Tabas

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Tabas. Za druga značenja, v. Tabas (razvrstavanje).
Tabas
((fa)) طبس
Vrt Golšan u Tabasu
Vrt Golšan u Tabasu
Koordinate: 33°35.7′N 56°55.5′E / 33.5950°N 56.9250°E / 33.5950; 56.9250
Država  Iran
Pokrajina Južni Horasan
Okrug Tabaški okrug
Visina 652 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 30.681
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 - Ljeto (DST) IRDT (UTC+4:30)
Pozivni broj 056
Službena stranica www.tabas.ir
Karta
Tabas is located in Iran
Tabas
Tabas
Tabas na karti Irana

Tabas (perz. طبس) je grad u Južnohorasanskoj pokrajini na istoku Irana, u kojem je prema popisu stanovništva iz 2006. godine živjelo 30.681 ljudi.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Geografija Irana

Tabas je položen u 60 km širokoj depresiji koja se pruža u smjeru sjever-jug i na istoku i sjeveru je omeđena Šotorijskim planinama (2929 m), prema zapadu planinom Agol-Vahši (1715 m), te prema jugu planinom Taršu (1009 m). Najniža točka ove depresije je jezero tj. slanište Ruh-e Morgum (605 m), smješteno 35 km južno od Tabasa. Nadmorska visina grada varira od 650 do 730 m, a snižava se prema zapadu. Oko 15 km istočno pruža se Šotorijski planinski lanac poprečno ispresijecan s više vodonosnih dolina koje napajaju tabasovu oazu. Na najbližoj dolini izgrađena je suvremena Nahrinska brana, dok se tri kilometra uzvodno nalazi i vjekovna Abasova brana. Klima u Tabasu je vruća pustinjska (BWh) s visokim temperaturama (do 44,4 °C) i malom količinom padalina (77 mm godišnje). Sjeverno od tabaške depresije proteže se pustinja Dašt-e Kavir odnosno prema jugu Dašt-e Lut,[1] čineći grad geografski izuzetno izoliranim u odnosu na okolne iranske gradove. Tabas se tako nalazi 220 km zapadno od pokrajinskog sjedišta Birdžanda, 230 km jugozapadno od Kašmara, te 300 km sjeveroistočno od Jazda. Administrativno, grad i okolni Tabaški okrug pripadali su Horasanskoj pokrajini[1] do 2001. kada su pripojeni Jazdskoj pokrajini, no 2013. potpali su pod Južnohorasansku pokrajinu koja se u međuvremenu odvojila od Horasanske.

Klimatološki medijani za Tabas
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Apsolutni maksimum (°C) 14,8 17,5 22,7 27,7 34,5 40,3 41,9 44,4 37,4 31,4 23,1 16,5 44,4
Srednja dnevna (°C) 7,9 10,8 16,3 20,2 26,6 31,6 33,6 33,9 28 22,2 14,7 8,7 21,2
Apsolutni minimum (°C) 1 4,1 10 12,8 18,7 23 25,4 23,4 18,6 13 6,3 1 1
Precipitacija (mm) 14 12 15 16 6 0 0 0 0 2 7 5 77
Izvor: Climate data

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Historija Irana

Historija Tabasa seže u stari vijek, najkasnije sasanidski period (3.7. v.), o čemu svjedoče radovi srednjovjekovnih historičara i geografa.[1] U djelima ranoislamskih geografa, konkretno u Samanijevom Kitab al-Ansabu i Jakutovom Mudžam al-buldanu, Tabas je spomenut kao al-Tabasani.[1] Ponekad je nazivan i kao Tabas al-Tamr (dosl. Tabas datulja), zbog razlikovanja od ondašnjeg Tabas al-Unnaba (dosl. Tabas žižula), gradića smještenog 320 km istočno (kod suvremene granice s Afganistanom) kojeg se danas naziva Tabas-e Masinom.[1] Navedeni geografi navodili su da se grad nalazi na zapadu Kuhestana,[1] neprecizno definirane regije na jugu Horasana. Prema iranskom historičaru Balazuriju iz 9. vijeka, sasanidski Tabas je potpao pod vlast Umarovog kalifata 640-ih, nakon što ga je zauzela Huzafova vojska poslana iz Kermana.[1] Međutim, do većeg oružanog sraza nije došlo s obzirom da je stanovništvo sklopilo mirovni ugovor s rašidunskim snagama.[1] U 10. vijeku Tabas je bio utvrđeni gradić s džamijom, regionalno poznat datuljama i plodnim vrtovima navodnjavanim pomoću kanata.[1] Razvoju srednjovjekovnog Tabasa pogodovalo je pomicanje političko-ekonomskog žarišta Irana k Centralnoj Aziji čime se našao na jednoj od glavnih ruta koje su povezivale Fars i Horasan,[1] zbog čega je nosio nadimak "Vrata Horasana".[2] Godine 1051. gradom je prošao Nasir Hosrov i u svojoj Safarnami zabilježio da stanovnici za naziv mjesta koriste toponim Tabas Gilaki, po reisu Abul-Hasanu Gilakiju.[1] U 11. vijeku Tabas je potpao pod vlast kuhestanskih ismailita, a 1102. godine napadnut je i djelomično razoren pred naletom seldžučke vojske poslane od strane sultana Sandžara.[3] Zahvaljujući geografskoj izolaciji, Tabas je ostao relativno nedirnut tokom brutalnih mongolskih provala, a pod ilhanidskom vlašću doživio je velik procvat o čemu svjedoče napredni sistemi navodnjavanja, osobito Abasova i Kuritska brana iz 14. vijeka.[4] Tokom 1320-ih u Tabas se privremeno sklonio utjecajni ilhanidski general Amir Čupan, bježeći na istok pred vojskom sultana Abu Saida.[5]

Novovjekovni Tabas zadržao je ulogu važne karavanske stanice na ruti između Jazda i Kermana na jugu odnosno Mašhada i Nišapura na sjeveru. Tokom ranog safavidskog perioda obnovljena je stara ilhanidska brana i od tada nosi ime po Abasu Velikom.[4] Međutim, za vrijeme njegove vladavine grad je teško stradao pred vojnom navalom Uzbeka.[1] Godine 1621. Tabas je posjetio prvi Evropljanin, šleski plemić i putopisac Heinrich von Poser.[1] Grad je dobio na značaju krajem 18. vijeka kada je gradom upravljao lokalni guverner Amir Muhamed-han, u vrijeme općeg kaosa zbog građanskog rata između lokalne zandijske i kadžarske dinastije.[6] Taki-han, guverner grada Jazda, kasnih 1780-ih pobunio se protiv zandijskog šaha Džafar-hana i u pomoć je pozvao tabaškog guvernera.[6] Džafar-hanova vojska neuspješno je opsjedala Jazd i na koncu se panično povukla nakon dolaska tabaških trupa, nakon čega je Amir Muhamed-hana zaplijenio velike količine vojne opreme i sprava.[6] Njegov uspjeh bio je kratkog vijeka jer se ubrzo upustio u pohod protiv Isfahana, gdje ga je dočekao guverner Džafar Koli-han i brzo porazio, preotevši pritom artiljeriju i ostalo oružje.[6] Godine 1792. u Tabasu je uz dozvolu lokalnog guvernera privremeno boravio zandijski šah Loft Ali-han (na proputovanju od Kermana do Jazda), bježeći pred Muhamed-hanom i skupljajući trupe za nove okršaje protiv njegove kadžarske vojske.[6] Sudeći po evropskim putopisima, Tabas je bio značajno mjesto i u ranom 19. vijeku.[1] Sir John Malcolm tako navodi da je gradom ranih 1810-ih vladao utjecajni guverner Mir Husein-han koji je raspolagao s velikom vojskom.[1] Prema procjeni Johna Macdonalda Kinneira, Tabas je istovremeno imao oko 20.000 stanovnika i bio je među 14 najvećih iranskih gradova.[6] Međutim, krajem 19. vijeka vojni značaj grada je bitno stagnirao – prema Georgeu Nathanielu Curzonu, lokalni guverner Mirza Bakir Imad al-Mulk raspolagao je sa samo 150 konjanika.[1]

Suvremenu historiju Tabasa obilježila su dva važna događaja – katastrofalni potres i neuspješna američka vojna operacija. Grad i širu okolicu tradicionalno je krasila sigurna reputacija kod seizmoloških krugova s obzirom da na tom području nikad do kasnih 1970-ih nije zabilježen snažan potres, za razliku od brojnih drugih iranskih gradova.[2] Međutim, dana 16. 9. 1978. Tabas je pogođen razornim potresom magnitude Mw = 7,4 – 7,7 i većina građevina u gradu je teško stradala, dok je većina populacije usmrćena na licu mjesta.[2] Masovnoj tragediji kumovalo je niz nesretnih okolnosti – nisu zabilježena nikakva ranija slabija podrhtavanja, prodoran zvuk iz tla nastupio je samo 4,0 – 4,5 sekundi prije udara, a nastupio je u ranim večernjim satima kada je većina stanovnika bila u kućama.[2] Spasilačku operaciju dodatno je otežalo razaranje lokalne elektrane zbog čega je provedena u teškim noćnim uvjetima.[2] U konačnici, u gradu je smrtno stradalo 11.000 od 13.000 ljudi, odnosno čak 85 % gradskog stanovništva.[2] Dodatnih 9000 ljudi poginulo je u okolnim mjestima, s obzirom da je potres devastirao ukupno 90 sela i blaže oštetio još 50.[2] Ubrzo nakon katastrofe počela je temeljita fizička obnova grada i zahvaljujući doseljavanju iz okolnih pogođenih mjesta, Tabas se demografski oporavio kroz manje od deset godina i već 1991. brojao je 17.071 stanovnika.[1] Drugi bitniji historijski događaj odigrao se pokraj grada 25. 4. 1980. kada su američke specijalne snage pokušale izvesti operaciju Orlova kandža. Cilj pohoda bilo je oslobađanje američkih zatočenika u Teheranu, dok je okolica Tabasa trebala poslužiti kao usputna stanica za slijetanje vojnih helikoptera i avio-tankera zbog punjenja gorivom. Operacija se u konačnici pretvorila u debakl jer su se na predviđenom mjestu letjelice sudarile i eksplodirale, usmrtivši pritom osam Amerikanaca. Ovaj pohod u Iranu je poznat kao "tabaška operacija", što je pridonijelo popularnosti samog grada.

Promet[uredi - уреди | uredi izvor]

Usprkos geografskoj izolaciji, Tabas je na međugradskoj razini dobro prometno povezan cestama, željeznicom i aerodromom. Kroz grad prolazi cesta 68 koja ga prema jugoistoku spaja s Dejhukom, Arababadom (čvorište sa cestom 91) i Birdžandom, odnosno prema jugozapadu s Robat-e Pošt-e Badamom, Sagandom i Jazdom. Druga državna cesta 62 vodi prema zapadu i povezuje ga s Hurom, Anarakom, Najinom i Isfahanom. Treća važna cesta pruža se prema sjeveru i vodi do naselja Deh-e Muhameda, odakle se račva prema gradovima Bošruji i Bardaskanu. Prema istoku vodi i jedna lokalna cesta, prolazeći kroz Tabaški kanjon sve do planinskog sela Haravan-e Sofle. Uz Tabas također prolazi i željeznička pruga koja ga povezuje s Torbat-e Hejdarijom na sjeveru, dok na jugu vodi k Čadormalua odakle se račva prema Ardakanu i Bafku. Gradski željeznički kolodvor smješten je na sjeverozapadu grada. Sjeverno od grada nalazi se Aerodrom Tabas koji ima jednu asfaltiranu uzletno-sletnu stazu dužine 3041 m, a koristi se za domaće letove. Vodeći avioprijevoznik koji nudi redovne letove za Teheran (Aerodrom Mehrabad) na ovom aerodromu je Iran Air.

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

God. Pop. Izvor
1810-e 20.000 Kinneir[6]
1950. 8.114 Popis[1]
1978.
(potres)
13.000 Berberian[2]
2.000 Berberian[2]
1991. 17.071 Popis[1]
2006. 30.681 Popis

Arhitektura[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Iranska arhitektura

Najstarije građevine u Tabasu su gradska citadela i saborna džamija, datirane najkasnije u 10. vijek.[1] Citadela je kvadratičnog tlocrta i ima dimenzije od 100 x 100 m, a džamija se nalazi 200 m sjeverozapadno i također je kvadratičnog oblika (88 x 88 m) s dvorištem od 40 x 40 m i kupolom dijametra 12 m. Oba zdanja teško su stradala u potresu 1978. godine, ali su većinom restaurirana. Najmonumentalnija građevina u Tabasu je Huseinova imamzada, posvećena Huseinu al-Kazimu. Ovaj suvremeni kompleks nalazi se na sjeverozapadu grada, elipsastog je tlocrtnog oblika i proteže se 420 x 360 m, a arhitektura grobnice i džamije su u tradicionalnom horasanskom stilu. U gradu se nalazi i više parkova među kojima je najveći Golšanski park na sjeveroistoku, uz kojeg se nalazi gradska vijećnica. Kasnih 1970-ih čak 98 % stambenih kuća bila je jednoetažnog tipa, izgrađeno sa zidovima od kamena ili nepečene opeke, te krovovima s drvenim gredama i nabijenom zemljom.[2] Nakon tragedije iz 1978. pri gradnji počinju prevladavati armirani beton i čelik, dok opeka počinje dobivati fasadni karakter. Izvan grada smještene su dvije velike građevinarske znamenitosti – lučne brane stare oko 700 godina.[4] Abasova brana nalazi se 20 km istočno i ima visinu od 20 m,[7] ali nije upotrebljiva zbog rupe pri dnu. Kuritska brana smještena je oko 35 km jugoistočno i trostruko je viša (60 m), s tim da je 4,0 m nadograđeno 1850. godine.[7]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

U Tabasu djeluje Islamski slobodni univerzitet s kampusom na sjevernom dijelu grada.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 ((en)) Bosworth, C. E. (2000). "Ṭabas". u: Bearman, P. J.; Bianquis, Th.; Bosworth, C. E.; Donzel, E.; Heinrichs, W. P.. T – U. Encyclopaedia of Islam. 10 (N. izd.). Leiden: E. J. Brill. str. 22-23. ISBN 9789004112117. OCLC 164878157. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 ((en)) Berberian, Manuel (1978). Tabas-e-Golshan (Iran) Catastrophic Earthquake of 16 September 1978; A Preliminary Field Report. Disasters. II 4. Oxford: Pergamon Press. ISSN 0361-3666. OCLC 672371635. http://www.manuelberberian.com/Berberiab%201979%20-Tabas%20Disast.pdf. 
  3. ((en)) Daftary, Farhad (1990). The Isma'ilis: Their History and Doctrines. Cambridge, UK; New York: Cambridge University Press. str. 341. i 354. ISBN 9780521370196. OCLC 19553682. 
  4. 4,0 4,1 4,2 ((en)) Lambton, Ann K. S. (1988). Continuity and Change in Mediaeval Persia: Aspects of Administrative, Economic and Social History, 11th-14th Centuries. Columbia Lectures on Iranian Studies. 2. Albany, New York: SUNY Press; Bibliotheca Persica. str. 183. ISBN 9780887061349. OCLC 883361879. 
  5. ((en)) Melville, C. P. (1999). The Fall of Amir Chupan and the Decline of the Ilkhanate, 1327-1337: A Decade of Discord in Mongol Iran. Papers on inner Asia. 30. Bloomington, Indiana: Indiana University, Research Institute for Inner Asian Studies. str. 24. ISSN 0893-1860. OCLC 42210826. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 ((en)) Avery, P. W.; Hambly, G.; Melville, C. P. (1989). "7. European Contacts with Persia: 1350–1736". From Nadir Shah to the Islamic Republic. The Cambridge History of Iran. 7. Cambridge, UK; New York: Cambridge University Press. str. 15, 120-125, 468, 471. i 546-548. DOI:10.1017/CHOL9780521200950. ISBN 9780521200950. OCLC 59959684. 
  7. 7,0 7,1 ((en)) Pedro, Jose O. (1999). Arch Dams: Designing and Monitoring for Safety. Courses and Lectures. 367. Wien; New York: Springer. str. 11-12. ISBN 9783211831496. OCLC 43610307. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Tabas