Tarikat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Tarikat (arapski: طرق turuq, mn. طريقه tarīqah, "put" ili "način"; na turskom, tarikat, mn. tarikatlar) je islamski mistički ili tasavufski red. Članovi ili sljedbenici tarikata su derviši ili sufije, islamski mistici.

Tarikati[uredi - уреди | uredi izvor]

Riječ tarikat (arapski: طرق, put) nakon sistematizacije tesavvufa, postala je naziv pod kojim su se podrazumijevale manje ili više organizirane skupine koje su ispoljavale određene karakteristične osobine i odlike u oblačenju, načinu činjenja zikra i koje su imali drugačiji pristup razumijevanju, shvatanju, tumačenju i prihvatanju suština i istina islama. Pojednostavljeno tarikat je plan i program te metod i režim nekog sufijskog reda. Postoji dvanaest glavnih tarikatskih redova. Oni se u svom cilju ujedinjuju ali se kod primjene, u izvjesnim propisima razlikuju. Historija tesavvufa bilježi, zajedno sa ograncima (kolovima) oko 200 tarikata (koji su se razvili iz 12 originalnih tarikata), a koji nisu ništa drugo do unekoliko različiti putevi i sredstva za postizanje jednog, istog cilja.[1] Tarikati su se u islamskom svijetu pojavili početkom trećeg stoljeća muslimanske ere. Nazive nose po njihovim osnivačima. Oni su podizali i upućivali svoje učenike ka usavršavanju znanja i djelovanja.[2]

Prvi veliki sufijski red, koji se pojavio u obliku u kojem su tarikati danas poznati, bio je kadirijski tarikat, koji je ime dobio po utemeljitelju Abdul Kadir Džilaniju. Ovaj red bio je ogranak starijeg džunejdijskog tarikata koji je potekao od Ebu-l-Kasima el-Džunejda.[3]


Dvanaest temeljnih (priznatih) sufijskih redova:[4]

Tarikat Osnivač
Kadirijski Abdul Kadir Džilani
Nakšibendijski Beha’uddin Nakšibend
Bektašijski Hadži Bektaš Vali
Mevlevijski Dželaludin Rumi
Jasevijski Ahmed ibn Ibrahim ibn Ali Jesavi
Rifaijski Sejjid Ahmed Er-Rifai
Čištijski Mu‘īnuddīn Čištī
Bedevijski Ahmed el-Bedevi
Kubravijski Nedžmuddīn Kubrā
Šazilijski Ebū Ĥasan eš-Šāzilī
Desukijski Ibrāhīm ibn Ebil-Medžd ed-Desūkī
Halvetijski Muhammed el-Halvetī el-Hvārizmī

Silsila[uredi - уреди | uredi izvor]

Svaki sufijski red ima svoju silsilu (lanac). Silsila je neprekidni lanac šejhova (učitelja). Svaki od šejhova u tom lancu je podučen, iniciran i potvrđen od strane svoga predhodnika. Ovaj lanac ide unazad sve do poslanika Muhammeda, a preko njega do Allaha. U sufizmu nema samo-izabranih učitelja. Ovaj lanac se poredi sa cjevovodom od kojih je svaki šejh jedna od cijevi. Blagoslovi koji dolaze svakom dervišu teku kroz ovaj cjevovod. Oni teku kroz šejha, ali nisu od njega. Šejh ne mora biti savršen ili sveznajući. Važno je samo da taj dio cijevi za koji je on odgovoran nema rupa i da je čvrsto povezan sa glavnim cjevovodom. Na taj način, kroz njega će nesmetano proticati blagoslovi Božanski.[5]

Poznate sufije[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. * Rehmi serin, Tarikatski savjeti i upute, str. 11.
  2. * http://haqqani-dergah.tripod.com/id12.html
  3. * William Stoddart, Sufizam, Sarajevo, 2014, str. 54.
  4. * http://www.znaci.com/osnovi_vjerovanja/tesavvuf/art411_0.html
  5. * Šejh Regib el Džerrahi, Uvod u tesavvuf, str. 35.