Sljedovi filozofa
Sljedovi filozofa (starogrčki: Διαδοχὴ τῶν φιλοσόφων) naziv je nekoliko izgubljenih grčkih djela iz helenističkog doba. Njihova je svrha bila prikazati filozofe različitih škola u smislu slijeda tradicije čiji su dio bili. Od 3. do 1. stoljeća pne. postojali su slijedovi (ili "nizovi" ili "sukcesije", grčki: Διαδοχαί) koje su napisali Antigon iz Karista, Sotion, Heraklid Lembo (sažetak Sotionovog djela), Sozikrat, Aleksandar Polihistor, Jason iz Nise, Antisten s Rodosa i Nikija iz Nikeje.[1] Sačuvani Životi i mišljenja znamenitih filozofa Diogena Laertija (3. stoljeće n.e.) oslanjaju se na ovu tradiciju.
Pored ovih, često su pisane i povijesti pojedinačnih filozofskih škola. Takva su djela stvorili Fanija iz Eresa (O sokraticima), Idomenej iz Lampsaka (O sokraticima), Sfero Bosforski (O eretrijskim filozofima) i Stratiklo (O stoicima). Među papirusima pronađenim u vili papirusa u Herkulaneju nalaze se djela posvećena sljedu stoika,[2] akademičara,[3] i epikurejaca.[4] U kasnijem razdoblju Plutarh je napisao djela O prvim filozofima i njihovim nasljednicima i O kirenaicima, a Galen je napisao spise O Platonovoj sekti i O hedonskoj sekti (tj. epikurejcima). Često su pisane biografije pojedinih filozofa s kratkim opisom njegovih nasljednika. Takve su prirode bili Aristoksenov Život Pitagore, Andronikov Život Aristotela, Ptolemejev Život Aristotela i Jamblihov Život Pitagore.