Tašk

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Tašk. Za druga značenja, v. Tašk (razvrstavanje).
Tašk
((fa)) طشک
Bakhtegan.jpg
Satelitski prikaz Taška (gore desno)
Lokacija
Države  Iran
Pokrajine Fars
Gradovi Abade-Tašk
Naselja Dar-Džave, Kuškak, Džahanabad, De-Zir, Džazin, Safiabad, Sofli, Kavamabad i Hasanabad
Koordinate 29°44′0″N53°35′0″E
Hidrografija
Vrsta tektonsko; slano
Površina 313 km²
Volumen 0,31 km³
Aps. visina 1525 m
Dužina 55 km
Širina 13 km
Dubina 1,0 m
Otoci Gunban, Kalat-e Zire, Kuh-e Zire i Nargesk
Hidrologija
Sliv 26.440 − 28.234 km²
Pritoke Kor, Gunban
Ekologija
Zaštićene zone ramsarska zona (od 23. 6. 1975.)
utočište za divljač
Karta
Tašk is located in Fars reljef
Tašk
Lokacija Taška u pokrajini Fars

Tašk (perz. طشک) je slano jezero u pokrajini Fars na jugu Irana, oko 70 km istočno od Širaza. Jezero je smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa i ima površinu do 313 km², dubinu do 1,0 m i volumen do 31,000.000 , no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Tašk je u uskoj hidrološkoj interakciji sa susjednim Bahteganom na sjeveru i za vrijeme visokog vodostaja povremeno čine homogenu vodenu masu. Nadmorska visina jezera iznosi 1525 m, a vodom se napaja prvenstveno pomoću rijeke Kor i izvora Gunban. Tašk i Bahtegan staništem su brojnim biljnim i životinjskim vrstama zbog čega su 23. 6. 1975. godine proglašeni ramsarskim područjem odnosno utočištem za divljač.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Geografija Irana

Tašk se nalazi u jugoistočnom dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tokom mezozoika. Geološka podloga aluvijalne kotline koja obuhvaća Bahtegan i Tašk jedinstvena je u odnosu na okolicu s obzirom da je sastavljena je od ofiolitnog melanža. Omeđena je planinama Kuh-e Han (3190 m) i Kuh-e Šir-Hvan (m) na sjeveru, Kuh-e Hane-Ket (2972 m), Kuh-e Meli-Bahar (2507 m) i Kuh-e Hani (2527 m) na zapadu, Kuh-e Pandž-Angošt (2810 m) i Kuh-e Galu-Bakal (3408 m) na jugu, te Kuh-e Horasani (2592 m), Kuh-e Sar-Sefid (2970 m), Kuh-e Čekav (2322 m) i Rovšan-Kuh (3248 m) na istoku. Nadmorska visina Taška istovjetna je Bahteganu i iznosi 1525 m.

Oblik Taška konveksan je prema sjeveru i proteže se duljinom od 55 km, a širina mu oscilira od 2,0 do 13 km. Površina Taška kao samostalnog jezera kreće se do 313 km², no za vrijeme kišnih zima ponekad se preko delte Kora na jugozapadu ili istočnih ravnica spaja s Bahteganom i zajedno čine tzv. Nejriško jezero površine do 1810 km². Ovaj se fenomen spominje u djelima ranoislamskih geografa poput Istahrija, Ibn Havkala i Mukadasija što svjedoči da je kroz historiju bio znatno izraženiji jer je regija bila slabije naseljena i voda nije korištena za navodnjavanje u današnjoj mjeri. Krajnji istočni i zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok se ostatak obale nalazi uz planine i strmijeg je nagiba.

Između Taška i Bahtegana nalazi se planina Pičakun (2447 m) koja za vrijeme visokog vodostaja odnosno njihovog dvostrukog spajanja postaje otokom približne površine od 400 km², dok današnji stalni otoci u Tašku uključuju Gunban (1,7 km²), Kalat-e Zire (0,4 km²), Kuh-e Zire (0,9 km²) i Nargesk (4,3 km²). Ravnice oko dvaju jezera predstavljaju neka od najstarijih poljoprivrednih područja svijeta, a između 1960. i 2010. godine zabilježen je porast stanovništva sa 44.000 u četiri grada na 200.000 u 16 gradova. Najveći grad uz Tašk je grad Abade-Tašk, a ostala manja obalna naselja uključuju Dar-Džave, Kuškak, Džahanabad, De-Zir, Džazin, Safiabad, Sofli, Kavamabad i Hasanabad.

Hidrologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kotlina Taška i Bahtegana predstavlja žarište tzv. Nejriškog sliva, jednog od osam unutrašnjih slivova Iranske visoravni koji obuhvaća porječje rijeke Kor (280 km) na sjeverozapadu i površina mu iznosi od 26.440 do 28.234 km². Njegove razvodnice određene su planinama Zagrosa i dijele ga od sliva Zajande-Ruda na sjeveroistoku, Maharlua na zapadu, te Perzijskog zaljeva na jugu. Osim sjevernih rukavaca Kora, Tašk napaja i bogati izvor Gunban odnosno niz manjih izvora čiji se salinitet kreće od oligohalinskog do mezohalinskog stupnja. Za vrijeme srednjeg vodostaja najveća dubina jezera iznosi svega 1,0 m. Podloga Taška sastoji se od aluvijalnog mulja, sapropela i pijeska koje nanosi Kor.

Izgradnjom brana na Koru i njegovom glavnom pritoku Sivandu tokom 2000-ih godina došlo je do bitnog smanjenja istjeka odnosno opadanja razine dvaju jezera. Rast broja stanovnika i ekonomski razvoj tokom posljednjih pola vijeka doprinjeli su i drugim pogubnim trendovima po jezero − broj bunara povećao se sa 5000 na 20.000, površina poljoprivrednih zemljišta sa 223.000 na 580.000 ha, te potrošnja vode sa 1,59 na 4,0 milijarde .

Kotlinom prevladava vruća pustinjska klima (BWh) sa suhim ljetima i blagim zimama. Količina padalina iznosi 100 − 250 mm u nizinama odnosno 250 − 400 mm u višim planinskim predjelima. Najučestalije su od decembra do februara, a mraz i snijeg vrlo su rijetki. Tašk se vodom napaja isključivo tokom zime i ranog proljeća jer za vrijeme ljeta donji tok Kora u potpunosti presuši zbog aktivnog navodnjavanja. Dvije velike suše iz 1934. i 1971. godine dovele su do potpunog pražnjenja jezera, osim manjih izoliranih zona uz riječnu deltu Kora odnosno uz izvor Gunban. Salinitet Taška podložan je velikim oscilacijama i kreće se od oligohalinskog uz navedene pritoke do hiperslanog stupnja na krajnjim istočnim dijelovima.

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članci: Flora i fauna Irana

Tašk je oligotrofsko jezero i staništem je gustoj podvodnoj vegetaciji uključujući alge, mriješnjake (Ruppia maritima, Althenia filiformis) i parožine (Chara canescens, Lamprothamnium aragonensis), osobito u područjima relativno niskog saliniteta. Među fitoplanktonima prevladavaju dijatomeje (Nitzschia), a kod obalne vegetacije tamarisi, jurčice i sukulente (Cressa cretica, Salicornia). Uz riječnu deltu Kora s pripadajućim močvarama na zapadnoj obali odnosno kod sjevernog izvora Gunban prisutne su šiljovke, trske, lobodnjače i razne trave. Isti tip biljnog pokrivača nekad je dominirao u močvarama Kamdžana istočno od Taška, no one su danas uglavnom isušene i njihovo se tlo koristi za uzgoj riže, ječma, pamuka, šećerne repe i voća. Stepskim područjem između dvaju jezera i na njihovim otocima dominiraju rodovi Artemisia i Astragalus, te badem i pistacija.

Zooplanktoni jezera uključuju trepetljikaše (Fabrea salina) i krednjake (Streblus beccarii), a najzastupljeniji nanoplankton je parazitna protozoa. Kolnjaci prvenstveno uključuju Brachionus plicatilis i Hexartha fennica, iako postoji i više drugih vrsta. Rakovi i veslonošci također su rasprostranjeni i njihova je koncentracija bitno određena stupnjem saliniteta, dok ljuskari i oblići predstavljaju faunu jezerskog dna. Ostale zastupljene vrste su Artemia salina, Apocyclops dengizicus, Diaptomus salinus i Eucypris inflata.

U užoj okolici Taška i Bahtegana zabilježeno je najmanje 220 vrsta ptica. Među njima prevladavaju vodarice, osobito patke i karipski plamenci koje se tokom zime nakupljaju u desetinama hiljada. Ostale zastupljenije vrste ptica uključuju bijele rode, crne ibise, sive guske, utve i sive ždralove. Dalmatinski pelikan i pjegava patka također su redoviti gosti na Tašku, osobito za vrijeme visokih vodostaja. Veliki broj vodarica posjećuje jezero za vrijeme migracija, a među selice spadaju mala štijoka, vlastelica, modronoga sabljarka i bjelorepi vivak. Tokom ljetnih mjeseci povremeno se pojavljuju i crna roda odnosno pustinjski sokol, a kroz zimu orao štekavac, eja močvarica, kraljevski orao i orao klokotaš. Usprkos ekološkim promjenama u obližnjim močvarama Kamdžana, područje od 10.000 ha i dalje pruža idealne uvjete za obitavanje raznim vrstama ptica vodarica poput bijelih roda, crnog ibisa i crnorepe muljače. Nova močvarna područja razvila su se uz dva kanala koja spajaju Kor i Tašk, a u njima se hrane patkarice koje uglavnom obitavaju nad jezerima.

Na obalama Taška redovito obitava i više vrsta sisavacasivi vuk, zlatni čagalj, crvena lisica, mrki medvjed, prugasta hijena, karakal, prašumska mačka, leopard, vepar, perzijska gazela, divlja koza i divlja ovca. U jezeru je zabilježena samo jedna vrsta ribeAphanias sophiae iz porodice Cyprinodontidae. Staništa ove slatkovodne vrste su područja nižeg saliniteta kao što su ušća jezerskih pritoka.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Tašk