Sveti Eustahije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Ovo je članak o karipskom otoku. Za sveca, v. Eustahije Plakida.
Sveti Eustahije
Sint Eustatius
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna: Golden Rock
Položaj Svetog Eustahija
Službeni jezik holandski, engleski
Glavni grad Oranjestad
Vlada
 - viceguverner Mike Franco
Površina
 - ukupno 21 [1] km²
Stanovništvo
- ukupno (2018) 3348[1]
 - gustoća 159.4 [1]/km²
Valuta $
Vremenska zona UTC -4
Internetski nastavak .an
Pozivni broj +599-3

Sveti Eustahije (iz holandskog Sint Eustatius, kolokvijalno zvan Statia) je otok i specijalna općina Kraljevine Nizozemske. Nalazi se u Malim Antilima, na sjeveroistoku Karipskog mora, udaljen oko 26 km jugoistočno od Sabe i 8 km sjeverozapadno od otoka Saint Kitts. Administrativni centar je Oranjestad, u kom živi većina stanovnika.[2]

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sint Eustatius je dug 10 km i širok do 5 km. Sa Sabom formira sjeverozapadni kraj unutarnjeg vulkanskog luka Malih Antila. Otokom dominiraju dva ugasla vulkana i centralna dolina koja ih razdvaja. Kako se nalazi u pojasu pasatnih vjetrova odavna je na ruti trgovačkih brodova. Godišnje prosječno prima do 1.125 mm padavina, i to uglavnom između maja i novembra, ali se klimatske prilike znatno razlikuju na otoku.[2]

Na istočnoj (atlanskoj) strani vjetar je jak, a vegetacija niska. Na mirnoj zapadnoj (karipskoj) strani rastu visoke palme, hljebovci i banane. Na Bijelom zidu, na južnoj padini vulkana Quill, vladaju sušni uvjeti i prevladavaju kserofitske biljke. Ostatak otoka obrastao je tvrdim, trnovitim grmljem i stablima, kojima opada lišće za sušne sezone.[2] Na njegovoj površini od 21 km² živi 3348 stanovnika.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi kolonisti na otoku bili su Francuzi i Englezi, Nizozemci su ga zauzeli 1625., i 1632. nazvali Nieuw Zeeland. Nizozemska kontrola nije bila apsolutna, pa je otok između 1664.-74. promjenio gospodare 10 puta. I pored toga što nije imao dobru prirodnu luku a ni većih izvora pitke vode, izrastao je značajno trgovište istočnih Kariba, naročito robljem i to je bio sve tamo do 1780.[2] Otok je vjerojatno bio glavni izvor snabdjevanja pobunjenih sjevernoameričkih kolonija, čime je na sebe navukao britanski bijes za vrijeme Američke revolucije.[2]

Sint Eustatius je formalno bio prvi koji je još 16. novembra 1776. službeno priznao Sjedinjene Američke Države. To je urađeno prilikom uplovljavanja brika Andrew Doria, koji je doplovio sa novom Američkom zastavom, u njegovu čast ispaljeni su sa Utvrde Oranje topovski plotuni.[2] Zbog tog je Kraljevstvo Velika Britanija početkom 1777. službeno podnijela žalbu Hagu, smatrajući da iza tog incidenta na Sint Eustatiusu zapravo stoji Nizozemska. Incident je prerastao u Četvrti Anglo-holandski rat, Britanci su naredili svom admiralu Georgu Rodneyu da zauzme otok, što je on i napravio u februaru 1781.[2] Nakon zauzimanja otoka Britanci su nastavili ploviti pod nizozemskom zastavom, pa su tako obmanuli brojne američke brodove i njihovih saveznika. Ti događaji označili su kraj prosperitetnog perioda za Sint Eustatius.[2]

Od 1828. Sint Eustatius, zajedno sa Sabom, formira koloniju koja se zvala Nizozemska Zapadna Indija. Ona je zajedno sa drugim nizozemskim kolonijama u regiji od 1845. reorginizirana kao Karipska Nizozemska, a svaka od njih je dobila lokalnu samoupravu. Nezadovoljni statusom stanovnici Sint Eustatiusa su zajedno sa drugim otocima uputili 2006. apel nizozemskoj vladi, pa je ona 10. oktobra 2010. raspustila Karipsku Nizozemsku. Od tada Sint Eustatius kao Bonaire i Saba, ima status specijalna općine, direktno povezane s centralnom vladom, slično kao i takve općine u Nizozemskoj. U februaru 2018. je nizozemska vlada raspustila lokalnu samoupravu Sint Eustatiusa, optužujući je za korupciju i nerad, i sama preuzela upravu nad otokom.[2]

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Sint Eustatius je vrlo siromašan, pa mnogi mladi odlaze trbuhom za kruhom. Oni koji to nemogu bave se poljoprivredom i ribarstvom (jastozi) a poneki i turizmom za ronioce.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Caribbean Netherlands" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/NedAntillen.html. pristupljeno 2. 5. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 "Sint Eustatius" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/place/Sint-Eustatius. pristupljeno 2. 5. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]