Talijanska unija

Talijanska unija - Unione italiana
Datum osnivanja	11. VI. 1944.
Sedište	Rijeka - Fiume
Organci	50-ak CIC - CI
Članstvo	37.659
Predsednik/ca	Maurizio Tremul
Zvanični jezik	talijanski
Područje bavljenja	Rijeka (grad) i Istra

Unione Italiana - Talijanska unija (hrv. - Italijanska Unija, slov.) novi je naziv za UIIF - Uniju Talijana Istre i Rijeke – Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume, osnovne organizacije Talijana Slovenije i Hrvatske koja djeluje već od 1944. sa glavnim sjedištem u Rijeci te sporednim u Kopru. Predstavlja talijansku etničku zajednicu u obje republike (kolokvijalno ju se naziva i Zajednicom Talijana - Comunità Nazionale Italiana – CNI).

Partizanska zastava do 1991. zastava UIIF - Unije Talijana Istre i Rijeke

U Crnoj Gori je Zajednica Italijana Crne Gore - Comunità Nazionale Italiana del Montenegro u očekivanju priključenja Uniji. Ova zajednica broji 600 članova od čega 420 su italofoni.

Historija

Borba za oslobođenje i nastanak UIIF

Tradicionalno se čin stvaranja UIIF Unije Talijana Istre i Rijeke - Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume - (danas Unije Talijana): 10-11 jula 1944. u Čamparovica-Paradiso kraj Labina, unatoč falsiiciranim "odlukama", obilježava se svake godine u vremenima Jugoslavije pa sve do danas.

Sporne odluke

Prve informacije o tom osnivanju su došle kasnije: s jednog letka dijeljenog po Istri u augustu 1944. u kome je pisalo "U cilju doprinosa mnogih Talijana Istre i Rijeke, grupa okupljena 10. i 11. jula na istarskom području kako bi preispitali situaciju, konstantirali su (...)". Prema kasnijim svjedočenjima se otkriva da su se tih dana okupilo ukupno šest osoba, od kojih tri Talijana: Aldo Rismondo - član PCI i sekretar KPH za Rovinj i član NOO za Istru - Domenico Segalla - predsjednik rovinjskog Narodnooslobodilačkog fronta sidente del Fronte popolare - i Leopoldo Boscarol član PCI Rijeke.

Aldo Rismondo i Domenico Segalla ne priznaju sadržaj dokumenta iz Čamperovice, proizveden u ilegalnoj štampariji KPH: naročito se žale na činjenicu da taj dokumenat ni minimalno ne odražava stav Talijana Istre i Rijeke - kao što su to zahtijevali nacionalisti i iredentisti u vodstvu KPH - tzv. "ujedinjenje s matičnom zemljom". Ovdje se ponovio scenarij kao i kod kontroverznih Pazinskih odluka u kojima zapravo iredentistički KPH donaša "odluku" o priključenju Hrvatskoj i proglašenju Talijana Istre nacionanom manjinom uz falsificiran potpis Pina Budicina.

Istarski bataljon Pino Budicin

Iz svega toga se zaključuje da je sastanak u Čamparovici (kao i onaj u Pazinu) organiziran s jedinim ciljem da se talijanski narod Istre i Rijeke prikaže kao sudionike u tim odlukama i time daje legitimitet aneksiji Hrvatskoj i Sloveniji bez ikakvog oblika autonomije. Posljedice takvih lažnih odluka bile su dramatične: "pošteni talijanski antifašisti" (kako ih se tada nazivalo) su postali samo oni koji su podržavali aneksionističku velikohrvatsku i velikoslovensku liniju te proglašenje Talijana Istre i Rijeke manjinom (unatoč statstičkim pokazateljima AU popisa stanovništva). Ovoj direktivi iz Hrvatske i Slovenije se suprostavljaju talijanski i mnogi drugi istarski i riječki antifašisti pa nastaju žestoke polemike i suprostavljanja unutar istarskog pokreta otpora, naročito vodstva i članova Talijansk Komunističke partije s predstavnicima NOP kojima dominiraju hrvatski i slovenski eksponenti koji se bore za uspostavu dominacije u istarskom pokretu otpora, kooptiraju sve partizanske jedinice koje su nastale autonomno od njih i jedino sebi pripisuju zasluge za istarski NOP.

Najznačajnij pokazatelj situacije jeste da je iz protesta zbog takve manipulacije Aldo Rismondo daje ostavku na sve svoje funkcije. Istovremeno su među vođe UIIF-a uključene osobe koje su potpuno podvrgnute direktivama KPH - Andrea Casassa, Eros Sequi i Giorgio Sestan - koji su zaduženi ugušiti svako neslaganje unutar Unie.

Potpunu zavisnost novo podobno rukovodstvo UIIF pokazuje 6. marta 1945. u Zalesina (kraj Delnica - Goski kotar), s formalnim sastankom Privremenog odbora na kome se lansira novi Proglas Talijanima Istre i Rijeke ("Proclama agli Italiani dell'Istria e di Fiume", parafrazira i proširuje prethodni lažni aneksionistički proglas pod firmom Unije. Na mjesto Izvršnog odbora i Savjeta postavljeni su Dino Faragona (predsjednik) i Eros Sequi (sekretar).

Svrstanost nakon rata

Prva skupština UIIF-a sastavljena od odabranih "Poštenih Talijana" održana u Puli 3. juna 1945. u potpunosti podržava proaneksionističku politiku samonominiranog rukovodstva u Zalesini. Na važnija mjesta su izabrani Dino Faragona, Domenico Segalli i Eros Sequi. Prema stavu rukovodstva potpuno postaje jasna svrha osnivanja ovakvog UIIF-a, instrumenta koji će garantirati režimu novih država totalnu političku kontrolu nad talijanskim stanovništvom. UIIF je korišten u obračunu s antifašističkim snagama koje su se borile za autonomiju Julijske pokrajine konstituirane od tri ravnopravna naroda, tj. protiv nacionalističke i iredentističke politike SKH i SKSl. Djelovanje se nije samo svodilo na kontrolu i političku propagandu, već i na likvidaciju protivnika.

Ovom dramatičnom razdoblju 1945. treba pridodati i osnivanje tršćanske Talijansko-slavenske antifašističke unije - Unione Antifascista Italo-Slava (UAIS), čime se djelomično ublažava djelovanje UIIF-a na političkom polju i daje veća težina organiziranju kulturnih aktvnost talijanske zajednice.

Palača Modello sjedište UIIF - UI od 1946., kao i riječkog "Čirkola"

Sjedište Unije Talijana za Istru i Rijeku je odmah bila Rijeka, koja još nije doživjela bijeg Riječana iz "svoje matične zemlje", gdje se stvaraju osnovne komponente u povijesti UIIF: Talijanska drama-Dramma Italiano, La Voce del Popolo, Radio Rijeka-Fiume čija izdanja emitiranja su bila strogo kontrolirana od KPH. Od 1946. UIIF-u je data u najam Palazzo Modello (a nije upisana u vlasništvo, kao što je učinjeno sa zgradom u koju je uselilo Slovensko prosvetno društvo "Bazovica"). U palači Modello je sjedište riječkog CIC-a (Circolo italiano di cultura - Talijansko kulturno društvo) "Fratelli Duiz". Ovaj prvi Čirkolo, kako ga Riječani zovu, je od početka bio pilot projekt za širenje takvih klubova u Istri .

2. februara 1947. se održava u Poreču 2. izborna konferencija UIIF na kojoj su bili prisutni predstavnici osnovanih talijanskih društava kulture. Za nvog sekretara je izabran Giusto Massarotto - bivši partizanski komandant te Eros Sequi kao potpredsjednik.

Prva skupštin nakon službene aneksije Julijske krajine Jugoslavij, tj Hrvatskoj i Sloveniji (Treća plenarna konferencija) se održala u Puli 30. maja 1948. Počeli su se osjećati efekti egzodusa, pa i neki iz najvišeg rukovodstva odlaze pa Giusto Massarotto zamjenjuje prvog predsjednka Dina Faragonu. Unatoč tome postojeći kurs lojanosti anektorima se nimalo ne mijenja.

Odraz rezolucije Informbiroa i teške '50-te

Nakon prekida sa SSSR-om I s rezolucijom Kominforma koja je osudila jugoslavenski put u socijalizam, UIIF proživljava duboku krizu: kako se najveći dio uprave sastojao od bivših članova PCI (Talijanske komunstičke partije) koja se opredijelila za Staljina, to izaziva buru u Uniji i po organizacijama CIC (kulturnim društvima): između 1948. i 1949. u Uniji sedam članova prvog privremenog odbora i 26 članova izvršnih tijela i Savjeta izabranih u Puli nestaje: jedan dio je bio uhapšen dok drugi bježe u Italiju.

U novembru 1949. u Rijeci se održava 4. Skupština: izvanredni sastanak na kome je bilo prisutno 400 delegata, koji karakterizira teška atmosfera sumnje i entuzijastička podrška Titu. U auli se podižu delegat protiv stare uprave UIIF-a, optužujući ju za egzodus Talijana. Stotinu Talijana je bilo uhapšeno, a jedan dio je završio na Golom otoku.

I 5. skupština u Puli 1950. je održana u teškoj atmosferi iako su se osjećali i mali znaci demokratizacije Unije s počecima decentralizacije i proširenja predstavnika Čirkola. Ovaj pravac je potvrđen i na Izvanrednoj skupštini u Poreču (16. septembra 1951.), vođene od ponono izabranih Eros Sequija i Erio Franchija. Mjesec dana kasnije, jedan radikalni događaj upravljan od hrvatskih komunista: zahvaljujući gorljivoj podršci jedne talijanske frakcije, najviši rukovodioci UIIF-a - unatoč žestokom suprostavljanju željama Partije - bili su smijenjeni sa dužnosti i izbačeni iz KPH: bio je to jedan od manevara hrvatskih vlasti s ciljem eliminiranja bilo kakve pojave "jake" uprave nacionalne zajednice Talijana.

Početkom 1950-ih situacija s taljanskom zajednicom u Hrvatskoj i Sloveniji postaje jako nepovoljna: ukidaju se čak i manifestacije kulturnog karaktera zamijenjene formalno političkim nazvanim "Druženjem Talijana" dobro kontrollranim od slovenskih i hrvatskih komunista. UIIF postaje prostor za teritorijalno posezanje Slovenije (Jugoslavije) za Trstom: dokumenti iz tog doba ukazuju na velik broj protesta zbog "ponovnog jačanja talijanskog iredentizma" i najava čistki unutar tal- zajednice, na poplavu proglasa u o "ideološkom uzdizanju" nacionalizmu zamotanom u "socijalistički patriotiam". Ništa se ne govori o očajnom stanju unutar tal. zajednice ili o zloglasnim "dekretima Peruško", kojima se namjeravalo nasamariti slovenske i hrvatske učenike na temelju njihovog navodnog "originalnog prezimena" i zabranjujući slovenskim i hrvatskim učenicima upis u tal. škole, zatvaranjem na desetke škola i prisilnim preseljenjem na stotine učenika tal. materinjeg jezika u škole na hrv. i slov. jeziku. U tim godinama nestali su mnogi Tal. kulturni centri, dok je bilo raznoraznih apela UIIF-a radi "nedovoljnih prava Slovenaca u Trstu" i za "odnarođene Hrvate u Istri".

Buđenje '60-ih i pritisak početkom 70-ih

Odmrzavanjem odnosa između Jugoslavije i Italije nakon Londonskog memoranduma utječe i na tal. zajednicu: na Skupštini u Izoli 1958. prvi put se govori o ulozi UIIF-a kao "mosta u odnosima između dvije zemlje", omogućavajući čitavu seriju kulturnih i političkih razmjena.

Prvi put u svojoj povijesti kandidat za predsjedništvo riječkog SK je odbačen: umjesto njega je izabran Kopranin Nerino Gobbo - partizanski komandant s ratnim imenom "Gino", osuđen u Italiji za bacanje ljudi u fojbu Plutone kraj Trsta - dok je za sekretara izabran Riječanin Ferruccio Glavina, koji je doprinio takvom odvijanju situacije. Tada se razdvaja školska komisija od kulturno-umjetničke, koju je vodio prof. Antonio Bormè i sam Glavina, koji su dali poticaj za seriju inicijativa koje se odvijaju 1960-ih.

Između 1961. i 1963. se odvija situacija u demokratskijem okruženju sve do 11. skupštine Unije (Rovinj, 30. jula 1963.), kada se usvajanovi statut i nova pravila. Prvi put se govori o bilingvizmu koj je praktički ukinut '50-ih godina: u Rijeci su 1953. u jednoj noći, u protestu zbog tršćanske krize, uništeni svi dvojezični natpisi. a 1954. službeno se mijenjaju nazivi ulica i trgova. U UIIF-u se počelo govoriti o "autonomiji" (tabù koncept u Hrvatskoj i Sloveniji, za razliku od Srbije gdje je data autonomija neslavenskom stanovništvu Vojvodine i Kosova), a Borme pokreće suradnju s Italijom.

Na udaru hrvatskog nacionalističkog pokreta

Između 1963. i 1970. bilježi se plodno razdoblje: nova uprava Unije (Antonio Borme predsjednik, Corrado Illiasich sekretar, Ferruccio Glavina i Apollinio Abram potpredsjednici) pokreće 1965. suradnju s Narodnim sveučilištem iz Trsta (Università Popolare di Trieste - UPT), preko koga taljanska država pruža pomoć raznim talijanskim kulturnim centrima. Ova suradnja je bila prekidana u doba hrvatskog nacionalističkog pokreta početkom 70-ih (Maspok) kada nacionalističke vlasti u Zagrebu vide u suradnji opasnost od navodnog "revanšizma i tal. iredentizma" s posljedicama u kašnjenjima, oštrim kritikama sve do zabranjivanja već organiziranih inicijativa.

Činjenica da do tada vlasti u Italiji su minimalnu uzimali k srcu sudbinu talijanske zajednice u Jugoslaviji (Sloveniji i Hrvatskoj) i zbog zatvorenog stava udruženja ezula (izvjeglica iz Istre, Rijeke i Zadra) prema "preostalima", "izdajicama".

Na Skupštini 1971. u Poreču možda dolazi do najveće zrelosti u UIIF-u s prijedlogom transformacije Talijanskih centara kulture u Zajednicu Talijana koje bi predstavljale sve građane tal. nacionalnosti na nekom području bez limitiranja samo na kulturno i kreativno izražavanje. Unija Talijana - zaključuje se - postaje "subjekt ravnopravnosti u društvu".

Zaključci skupštine u Poreču izazivaju buru, postaje objekt stalnih i teških kritika nacionalističke vlasti u Zagrebu kao i raznih hrvatskih nacionalističkih grupacija koje tada ekspandiraju - druge etničke grupacije predstavljaju "ugrozu za hrvatsku naciju".

Svaka nova inicijativa UIIF-a dočekuje se na nož obnavljajući "impresivnu" šovinističku konstantu - optuživanja Talijana za iredentizam pa i za fašizam. Skromna inauguracija dvojezične ploče novoosnovanog Centra za povijesna istraživanja u Rovinju (Centro di Ricerche Storiche di Rovigno) na kojoj je pisalo da je Republika Italija doprinijela restauraciji zgrade, izaziva žestoku kampanju u hrvatskoj štampi.

Na opetovane zahtjeve Unije i građana Kvarnera 1970-ih da se na Učki postavi repetitor kako bi se mogao pratiti program TV Kopar-Capodistria na tal. jeziku hrvatske se vlasti ustrajno oglušuju, a cinično "obrazloženje" direktora RTV Zagreb bilo je da oni ne mogu odgovarati za program koji nije kod njih napravljen.

Unatoč obračunu hrvatskih vlasti s Maspokovcima ne prestaje pritisak na Uniju te se tako u oktobru 1973. dijeli organizacijama Zajednice dijele leci s optužbama protiv rukovodstva Unije i njenog predsjednika, pa na saslanku Odbora u Puli 13. IX 1974. dolazi do smjenjivanja predsjednika Antonija Bormea.

Kriza sredinom '70-ih

Nakon defenestracije Bormea i novih limitirajućih mjera UIIF još jednom pada u dugi period apatije, Odluke i7 Poreča se ukidaju a Statut ukinut: čitava ta operacija povjerena je novom rukovodstvu koje se po enti put ravna prema direktivama i Zagreba s novim predsjednikom ad interim Luigi Ferri. Kriza je bila toliko duboka da je prekinuta 30 godišnja redovna djelatnost: sama Skupština se 6 godina ne saziva, a i na sjednici u Puli (maj 1977.) se jedino konstatira slaba aktivnost bez ikakve rasprave o uzrocima.

Par mjeseci kasnije Socijalistički savez (SSRN) nudi novi statut, iz koga se sva aktivnost Unije svodi jedino na kulturno polje. Na sastanku Unije bira se novo rukovodstvo: Mario Bonita (predsjednik), Giuseppe Degrassi, Nelida Milani i Leo Fusilli (potpredsjednici), Lorenzo Vidotto (sekretar). Potpuno novi u društvenim aktivnostima nastavljaju s preostalom aktivnošću pa tako na sportsko-rekreativnom planu sudjeluju na Igrama mladih narodnost 1984-1985.

'80: od apatije do buđenja - jezik sredine

Između 1982. i 1985, u krugu UIIF-a se razvija rasprava o "Socijalizaciji talijanskog jezika i kulture" kada, po uzoru na rješenja u SAP Vojvodini i na SAP Kosovu, traže primjenu bilingvizma tako da se uvede talijanski kao "jezik sredine" ("lingua d'ambiente") na području Istre i Rijeke pored glavnog hrvatskog ili slovenskog jezika.

Tada je u riječkim hrvatskim osnovnim školama i uvedeno učenje talijanskog jezika kao "jezika sredine", ali je na žalost s "demokratizacijom Hrvatske", tj. uspostavom nacionalističkog režima 1990-ih, to stečeno pravo ukinuto.

U međuvremenu sve je izrazitiji problem dramatičnog smanjenje broja Talijana u Jugoslaviji pa tako prema popisu stanovništva iz 1981. pa tako na području Istre i Kvarnera pokazuje najniži postotak u novijoj povijesti: samo 15.132 građana Jugoslavije se izjasnilo kao Talijani što je pad od 30,6% u odnosu na deset godina ranije. Sve to ukazuje na nestanak talijanske etničke zajednice. Inače u Talijani su spadali u narod s najviše miješanih brakova u SFRJ - od preko 80%.

Krajem 1987. skupljaju se potpisi protiv prijedloga zakona o smanjivanju prava korištenja jezika narodnosti (manjina), a par mjeseci kasnije nastaje "Gruppo d'opinione '88": raznolika grupa koja predlaže demokratizaciju i temeljenje UIIF-a na širim principima.

Predsjedništvo UIIF elaborira novu "Progrmatsku piatformu" nazvanu "Za skok u kvaliteti" ("Per un salto di qualità"), koja je data na raspravu i promjenu u bazi (Nakon 30 godina od uvođenja samoupravljanja, ono je tek tada prvi put u Uniji primijenjeno). Nova platforma je potvrđena na Trečoj Konferenciji Unije Talijana Istre i Rijeke, održana u Bujama 9. maja 1988. Na raspravi su se čuli disonantni tonovi pa tako Pietro Nutrizio (CI iz Opatije) i drugi upućuju žestoku kritiku. Na inicijativu Fulvija Varljena i Ezia Giuricina in primis, skupa s drugim članovima UIIF-a assieme 2. februara 1988. osniva se u Rovinju "Pokret za Kostituciju", za reformu UIIF-a. Predsjednikom Pokreta imenovan je Antonio Borme. Među osnivačima su bili i Corrado Iliasich, Ferruccio Glavina, Olga Milotti, Denis Visintin i dr. Nakon mnogih sastanaka postignut je dogovor s Predsjedništvom UIIF-a na konferenciji u Labinu 1990.

Promjena imena Unije i razočarenje promjenama u društvu

Od 25. do 27. januara 1991. održavaju se izbori za nova tijela Unije na kojima je sudjelovalo 13.150 Taliana (84,48% s pravom glasa). Prva konstituitivna skupština održana je u Puli 13. III. 1991. kada je za predsjednika izabran Antonio Borme, a za predsjednika izvršnog odbora Maurizio Tremul.

U 4 mjeseca privremenog mandata događa se odcjepljenje Slovenije i Hrvatske (s posljedicama podjele talijanske zajednice pod dvije nacionalne države), nastavlja se aktivnost u raznim Zajednicama Talijana i na novom programu rada, prihvaćenom na 2. konstituitivnoj skupštini u Rijeci 16. VII. 1991., kada se mijenja ime organizacije u Unione Italiana (UI) - Talijanska unija. Smrt Antonija Bormea (8. VIII. 1992) bio je velk udarac za UI, a funkciju predsjednika preuzima Giuseppe Rota.

1993. se održavaju novi izbori za skupštinu Unije, čija se organizacija definra na Izvanrednoj skupštini u Poreču, u okviru koje je pokrenuto pitanjr dvojezičnosti u Istri, jer nacionalističke vlasti u Zagrebu novim zakonima ograničava prava etničkih zajednica s obzirom na udio u postotku, a ukida i stečena prava (npr. u Rijeci se ukida dotadašnje pravo da je talijanski službeni jezik u gradu).

Napori Unije okrunjeni su 5. XI. 1996 potpisivanjem talijansko-hrvatskog dogovora o nacionalnim manjinama, kojim se Talijanskoj uniji priznaje pravo da predstavlja cjelokupnu talijansku zajednicu, ali najvažnije pitanje ukidanja ili umanjivanja stečenih prava nije riješeno..

Sljedeće godine bilježe uspone i padove: talijanska etnička zajednica bilježi na popisu 1991. značajan porast (kao odgovor na agresivnu naconalističku politiku vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, mnogi neopredjeljeni (etnički miješani) opredjeljuju se kao Talijani, dok 10 godina kasnije se blježi pad (mnogi se opredjeljuju kao Istrijani). Unutar talijanske etničke zajednice zavladalo je veliko razočarenje zbog lažne demokratizacije u hrv. i slov. društvu, a ta spoznaja da je onemogućena ikakva važnija promjena, odražava se i unutar Unije pa tako na izborima za skupštinu 2006. izlazi samo 32,6% glasača, a figure koje dominiraju, Furio Radin i Maurizio Tremul, svojim nedostatkom vizija i oportunizmom, uveliko doprinose toj apatiji. U Rijeci su 2015. skinute posljednji dvojezični natpisi ulica (Uspon - Salita Ladislava Tomèe i Irene Tomeè), a Zajednica i Unija šuti. Vlast u Zagrebu drastično smanjuju dotaciju za La Voce, a Unija šuti.

Osnovni su problemi da je broj Talijana neznatan zbog egodusa i procesa kroatizacije i slovenizacije Istre i Rijeke, koje sve više gube svoju osnovnu karakteristiku, a to je multikulturalnost. S druge strane stvaranje granice između Talijana pod Slovenijom i pod Hrvatskom te različit ulazak u EU stvara razliku među njima; veliki uspjeh istarske stranke Istarskog demokratskog sabora - Dieta Democratica Istriana u dijelu Istre pod Hrvatskom razvio je veliku nadu kod istarskih Talijana naročito nakon uspješnog uvoenja dvojezičnosti u Županij, ali uskoro razočaranih sukobima unutar stranke i potpadanjem pod utjecaj provincijalne i neprincipijelne hrvatske stranačke scene te odustajanje od veće autonomije Istre i dosljednog provođenja bilingvizma. Svemu tome treba pridodati neshvatljivo ponašanje i djelovanje slovenskih i hrvatskih političara koji u postojanju talijanske etničke zajednice na vlastitim granicama vide kao problem umjesto kao priliku.

Igre slovenskih vlasti

Kako slovenskim nacionalistima u socijalizmu kao i u kapitalizmu nikako nije odgovarala jedinstvena organizacija Talijana na tlu Jugoslvije u dijelu Istre koji je anektirala Slovenija progresivno se umanjuje institucionalna i reprezentativna uloga Unije u korist Samoupravne zajednice talijanske nacionalnosti - Comunità Autogestita della Nazionalità italiana (C.A.N., nazvana i CAN Obala - u postupku prisilne slovenizacije čak se ukida dvomilenijski toponim Istra i zamjenjuje s Obala), stvorena po direktivi vlasti SR Slovenije krajem 1974., u sklopu konfederalizacije SFRJ i stvaranja 6 centralističkih tvorevina. Danas jedino ovu organizaciju režim u Ljubljani službeno priznaje u institucijalnim odnosima s talijanskom etničkom zajednicom u Sloveniji. Nasuprot, Talijanska unija je priznata samo kao organizacija s privatnim pravom kao i bilo koje udruženje građana. Ovo pitanje je predmet rasprave u talijanskim institucijama u obje republike zbog takve nasilne podjele Talijana u regiji.

Unutarnja organizacija

UI okuplja oko 30.000 građana iz dvije republike, pripadnika autohtone talijanske etničke zajednice najviše iz Istre, Rijeke i nekih mjesta na Kvarneru i u Dalmaciji koji su preostali nakon velikog egzodusa. Unija je organizirana u 52 lokalne sekcije (46 u Hrvatskoj i 6 u Sloveniji), Zajednica Talijana - Comunità degli Italiani (C.I.), predstavljene sa po jednim predstavnkom u slov. i hrv. parlamentu. Aktualna je i moguća izmjena Statuta kako bi se omogučilo djelovanje UI i u Crnoj Gori po zahtjevu Zajednice Talijana Crne Gore - Comunità degli Italiani del Montenegro (stvorena 2005. sa sjedištem u Kotoru (Cattaro) s oko 460 članova).

Unija je vlasnik i osnivač važnog Centra za povijesna istraživanja - Centro di Ricerche Storiche u Rovinju koji ima status Depozitne biblioteke Savjeta Evrope ("Biblioteca depositaria del Consiglio d'Europa") sa 100 000 naslova.

Ostale institucije povezane s Unijom su: Talijanska drama-Dramma Italiano iz Rijeke; Centar učenja klasične muzike-Centro Studi di Musica Classica "Luigi Dallapiccola" sa sjedištima u Bertonigli-(Verteneglio), Puli i Rijeci; Društvo za proučavanje i istraživanje-Società di Studi e Ricerche "Pietas Iulia" u Pul; Talijanski centar za promociju, kulturu i razvoj-Centro Italiano di Promozione, Cultura, Formazione e Sviluppo "Carlo Combi" iz Kopra i dr.

Mediji

Službena novina zajednice Talijana je La Voce del Popolo, publikacija izdavačke kuće Edit u vlasništvu Unije. Pored toga Radio Koper - Capodistria i TV Koper - Capodistria imaju cjelodnevne programe na tal. jeziku u kojima prate djelatnost C.I. iz čitave Istre. S Unijom su povezane i talijanske redakcije Radio Rijeke-Fiume i Radio Pule.

• Izdavačko poduzeće Edit s dnevnim novinama La voce del popolo, te časopisima La Battana, Panorama, Arcobaleno
• Radio Kopar - Capodistria
• TV Koper - Capodistria
• informativne emisije na tal. jeziku na Radio Rijeci, Radio Puli i TV Nova (Pula).

Zajednice Talijana - C.I.

1. CI di Abbazia - ZT Opatije- Ul. Stanger 48, 51410 Opatija (PGŽ Regione litoraneo-montanara, Hr)
2. CI di Albona "Giuseppina Martinuzzi" ZT Labina - Ul. J. Rakovca 4, 52220 Labin (IŽ - Regione istriana, Hr)
3. CI di Buie - ZT Buja -Trg Jozipa Broza Tita 13, 52460 Buje (IŽ-RI)
4. CI di Capodistria ZT Kopra "Santorio Santorio" - Via Fronte di Liberazione 10, 6000 Koper (Istarsko-kraška, Sl)
5. CI di Castelvenere ZT Kaštela - Kaštel Castelvenere 126 b, 52460 Buie (IŽ-RI)
6. CI di Cherso ZT Cresa "Francesco Patrizio" - F. Petrisa 14, 51557 Cres (PGŽ)
7. CI di Cittanova ZT Novigrada- Via del Mulino 4, 52466 Novigrad (IŽ-RI)
8. CI di Crassizza ZT Krasice- Krasica, Casa della Cultura bb, 52260 Buie (IŽ-RI)
9. CI di Bertocchi ZT Bertoka - Bertoki, Strada dei Combattenti 1, 6000 Capodistria (Primorska Sl)
10. CI di Crevatini-Ancarano ZT Hrvatina-Ankarana - Hrvatini, 13, 6280 Ankaran (Primorska)
11. CI di Dignano ZT Vodnjana - Piazza del Popolo 2, 52215 Vodnjan (IŽ-RI Hr)
12. CI di Draga di Moschiena - ZT Mošćeničke Drage - Aleja Slatina 2, 51417 Mošćenička Draga (PGŽ Hr)
13. CI di Fasana ZT Fažane- Via Gallesano, 52212 Fažana (IŽ-RI)
14. CI di Fiume ZT Rijeke- Uljarska 1/II, 51000 Rijeka (PGŽ)
15. CI di Gallesano ZT Galižane "Armando Capolicchio" - Galižana 4, 52216 (IŽ-RI)
16. CI di Grisignana ZT Grožnjana- Castagna 58, 52429 Grožnjan (IŽ-RI)
17. CI di Isola d'Istria ZT Izole "Pasquale Besenghi degli Ughi" - Piazza Manzioli 5, 6310 Izola (Primorska Sl)
18. CI di Isola d'Istria ZT Izole "Dante Alighieri" - Piazza Manzioli 5, 6310 Izola (Primorska)
19. CI di Laurana ZT Lovrana - c.p. 32, 51415 Lovran (PGŽ)
20. CI di Levade Gradigne ZT Livada Gradinja - Zubini 56, 52427 Livade (IŽ-RI)
21. CI di Lipik - Slavonska ulica 47, 34551 Lipik (Požeško Slavoniska ž., Hr)
22. CI di Lussinpiccolo ZT Malog Lošinja - c.p. 35, 51550 Mali Lošinj (PGŽ)
23. CI di Matterada ZT Materade - Giurizzani 1, 52470 Umag (IŽ-RI)
24. CI di Momiano ZT Momjana - Piazza S. Martino 8, 52462 Momiano (IŽ-RI)
25. CI di Mompaderno ZT Baderne - Mompaderno 16, 52424 (IŽ-RI)
26. CI di Montona "Andrea Antico" ZT Motovuna - Corso V. Nazor 1, 52424 Montona (IŽ-RI)
27. CI di Moslavina "Dante" ZT Moslavine - Basanarina 4, 44320 Kutina (Sisačko-moslovačka županija, Hr)
28. CI di Orsera ZT Versara - R. Končar 17, 52450 Orsera (IŽ-RI)
29. CI di Parenzo ZT Poreča - Piazza della Libertà 6, 52440 Parenzo (IŽ-RI)
30. CI di Pinguente ZT Buzeta - Maruškići 30, 52420 Pinguente (IŽ-RI)
31. CI di Pirano ZT Pirana "Giuseppe Tartini" - Via Kajuh 12, 6330 Piran (Primorska)
32. CI di Pisino ZT Pazina - c/o Casa del Popolo, 52000 Pazin (IŽ-RI)
33. CI di Plostine ZT Ploština "Libertà" - Ploštine 59, 54552 Badljevina (Požeško slavonska županija Hr)
34. CI di Pola ZT Pule - Via Carrara 1, 52100 Pola (IŽ-RI Hr)
35. CI di Rovigno ZT Rovinja "Marco Garbin" - Piazza Campitelli 1, 52210 Rovigno (IŽ-RI)
36. CI di Salvore ZT Savudrije - Via dell'Istria sn, Bassania, 52470 Salvore (IŽ-RI)
37. CI di San Lorenzo-Babici ZT Babića - Casa della cultura, Babici, 52470 Umago (IŽ-RI)
38. CI di Santa Domenica-Castellier ZT Kaštelira-Labinci - S. Domenica 8, 52464 Castellier (IŽ-RI)
39. CI di Sissano ZT Sišana - Via G. Dobran 20, 52100 Pula (IŽ-RI Hr)
40. CI di Spalato ZT Splita "Francesco Carrara" - Via Bajamonti 4/1, 21000 Split (Splitsko-dalmatinska županija Hr)
41. CI di Sterna ZT Šterne - Sterna bb, 52428 Grisignana (IŽ-RI)
42. CI di Stridone ZT Zrenja- Stridone-Snidarici 3, 52428 Portole (IŽ-RI)
43. CI di Torre ZT Tara- San Martino, 52465 Tar (IŽ-RI)
44. CI di Umago ZT Umaga "Fulvio Tomizza" - Brolo 1, 52470 Umago (Pž-RI Hr)
45. CI di Valle d'Istria ZT Bala - Castel Bembo sn, 52211 Valle (Iž-RI Hr)
46. CI di Veglia ZT Krka - 51500 Krk (PGŽ)
47. CI di Verteneglio ZT Bertonigle - Via Maestra sn, 52474 Verteneglio (IŽ-RI)
48. CI di Villanova del Quieto ZT Nove Vasi - Villanova sn, 52474 Bertonigla (IŽ-RI)
49. CI di Visignano ZT Višnjana - Via dell'Istria 5, 52463 Visignano (IŽ-RI)
50. CI di Visinada ZT Vižinade - Visinada sn, 52447 (IŽ-RI Hr)
51. CI di Zara ZT Zadra - Ul. Borelli 8/I, 23000 Zara (Zadarska županija, Hr)
52. CI di Zagabria ZT Zagreba - 10000 Zagrob (Hr)
53. CI di Lesina ZT Hvara "Gian Francesco Biondi" - 21450 Hvar (Splitsko-dalmatinska)
54. CI di Cattaro ZT Kotora - Kotor (Boka kotorska, Crna Gora): U očekianju priključenja Talijanskoj uniji.

Srednje škole

• Ginnasio Gian Rinaldo Carli - Koper-Capodistria
• Scuola media superiore italiana Leonardo da Vinci, Buje-Buie
• Scuola media Pietro Coppo, Izola-Isola d'Istria
• Scuola media superiore italiana, Fiume-Rijeka
• Ginnasio Antonio Sema, Pirano-Piran
• Scuola media superiore Dante Alighieri, Pola-Pula
• Scuola media superiore italiana, Rovigno-Rovinj

Poznati članovi

• Vlado Benussi, pjevač, kompozitor
• Richardo Bosazzi Ricky, pjevač, kantautor
• Raniero Brumini, glumac
• Marino Budicin, historičar
• Alessandro Damiani, pisac, novinar
• Gianna Depoli, glumica
• Franjo Gruber, liječnik, profesor
• Roberto Haller, pijanist, kompozitor
• William Klinger, historičar
• Enio Machin, nogometaš
• Sem Malvich, boksač
• Laura Marchig, pjesnikinja, književnica
• Lucifero Martini, pjesnik, pisac
• Antonio Miculian, historičar
• Nello Milotti, kompozitor
• Gianfranco Mixa, slikar
• Elvia Nacinovich, glumica
• Bruno Petrali, glumac, pop pjevač
• Osvaldo Ramous, pjesnik, pisac
• Mauro Ravnich, nogometaš (golman)
• Nereo Scaglia, glumac
• Giacomo Scotti, pjesnik, prozaist
• Eros Sequi, pisac
• Mate Solis, slikar
• David Stefanutti, dirigent.
• Mauro Stipanov, slikar
• Giorgio Surian, operni solist
• Leonora Surian, glumica, pjevaćica
• Erna Toncinich, slikarica
• Romolo Venucci, slikar

Izvori

• AA. VV., La Comunità Nazionale Italiana nei censimenti jugoslavi 1945-1991, CRS di Rovigno, Trieste-Rovigno 2001
• A. Borme, La minoranza italiana in Istria e a Fiume. Scritti e interventi dal 1964 al 1990 in difesa della sua identità e della sua dignità civile, Centro Ricerche Storiche di Rovigno, Trieste-Rovigno 1992
• A. Borme, Nuovi contributi sulla Comunità Italiana in Istria e a Fiume (1967-1990), Centro Ricerche Storiche di Rovigno, Trieste-Rovigno 1995
• A. Damiani, La cultura degli Italiani dell'Istria e di Fiume. Saggi e interventi, Centro Ricerche Storiche di Rovigno, Trieste-Rovigno 1997
• A. e S. Damiani, Jugoslavia, genesi di una mattanza annunciata, Sette Giorni Editore, Pistoia 1993
• E.Giuricin-L.Giuricin, Trent'anni di collaborazione. Unione Italiana-Università Popolare di Trieste: appunti per la storia delle relazioni tra la Comunità Italiana e la Nazione Madre, CRS di Rovigno, Trieste-Rovigno 1994
• L. Giuricin, L'Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume - Unione Italiana, in F.Radin- G.Radossi (cur.), La Comunità rimasta, CIPO di Pola, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Unione Italiana di Fiume, Università Popolare di Trieste, Garmond, Zagabria 2001 - ISBN 953-6170-21-3
• M. Mereghetti, Gli italiani in Istria e nel Quarnero dal dopoguerra ad oggi, Tesi di laurea, Milano s.d.
• G. Rumici, Fratelli d'Istria. 1945-2000 Italiani divisi, Mursia, Milano 2001