Székesfehérvár
Székesfehérvár
| |||
---|---|---|---|
|
|||
Koordinate: 47°12′N 18°25′E / 47.200°N 18.417°E | |||
Država | ![]() | ||
Županija | Fejér | ||
Vlast | |||
- gradonačelnik | András Cser-Palkovics | ||
Površina | |||
- Urbano područje | 170.89 km²[1] | ||
Visina | 118 | ||
Stanovništvo (2015.) | |||
- Urbano područje | 98,673[1] | ||
- Urbana gustoća | 577.4 stan./km²[1] | ||
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) | ||
Poštanski broj | 8000 | ||
Pozivni broj | 022 | ||
Službene stranice www.szekesfehervar | |||
Karta | |||
Székesfehérvár (Sekešfehervar; hrvatskosrpski: Stolni Biograd, njemački: Stuhlweißenburg, latinski: Alba Regia Regina) je grad u sredini Mađarske od 98,673 stanovnika.[1]
Székesfehérvár je i administrativni centar Županije Fejér, deveti po veličini grad u zemlji, znan kao drevna prijestolnica ugarskih vladara.
Geografija[uredi | uredi kod]
Székesfehérvár leži svega 15 km sjevernije od Jezera Balaton na putu prema Budimpešti koja leži udaljena nekih 50 km. Sa Budimpeštom je odlično povezan autoputom M7.
Historija[uredi | uredi kod]
Na mjestu današnjeg grada ležala je rimska Herculea, koja je naslijedila starije keltsko naselje. Za 10. vijeka tadašnje naselje bilo je znano kao - Alba Regia, ono je bilo snažna prirodna fortifikacija na putu prema unutrašnjosti, zbog močvarne okolice.[2]
Legendarni prvi kralj Ugara - sv. Stefan (1000. - 1038.) pretvorio je Alba Regiu u prvu ugarsku prijestolnicu.[2]
U njoj je okrunjeno 43 ugarskih vladara, a sahranjeno 15.
Osmanlije su zauzele Székesfehérvár 1543. i držali ga pod svojom vlašću do 1688. kad su istjerani, ali su prilikom povlačenja teško oštetili grad i njegovu katedralu, pa mu se nakon tog stanovništvo djelomično raselilo.[2]
Ponovno je dobio status grada 1703.
Tokom Revolucije 1848-49. Székesfehérvár je imao važnu ulogu, ali nije značajnije stradao, ali je nakon revolucije izgubio status stare prijestolnice i svoju upravnu ulogu u državi. I pored toga grad se brzo privredno podigao i ubrzo dobio željezničku vezu sa Budimpeštom. U to vrijeme podignute su brojne nove građevine, i povećavao se broj stanovnika.
Székesfehérvár je ponovno teško razoren za Drugog svetskog rata i to od snaga Wehrmachta posljednjih dana rata 1945. za njihove kontraofanzive. Nakon rata grad je ponovno doživeo razvoj i rast stanovništva (od 42,000 na skoro 100 000 početkom 90-ih). Tokom proteklih godina tranzicije, zbog povoljnog položaja na prometnom pravcu grad je imao manju krizu nego drugi gradovi u državi.
Znamenitosti[uredi | uredi kod]
- historijska jezgra s brojnim baroknim i klasicističkim građevinama
- katedrala sv. Stefana (u kojoj je pokopano nekoliko srednjovjekovnih mađarskih kraljeva, među njima sv. Stefan i Béla III.)
- gotička kapela sv. Ane (oko 1470.)
- ostaci srednjovjekovne crkve koju je osnovao sv. Stefan
- Biskupska palača
- Gradska vijećnica
- palača Zichy (1781.)
- Muzej kralja Stefana
- Muzej lutaka
- Muzej ljekarstva
- Gradski muzej
- izvor mineralne vode Csitáry
- srpski skanzen (muzej na otvorenom: 12 povezanih seoskih kuća i crkva u bizantskom stilu), dobitnik nagrade Europa Nostra 1990.
- Zlatna bula kralja Andrije II.
Sport[uredi | uredi kod]
- hokejaški klub Alba Volan (hokej na ledu)
Pobratimski gradovi[uredi | uredi kod]
Istaknute ličnosti[uredi | uredi kod]
- Pavao Sučić (1767.-1834.), hrv. svećenik, bio je stolnogradskim biskupom
- Viktor Orbán-mađarski političar
- George Fisher-američki kolonist
Galerija slika[uredi | uredi kod]
-
Centar grada -
Zgrada starog suda -
Spomenik kralja Istvana
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Hungary: Major Cities & Towns” (engleski). City population. Pristupljeno 20. 04. 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Székesfehérvár, Hungary” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 04. 2016.