Suspiria

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Suspiria

kino poster
Režija Dario Argento
Producent Claudio Argento
Scenario Dario Argento
Daria Nicolodi
Thomas De Quincey
Uloge Jessica Harper
Stefania Casini
Joan Bennett
Muzika Dario Argento
The Goblins
Fotografija Luciano Tovoli
Montaža Franco Fraticelli
Distribucija Dimension Extreme
Datum(i) premijere 1. veljače 1977.
Trajanje 96 min.
Zemlja  Italija
Jezik talijanski
ruski
engleski
njemački
latinski
Budžet $1,800,000
Web stranica http://www.wildsideproject.com/site/suspiria/
Suspiria na Internet Movie Database

Suspiria je talijanski horror film iz 1977. kojeg je režirao Dario Argento, a koji je prvi dio njegove neslužbene triologije o zlim silama koje žele doći na zemlju -- drugi je film Inferno iz 1980., a treći Treća majka iz 2007. Glavne uloge tumače Jessica Harper, Stefania Casini i Joan Bennett. Radnja se vrti oko mlade djevojke koja pohađa školu za balet u kojoj se počinju događati sablasni događaji.

The Village Voice je Suspiriu stavio na 100. mjesto na listi 100 najboljih filmova 20. stoljeća.[1] Časopis Empire ju je rangirao na 312. mjesto na popisu 500 najboljih filmova svih vremena[2] te na 45. mjesto na popisu '100 najboljih filmova svjetske kinematografije'.[3] AllMovie je film opisao kao "zapanjujući napad na osjetila" i "najbliže što je jedan redatelj došao u prikazu noćne more na filmu".[4] Entertainment Weekly je Suspiriu rangirala na 18. mjesto na listi "25 najstrašnijih filmova ikada".[5] U jednoj anketi kritičara Total Filma završila je na trećem mjestu na popisu "50 najboljih filmova strave".[6] Jedna sekvenca iz filma je rangirana na 24. mjestu na programu Bravo prilikom emisije 100 najstrašnijih filmskih trenutaka.[7] IGN ga je proglasio 20. najboljim od mogućih 25 najboljih filmova strave.[8]

Godine 2018. je snimljen istoimeni remake u režiji Luce Guadagnina.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Freiburg, Njemačka. Mlada američka djevojka Suzy je stigla na aerodrom letom iz SAD-a. Pada kiša i ona odluči pozvati taksi. Stigne do plesne akademije u koju se upisala te pozvoni na ulazna vrata, ali joj nitko ne otvori. Pošto pada kiša odluči vratiti se u taksi te prenoćiti u hotelu. No pri odlasku u šumi nakratko ugleda siluetu neke djevojke koja svjetli u mraku. Jedna druga djevojka, studentica u toj školi, te noći ugleda svjetleće oči u mraku te biva brutalno ubijena od nekoga. Sutradan se Suzy vrati u akademiju. Ovog puta joj profesorice i Madame Blanc otvore vrata te se ispričaju jer joj prethodni dan nisu otvorile.

Suzy se smjesti u jednoj sobi u školi te se sprijatelji sa djevojkom Sarom. No ubrzo se počinju događati čudne stvari u zgradi. Djevojke otkriju na katu iznad sebe leglo crva. Suzy jednog dana u hodniku sretne neku spodobu koja ju zabljesne nečim, te nakon toga postane anemična i tijekom plesa padne u nesvijest. Slijepac, koji je svirao na klaviru škole, biva ubijen od vlastitog psa vodiča. Kada i Sara tajnovito nestane, Suzy postaje sumnjičava te otkrije da je školu davno osnovala jedna vještica zvana Helena. Otkrivši tajni prolaz, Suzy uđe u tajne prostorije te primjeti da su profesorice vještice koje se bave crnom magijom. Ubije glavnu vješticu te pobjegne van, a cijela škola se zapali.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Dario Argento je isprva planirao da škola za balet ima djevočice stare samo 12 godina. No studio i producent filma su uložili veto jer bi tako mračan film bio iznimno težak za snimiti sa malom djecom a sigurno bi bio i zabranjen. Argento je stoga povisio starost protagonista na 20 godina, ali nije promijenio scenarij, tako da neki dijalozi isijavaju naivnošču.
  • Ovo je bio posljedni film kojeg je snimila Joan Bennett.
  • Prvotno je glavnu ulogu trebala igrati Daria Nicolodi, Argentova djevojka sa kojom je napisao scenarij. No, on se na kraju ipak odlučio za mlađu Jessicu Harper. Ipak, Nicolodi se nakratko javlja u uvodnoj sceni na aerodoromu.
  • Talijanski slogan za film je glasio: „Jedina stvar strašnija od zadnjih 12 minuta ovog filma su prvih 80“. No američki ga je distributer krivo preveo te umjesto 80 stavio 92 minute, tako da su neki krivo pomislili da cijeli film traje 104, a ne 92 minute.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Većina kritičara je hvalila "Suspiriju". Ed Gonzalez je pisao samo pohvale: "Postoje horor filmovi koji straše i postoje horor filmovi koji uzdrmaju osjetila; "Suspiria" ih još uvijek trese i 25 godina nakon nastanka...Svaki, baš svaki kadar je neopisivo lijep, kao da gledate "Tajnu iza vrata" u Techicoloru!", a Rumsey Taylor: "Strani horori su dobrodošao odmak od konvencija i njegovanja inovacija. U pogledu tehničke moči kralj talijanske horor kinematografije je Dario Argento. Njegovo remek-djelo je neobična "Suspiria", koja ima najbolji slogan za bilo koji film strave...Ono što straši ljude nije prizor čudovišta nego nelagoda neizvjesnosti koja ju prethodi. Argento iskorištava tu paranoju kroz cijeli film. Njegovo čudovište se toliko iščekuje da kada se konačno pojavi na kraju njegova klišejizrana funkcija biva zaboravljena". Jeremy Heilman je napisao: "Sve je barokno i pretjerano, uključujuči i očito lažno nasilje, ali to daje filmu oučljiv stil koji ga čini uzbudljivim". S druge strane, David Nusair nije bio zadovoljan: "Suspiria" redatelja Darija Argenta je takozvani "klasik" horora kojega su hvalili i poštivali čak i kritičari koji inače ne vole taj žanr (Leonard Maltin, na primjer). Ali ja se ne mogu načuditi zbog čega se stvorila tolika fama, pošto je film dosadan i zastario...Ne može se osporiti da je "Suspiria" režirana sa stilom. Argento, iako još početnik, zna kako uokviriti kadar. No sav vizualni stil svijeta ne može nadoknaditi slab scenarij".

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]