Svetozar Gligorić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Svetozar Gligorić

Svetozar Gligorić 1961. godine
Svetozar Gligorić 1961. godine

Datum rođenja 2. februar 1923.
Mesto rođenja Beograd (Kraljevina SHS)
Datum smrti 14. avgust 2012.
Mesto smrti Beograd (Srbija)
Država  SFRJ
 Srbija
Titula velemajstor
FIDE broj 900400
FIDE rejting 2447[1] (april 2008.[2])

Svetozar Gligorić-Gliga (Beograd, 2. februar 1923Beograd, 14. avgust 2012) je bio jedan od najpoznatijih jugoslovenskih i srpskih šahovskih velemajstora.

Biografija[uredi | uredi kod]

Olimpijski zapisi
Šah
Olimpijske igre
Zlato 9. šahovska Olimpijada Dubrovnik (Jugoslavija) 1950.  Jugoslavija
Srebro 12. šahovska Olimpijada Moskva SSSR 1956.  Jugoslavija
Srebro 13. šahovska Olimpijada Minhen Zapadna Nemačka 1958.  Jugoslavija
Srebro 15. šahovska Olimpijada Varna Bugarska 1962.  Jugoslavija
Srebro 16. šahovska Olimpijada Tel Aviv Izrael 1964.  Jugoslavija
Srebro 18. šahovska Olimpijada Lugano Švajcarska 1968.  Jugoslavija
Srebro 21. šahovska Olimpijada Nica Francuska 1974.  Jugoslavija
Bronza 10. šahovska Olimpijada Helsinki Finska 1952.  Jugoslavija
Bronza 11. šahovska Olimpijada Amsterdam Holandija 1954.  Jugoslavija
Bronza 14. šahovska Olimpijada Lajpcig Istočna Nemačka 1960.  Jugoslavija
Bronza 19. šahovska Olimpijada Zigen Zapadna Nemačka 1970.  Jugoslavija
Bronza 20. šahovska Olimpijada Skoplje Jugoslavija 1972.  Jugoslavija
Zlato 13. šahovska Olimpijada Minhen Zapadna Nemačka 1958. 1. tabla, 12/15
Evropska prvenstva
Srebro 1. ekipno EP u šahu Beč Austrija 1957.  Jugoslavija
Srebro 2. ekipno EP u šahu Oberhauzen Zapadna Nemačka 1961.  Jugoslavija
Srebro 3. ekipno EP u šahu Hamburg Zapadna Nemačka 1965.  Jugoslavija
Srebro 5. ekipno EP u šahu Bat Velika Britanija 1973.  Jugoslavija
Srebro 8. ekipno EP u šahu Plovdiv Bugarska 1983.  Jugoslavija
Bronza 6. ekipno EP u šahu Moskva SSSR 1977.  Jugoslavija
Zlato 3. ekipno EP u šahu Hamburg Zapadna Nemačka 1965. 2. tabla, 7/10
Zlato 5. ekipno EP u šahu Bat Velika Britanija 1973. 1. tabla, 5/7
Zlato 7. ekipno EP u šahu Skara Švedska 1980. 1. tabla, 5½/7
Zlato 8. ekipno EP u šahu Plovdiv Bugarska 1983. 1. tabla, 4½/7

Gligorić se u rodnom Beogradu sa šahom upoznao relativno kasno, u 13 godini. Već u maju 1939. pobedio je na takmičenju Beogradskog šahovskog kluba[3]. Neosredno pred rat izgubio je oba roditenja i ostao siroče. Profesor dr Niko Miljanić, takođe pasionirani šahista, prihvatio ga je kao sopstvenog sina. Uoči Drugog svetskog rata mladi majstor se kvalifikovao na državni šampionat, ali je napad Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju naglo prekinuo šahovsku zbilju. Kada je izbio rat Gligorić je sa Miljanićima prebegao u Crnu Goru, a nešto kasnije je stupio u partizane. Tako je kao partizanski borac, za sve vreme rata bio odvojen od šaha. Posle demobilizacije posveti se oživljavanju šahovske organizacije radeći je kao novinar i organizator šahovskih takmičenja. Najveći deo svoje karijere igrao je u Partizanu, ali je sticajem okolnosti, bio jedan od osnivača Sportskog društva Crvena zvezda. Učestvovao je na sve većem broju takmičenja, veoma brzo razvijajući svoje šahovske sposobnosti. Godine 1947. osvojio je prvo mesto na prvenstvu Jugoslavije i pobedio na svom prvom međunarodnom turniru u Varšavi, bio je ispred Smislova i Boleslavskog, čime je označio proboj u svetsku elitu. Godine 1958. u anketi dnevnog sportskog lista Sport, proglašen je za najboljeg sportistu Jugoslavije.

Dostignuća u šahu[uredi | uredi kod]

Titulu velemajstora je dobio 1951. godine, i odlučio da se u potpunosti preda šahu. Sledećih dvadeset godina bio je među najboljim svetskim šahistima i kandidat za prvaka sveta, jedan je od najaktivnijih šahista u istoriji. Jugoslavija je zahvaljujući njemu smatrana drugom velesilom u svetu, iza SSSR-a, što je ujedno period najvećeg uspeha srpskog šaha. Učestvovao je na ogromnom broju međunarodnih turnira, od kojih je mnoge osvojio. Među njegove najznačajnije pobede spadaju one na turnirima u Varšavi 1947, Hejstingsu 1951, 1956, 1959, 1961, Mar del Plata 1953, Stokholmu (1954), Beogradu (1964) i Manili 1968, Loun Pajnu 1972. i 1979. godine. Tri puta se na Međunarodnim turnirima kvalifikovao za mečeve kandidata u ciklusu prvenstva sveta.

Pedesetih i šezdesetih godina Gligorić je bio stalan učesnik na svetskim prvenstvima i i uvažavan kao najbolji igrač van Sovetskog Saveza. Jedno od najvećih dostignuća mu je Međuzonski turnir u Portorožu 1958. godine, kada je u jednoj partiji ispustio trijumf i našao se na drugom mestu iza Talja. Iste godine, na Olimpijadi u Minhenu dobio je zlatnu medalju za rezultat na prvoj tabli, ispred Botvinika. Na međuzonskom turniru u Susu 1967. delio je drugo mesto bez poraza. U Argentini, na turniru u Mar de la Plati 1953. godine, Gligorić je pobedio i bio ispred Najdorfa. Tada je nastao i Gligorićev „patent“ u teoriji šahovske igre - poznata Mar del Plata varijanta kraljeve indijske odbrane. Gligorić je bio jedan od retkih doživotnih prijatelja Roberta-Bobija Fišera. Fišer i Gligorić su u konačnom skoru imali rezultat 6:4, uz šest remija. Između 1950. i 1982. godine petnaest puta je bio jugoslovenski predstavnik na olimpijadi osvojivši 12 medalja (jednu zlatnu, šest srebrnih i pet bronzanih). Dvanaest puta je osvojio prvo mesto na prvenstvu Jugoslavije.

Svetozar Gligorić je poznat i po svojoj novinarskoj karijeri. Bio je stalni dopisnik časopisa „Chess Review“ i „Chess Life“. Napisao je i veliki broj knjiga o šahu.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • Micić Predrag, Svetozar Gligorić: Šahovski vodič 2, Predrag i Nenad, Beograd, 2001.
  • Micić Predrag, Svetozar Gligorić: Peti meč Kasparov-Karpov za titulu prvaka sveta, Predrag i Nenad, Beograd, 1991.
  • Svetozar Gligorić: Igram protiv figura, 2. izdanje, Predrag i Nenad, Beograd, 1989., ISBN 86-80001-04-X
  • Svetozar Gligorić: Fišer protiv Spaskog: Meč za titulu šampiona sveta u šahu - Meč stoleća, Fontana, 1972., ISBN 978-0006131274 (en)
  • Svetozar Gligorić: Nimcoindijska odbrana, Kadogan buks, 1972., ISBN 978-1857440096 (en)
  • Robert Vejd, Svetozar Gligorić: Svetski šampionat u šahu, Harper i Rou, 1972.
  • Svetozar Gligorić: Kraljeva indijska odbrana (Mar del Plata varijanta), Batsford, 30. jun 2003., ISBN 978-0713487671 (en)
  • Svetozar Gligorić: Svetski šampionat u šahu (1948-1969), Harper i Rou, 3. jul 1972., ISBN 978-0060115739 (en)
  • Svetozar Gligorić, Vladimir Sokolov: Sicilijanska odbrana, Elsvir, decembar 1970., ISBN 978-0080134048 (en)
  • Svetozar Gligorić: Primljeni damin gambit, 1958.
  • Svetozar Gligorić: Poluslovenska odbrana (Moderna šahovska teorija otvaranja), 1947.
  • Svetozar Gligorić: Igrati nimcoindijsku odbranu, Pergamon, avgust 1985., ISBN 978-0080269283 (en)
  • Svetozar Gligorić: Pobede i porazi, Stvarnost, 1963.
  • Svetozar Gligorić: Francuska odbrana, RHM, 1975. (en)
  • Svetozar Gligorić: Igrate li Fišerov šah?, Batsford, 30. jun 2003., ISBN 978-0713487640 (en)
  • Lari Evans, Svetozar Gligorić, Vlastimil Hort, Lajoš Portiš, Tigran Petrosjan, Bent Larsen, Paul Keres: Kako otvoriti šahovsku partiju?, RHM, jun 1976., ISBN 978-0890582039 (en)
  • Petar Trifunović, Svetozar Gligorić, Rudolf Marić, Dragoljub Janošević: Jugoslovensko šahovsko stvaralaštvo, Šahovski informator, Beograd, 1976.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. (en) Šahista: Svetozar Gligorić, rejting-kartica FIDE
  2. FIDE rejting lista za april 2008. ((zip-datoteka ))
  3. Politika, 22.5.1939, str. 18. digitalna.nb.rs (pristup. 22.5.2017)

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]