Tehničke nauke

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jørn Utzon, Opera u Sydneyu, 1973.
Četverocilindrična linijska radilica s klipovima
Različiti elektromotori

Tehničke nauke ili tehničke znanosti su primenjene (praktične) nauke koje primenjuju teorijske temelje prirodnih nauka. One čine skupinu brojnih pojedinačnih nauka. Postoje brojne veze unutar tehničkih nauka. U tehničkim naukama koriste se mnoge različite metode, često posuđene iz drugih nauka. Što se tiče konstrukcije i proračuna, često se koriste naučne metode. U tehničkim naukama umesto eksperimenata koriste se testovi za proveru pronađenih pravila. Ako su testovi previše kompleksni ili skupi koriste se simulacije.

Tehnologija koja se ne može realizovati prema trenutnom stanju tehnike, ne razmatra se u tehničkim naukama. Reč tehnika se koristi i kao sinonim za tehničke nauke.

Tehničke nauke predaju se na tehničkim fakultetima. Studiji završavaju diplomom osnovnih studija (engl. Bachelor of Science) (ing.) ili master studija (engl. Master of Science) (mag. ing.). U prošlosti je diplomirani inženjer (dipl. ing.) bio raširen. Uspešno završene master studije daju pravo na doktorat (engl. Doctor of Science) iz područja tehničkih nauka (dr. sc.)

Glavna tehnička područja[uredi | uredi kod]

Većina tehničkih disciplina postale su nauke za vreme industrijske revolucije. Tehnika je veoma široko područje koje se deli na uža područja.

Tri klasične tehničke nauke su:

  • Arhitektura – obuhvata planiranje, projektovanje, gradnju, te održavanje građevina
  • Mašinstvo – obuhvata proizvodnju i eksploataciju energetskih i radnih mašina, uređaja za energetiku i procesnu tehniku
  • Elektrotehnika – proučava proizvodnju, prenos i upotrebu električne energije

Takođe, postoji veliki broj manjih tehničkih područja koja su međusobno povezana na razne načine. U prošlosti, pomorstvo i rudarstvo su bile glavne tehničke nauke.

Ostale tehničke nauke (struke) su: metalurgija, rudarstvo, mašinstvo, arhitektura, elektrotehnika, elektronika, računarstvo, telekomunikacije, aeronautika, hemijska tehnologija, tekstilna tehnologija, geodezija i geotehnika. Nove specijalnosti ponekad se kombinuju s tradicionalnim područjima i formiraju nove nauke – npr. nanotehnologija, biotehnologija, nuklearna tehnika, nauka o životnoj sredini.

Vidi još[uredi | uredi kod]