Sveučilište u Zagrebu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sveučilište u Zagrebu
lat. Universitas Studiorum Zagrabiensis
Logo univerziteta
Logo sveučilišta
Zgrada rektorata Sveučilišta u Zagrebu
Historija
Osnivanje23. 9. 1669. (1669.-09-23.) (354 god.)
Generalno
Vrstajavno
Administracija
RektorDamir Boras
Studenti
UdruženjaERASMUS, Mreža univerziteta Balkana, AUE
Lokacija
Sjedište
  – grad
  – država
Trg Republike Hrvatske
Zagreb
 Hrvatska
Koordinate45°48′38″N15°58′11″E
Karta
Sveučilište u Zagrebu na mapi grada Zagreba
Sveučilište u Zagrebu
Zgrada rektorata na karti Zagreba
Službene stranice
www.unizg.hr

Sveučilište u Zagrebu (lat. Universitas Studiorum Zagrabiensis) najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Europi.

Povijest[uredi | uredi kod]

Povijest Sveučilišta u Zagrebu počinje 23. rujna 1669. godine kada su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu.

Od 1692. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis, javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija ostaje u rukama isusovaca više od jednog stoljeća, do godine 1773. , kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija dekretom osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim.

Iako su se organizacijski oblici mijenjali, do godine 1874. ona ostaje najvišom školskom ustanovom u Hrvatskoj i Slavoniji, ustanovom koja je obrazovala većinu hrvatske inteligencije. Na poticaj velikog mecene hrvatske prosvjete, kulture i umjetnosti biskupa Josipa Jurja Strossmayera Hrvatski je sabor godine 1861. donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu.

U vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869. godine car Franjo Josip I. potpisao je zakonski članak koji 5. siječnja 1874. godine dobiva vladarevu sankciju. Na temelju toga je 19. listopada 1874. godine svečano otvoreno moderno Sveučiliste u Zagrebu. U njegovu su sastavu tada djelovala četiri fakulteta: Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski.

Prva su dva već bila organizirana: Pravni u okviru bivše Pravoslovne akademije, a Bogoslovni u okviru sjemeništa. Filozofski je fakultet započeo svoj rad akademske godine 1874./1875. U njegovu je sastavu u početku djelovalo šest katedara (za filozofiju, opću povijest, hrvatsku povijest, slavensku filologiju, klasičnu filologiju latinsku i klasičnu filologiju grčku), bilo je zaposleno šest profesora, a upisano 26 studenata. Iz katedara su se postupno razvijali odjeli, odnosno odsjeci kao složenije znanstveno-nastavne jedinice s više katedara.

Sveučilište u Zagrebu danas čine 29 fakulteta, 3 akademije i 1 sveučilišni centar.

Sastavnice[uredi | uredi kod]

Rektori[uredi | uredi kod]

01. Matija Mesić (1874–75)
02. Stjepan Spevec (1875–76)
03. Anton Kržan (1876–77)
04. Konstantin Vojnović (1877–78)
05. Franjo Maixner (1878–79)
06. Franjo Iveković (1879–80)
07. Aleksandar Bresztyenszky (1880–81)
08. Franjo Marković (1881–82)
09. Feliks Suk (1882–83)
10. Blaž Lorković (1883–84)
11. Đuro Pilar (1884–85)
12. Gustav Baron (1885–86)
13. Franjo Vrbanić (1886–87)
14. Tadija Smičiklas (1887–88)
15. Antun Franki (1888–89)
16. Luka Marjanović (1889–90)
17. Natko Nodilo (1890–91)
18. Ivan Bujanović (1891–92)
19. Josip Pliverić (1892–93)
20. Vinko Dvořák (1893–94)
21. Antun Maurović (1894–95)
22. Franjo Spevec (1895–96)
23. Armin Pavić (1896–97)
24. Juraj Dočkal (1897–98)
25. Josip Šilović (1898–99)
26. Đuro Arnold (1899–1900)
27. Rudolf Vimer (1900–01)
28. Franjo Vrbanić (1901–02)
29. Vjekoslav Klaić (1902–03)
30. Ivan Bujanović (1903–04)
31. Josip Pliverić (1904–05)
32. Antun Heinz (1905–06)
33. Antun Bauer (1906–07)
34. Milivoj-Klement Maurović (1907–08)
35. Gustav Janeček (1908–09)
36. Josip Volović (1909–10)
37. Julije Rorauer (1910–11)
38. Julije Domac (1911–12)
39. Josip Pazman (1912–13)
40. Edo Lovrić (1913–14)
41. Đuro Korbler (1914–15)
42. Fran Barac (1915–16)
43. Ernest Miler (1916–17)
44. Julije Golik (1917–18)
45. Ivan Angelo Ruspini (1918–19)
46. Ladislav Polić (1919–20)
47. Karlo Radoničić (1920–21)
48. Vladimir Varićak (1921–22)
49. Đuro Nenadić (1922–23)
50. Stjepan Zimmerman (1923–24)
51. Ladislav Polić (1924–25)
52. Drago Perović (1925–26)
53. Ernest Miler (1926–28)
54. Josip Belobrk (1928–32)
55. Albert Bazala (1932–33)
56. Đuro Stipetić (1933–35)
57. Stanko Hondl (1935–37)
58. Edo Lovrić (1937–38)
59. Andrija Živković (1938–40)
60. Stjepan Ivšić (1940–43)
61. Božidar Špišić (1943–44)
62. Stjepan Horvat (1944–45)
63. Andrija Štampar (1945–46)
64. Grga Novak (1946–47)
65. Andro Mohorovičić (1947–49)
66. Marko Kostrenčić (1949–50)
67. Antun Barac (1950–51)
68. Fran Bošnjaković (1951–52)
69. Teodor Varićak (1952–53)
70. Željko Marković (1953–54)
71. Hrvoje Iveković (1954–56)
72. Zoran Bujas (1956–58)
73. Marijan Horvat (1958–60)
74. Vladimir Serdar (1960–63)
75. Slavko Macarol (1963–66)
76. Jakov Sirotković (1966–68)
77. Ivan Supek (1968–72)
78. Predrag Vranicki (1972–76)
79. Drago Grdenić (1976–78)
80. Ivan Jurković (1978–82)
81. Zvonimir Krajina (1982–86)
82. Vladimir Stipetić (1986–88)
83. Zvonimir Šeparović (1988–90)
84. Marijan Šunjić (1990–98)
85. Branko Jeren (1998–2002)
86. Helena Jasna Mencer (2002–06)
87. Aleksa Bjeliš (2006–14)
88. Damir Boras (od 2014)
Izvor: Rektori Sveučilišta u Zagrebu

Vidi još[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]