Sun Baoqi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sun Baoqi
孫寶琦
premijer Republike Kine
Na položaju
12. januar 1924 – 2. jul 1924
PrethodiGao Lingwei
SlijediV.K. Wellington Koo
Na položaju
12. februar 1914 – 1. maj 1914
PrethodiXiong Xiling
SlijediXu Shichang
Lični detalji
Rođenje(1867-04-26)26. 4. 1867.
Hangzhou, Zhejiang, carska Kina pod dinastijom Qing
Smrt3. 2. 1931. (dob: 63)
Shanghai, Republika Kina


Sun Baoqi (pojednostavljeni kineski: 孙宝琦tradicionalni kineski: 孫寶琦pinyin: Sūn BǎoqíWade-Giles: Sun Pao-ch´i; 26. april 1867 – 3. februar 1931) bio je kineski diplomat, političar i poslovni čovjek koji je u dva navrata - 1914. godine i 1924. godine - služio kao premijer Republike Kine.

Sun se rodio u porodici visoko rangiranih carskih službenika, rodbinski povezanih sa vladajućom dinastijom Qing. Karijeru je započeo vršeći niz upravnih funkcija, prije nego što će nakon Bokserskog ustanka biti poslan za ambasadora u niz evropskih zemalja. Sun je pripadao reformističkoj frakciji carske administracije koja se zalagala za transformaciju Kine u ustavnu monarhiju. Kada je u Xinhai revoluciji zbačena monarhija i uspostavljena republika, Sun je bio prisiljen napustiti dužnost, ali ga je predsjednik Yuan Shikai brzo imenovao direktorom carina, a 1913. godine članom kabineta Xiong Xilinga. Na tom je mjestu Sun isposlovao sporazum sa carskom Rusijom kojom je Rusija formalno priznala kineski suverenitet nad Vanjskom Mongolijom, a Kina se zauzvrat obavezala tom području priznati autonomiju.

Kada je Xiong podnio ostavku, Sun je nekoliko mjeseci vršio dužnost premijera. U vladi Xu Shichanga je vršio dužnost ministra vanjskih poslova, ali je u maju 1915. godine prisiljen podnijeti ostavku, nakon što je njegovo izlaženje u susret japanskih 21 zahtjeva izazvalo javno nezadovoljstvo. Nakon toga je uglavnom obavljao ekonomske poslove, odnosno upravljao državnim poduzećima. Godine 1924. je nakratko ponovno postao premijer, ali je podnio ostavku zbog sukoba sa ministrom financija Wangom Kominom. Godine 1926. je postao dekan Kinesko-francuskog univerziteta, ali je 1928. nakon Sjeverne ekspedicije pobjegao u Dairen. Posljednje godine života je proveo na liječenju u Hong Kongu.


Vanjske veze[uredi | uredi kod]