Sveti Marko Križevčanin
| Sveti Marko Stjepan Križevčanin | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 1589, Križevci, Kingdom of Croatia, Habsburg Empire |
| Umro/la | 7. septembar 1619. (dob: 29–30), Kraljevski slobodni grad Kassa, Kraljevina Mađarska |
| Štuje se u | Rimokatolička crkva |
| Beatificiran/a | 15. januar 1905 od strane Papa Pio X |
| Kanoniziran/a | 2. jul 1995, Košice, Slovačka |
| Glavno svetište | Esztergomska bazilika i Crkva Svetog Trojstva u Košicama |
| Kalendar svetaca | 7. septembar |
Sveti Marko Križevčanin (Križevci, 1589.-Košice, 7. rujna 1619.) je bio katolički svećenik, misionar i teolog rodom iz današnje Hrvatske, koji je smrtno stradao za vrijeme vjerskih sukoba koji su koincidirali sa početkom Tridesetogodišnjeg rata, te naknadno stekao status mučenika, sveca i zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Rodio se u Križevcima, u biskupiji zagrebačkoj. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Kao kandidat zagrebačke biskupije bio je primljen u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum. Svojom je rukom ondje zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Kao student odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine.
Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je djelovao kratko vrijeme. Kardinal Petar Pázmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo ostrogonskoga kaptola.
Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik kralja Matije II., Andrija Dóczi pozvao u Košice dva isusovca: Stjepana Pongrácza i Melkiora Grodzieckoga. Njihov je dolazak izazvao nezadovoljstvo lokalnih kalvinista.
Oni su 13. srpnja 1619. godine optužili kalviniste da su izazvali požar u gradu. Kada je zapovjednik kalvinističke vojske Juraj Rákóczi, 3. rujna 1619. sa svojim trupama ušao u Košice, trojica katoličkih svećenika, među kojima se našao i Marko Krizin, su uhićeni. Kalvinistički svećenik Alvinczi je Rakoczyju predložio da se svi katolici u gradu pobiju; lokalno stanovništvo se, međutim, tome usprotivilo, smatrajući da se trebaju pogubiti samo katolički svećenici, a što je na kraju i učinjeno.
Tri svećenika, među kojima i Krizin, su tri dana izloženi mučenju, ne dobivši ni hrane ni vode. Rakoczy je Krizinu ponudio ne samo život, nego i crkveno imanje ako se odrekne katoličanstva i preobrati na kalvinizam. Krizin je to odbio te je zajedno sa druga dva svećenika pogubljen odrubljivanjem glave.
Vijest o pogubljenju se munjevito proširila tadašnjom Ugarskom, izazvavši zgražanje ne samo među katolicima, nego i protestantima. Usprkos toga, tadašnji samozvani ugarski protestantski kralj Gabor Bethlen nije dozvolio da mučenici budu dostojno i s počastima sahranjeni. To je dozvolio tek palatinove žene Kataline Pálffy.
Relikvije košičkih mučenika, dakle, i našega svetoga Marka, nalaze se u uršulinskoj crkvi u Trnavi.
Kanonizacija ili proglašenje svetima trojice košičkih mučenika: dogodila se 2. srpnja 1995. u Košicama, u Slovačkoj.
Spomendan sv.Marka Križevčanina je 7. rujna.
- Križevci.eu: Sv. Marko Križevčanin Arhivirano 2007-10-21 na Wayback Machine-u