Taltibije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Agamemnon, Taltibije i Epej, reljef sa Samotrake, oko 560. pne., Louvre.

Taltibije (starogrčki: Ταλθύβιος) bio je, u grčkoj mitologiji, glasnik i prijatelj mikenskog kralja Agamemnona u trojanskom ratu.

Mitologija[uredi | uredi kod]

Taltibije je bio čovek koji je odveo Briseidu iz Ahilovog šatora.[1] Pre dvoboja između Menelaja i Parisa, Agamemnon ga je zadužio da nabavi ovcu za žrtvovanje. Umro je u Egiju u Ahaji.

Taltibije se pojavljuje u Euripidovim tragedijama Hekuba i Trojanke. Osim toga, ima i manju ulogu u Homerovoj Ilijadi: u četvrtom pevanju, kad je Pandar ranio Menelaja, Agamemnon naređuje Taltibiju da dovede vidara Mahaona.[2] U Hekubi i Trojankama, Taltibije je predstavljen kao donosilac loših vesti. U Trojankama, javlja Hekubi da će se sve trojanske zarobljenice dodeliti kao robinje različitm grčkim junacima: Kasandra će biti dodeljena Agamemnonu, a sama Hekuba Odiseju. Takođe, Taltibije je onaj koji Andromahu obaveštava o planu Grka da ubiju njenog i Hektorovog sina Astijanakta: plan je da se dečak Astijanakt baci s jedne od trojanskih kula jer nije mudro dopustiti da sin jednog trojanskog junaka doživi zrelo doba.[3] U Hekubi, Taltibije donosi Hekubi Agamemnonovu zapovest da sahrani kćerku Poliksenu, koja je prineta na žrtvu Ahilovim senima.[4]

Taltibije ispoljava visok stupanj samostalnosti u načinu na koji izvršava naređenja koja dobija od zapovednika. Služio je u trojanskom ratu zajedno sa svojim sledbenicima i drugima koji su ga podržavali. Taltibije je bio posvećen interesima grčkih zapovednika i starao se da udovolji njihovim zahtevima. U odnosima sa zarobljenim Trojankama uglavnom se predstavlja kao lik koji prema njima iskazuje određeno saosećanje. Tako je predstavljen i u tragediji Trojanke rimskog pisca Seneke Mlađeg, gde je takođe obrađen mit o žrtvovanju Poliksene.[5]

Taltibija su poštovali kao heroja u Sparti, gde je imao svetilište (heroon), gde su mu se prinosile žrtve i gde je smatran zaštitnikom glasnika i poslanika.[6][7][8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Homer, Ilijada, I, 320.
  2. Homer, Ilijada, IV, 192 sqq.
  3. Euripid, Trojanke, 203-208; 215-217.
  4. Euripid, Hekuba, 100-105.
  5. Budimir & Flašar 1991, str. 461
  6. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Taltibije
  7. Herodot, Istorije, VII 134 sqq.
  8. Pausanija, Opis Helade, III, 12, 7.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga.