1898), „Theoxenia”, Harpers Dictionary of Classical Antiquities, New York: Harper and Brothers
- Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.