Tandir
|
Tandirska izrada i pečenje hljeba u Azerbejdžanu | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Azerbejdžan
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2024. |
| ID: | 02120 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Tandir je tradicionalna keramička pećnica, dio svakodnevnog pripremanja hrane u Azerbejdžanu.[1] Koristi se uglavnom za pravljenje hljeba i ponekad mesa. Najpopularnije jelo indijske kuhinje je tandir piletina, predhodno mariniranana u mješavini jogurta i začina.[2]
Postoje dvije vrste tandira: površinski i podzemni. Zagrijava se drvetom i drvenim ugljem koji se ubacuju s vrha, rijetko pod uglom. Kruh pečen u tandiru može se dugo čuvati i jesti tokom nekoliko dana i smatra se ključem dugovječnosti.
Istorijski izvori ukazuju da "tandir" potiče od drevnih naroda Sumera. Na osnovu arheoloških iskopavanja u Nahčivanu, pronađene su posebne prostorije za pripremu hrane u doba eneolita i kasniim periodima, do današnjih dana. U prošlosti su postavljani unutar kuća, ne samo za pečenje hljeba već i za grijanje prostorija tokom zime.
U savremeno doba, broj proizvođača tandira opada i postoji mali broj porodica koje nastavljaju čuvati ovaj drevni zanat. Svoje proizvode i izvoze izvan granica: Ukrajina, Rusija, Finska...
Tandiri se i danas izrađuju na više vjekovni tradicionalni način. Primarna sirovina za izradu je čista glina pomiješana s blatom. Dodaje se kozji izmet radi veće čvrstoće. Smjesa se natapa vodom, miješa i formira se loptasti ili čunasti oblik. Oko njega se poredaju drva i suši se 15 dana. Na dnu se pravi mala rupa za protok zraka, nazvana "külfə" ili "külüfürən", koja omogućava protok zraka unutra. Uobičajene dimenzije su: širina donjeg dijela 1,1 m, otvor je 50 cm, visina 1 metar, a debljina stijenke 5 cm. Obično se premazuje posebnom glazurom od blata ili se okružuje ciglama. Uobičajeno je da su pod nastrešnicom.
Jedan od najvećih tandira na svijetu izgrađen je 2015. godine u južnom gradu Astari u Azerbejdžanu. Visina mu je 6,5 m, a promjer 12 m. Sastoji se od 3 dijela.[3]
Pečenje hljeba se smatra oblikom umjetnosti. Kada se vatra zapali, tijesto se obično mijesi i spremno je za pečenje kad se žar slegne. Prilikom ravnanja tijesta i pripreme za pečenje, na njegovu poleđinu se nanosi sloj slane vode. To pomaže da se tijesto dobro zalijepi za unutrašnji zid tandira. Hljeb pečen u tandiru ima svoj jedinstveni okus i aromu.
Prema tradiciji, davanje prvog hljeba iz tandira djeci ili gostima donosi prosperitet i blagoslov domu.
Tandir se u nacionalnoj kuhinji koristi za pripremu drugih jela: tandir kebaba, tandir kulame i tandir qovurme. Iako u moderno doba postoje sve vrste metalnog posuđa i električnih kuhinjskih aparata, ukus hrane iz tandira se smatra jedinstvenim.[4]
Tandirska izrada i pečenje kruha u Azerbejdžanu se nalazi na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi Nematerijalne kulturne baštine Azerbejdžana. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na 19. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. u Asunciónu, Paragvaj.[5][6]
S obzirom na to da se Azerbejdžan nalazi na drevnom Putu svile, tandirski hljeb je tradicionalno jelo ¸na čitavom putu.
- ↑ „Tandirska izrada i pečenje hljeba u Azerbejdžanu”. Azerbejdžan UNESCO - web.archive.org - 2017.. Pristupljeno 17. april 2026.
- ↑ „Tandir piletina”. www.vahrehvah.com - 2017.. Pristupljeno 17. april 2026.
- ↑ „Azerbejdžanci napravili najveći tandir na svijetu”. en.azvision.az - 1. sptembar 2015.. Pristupljeno 26. april 2026.
- ↑ „Azerbejdžanski tendir hljeb u starom dijelu Bakua”. www.baldhiker.com - 15. sptembar 2025.. Pristupljeno 26. april 2026.
- ↑ „Lista nematerijalne kulturne baštine u Azerbejdžanu”. UNESCO- ich.unesco.org. Pristupljeno 16. april 2026.
- ↑ „Tandirska izrada i pečenje hljeba u Azerbejdžanu”. UNESCO- ich.unesco.org. Pristupljeno 16. april 2026.
