Stvarno pravo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog ekonomskog iskorištavanja stvari, ili kraće - skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija stvarnog prava u objektivnom smislu. U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava.

Oblici stvarnih prava u kontinentalnom pravnom sistemu[uredi - уреди | uredi izvor]

Za stvarno pravo u kontinentalnom pravnom sistemu važi načelo zatvorenog broja stvarnopravnih odnosa (numerus clausus), tzv. rimski kriterij. To konkretno znači da u određenom građanskopravnom sistemu postoje samo oni oblici stvarnopravnih odnosa koje je kao takve odredio propis.

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima RH nabrojana su stvarna prava:

  1. pravo vlasništva
  2. pravo služnosti
  3. založno pravo
  4. pravo stvarnog tereta
  5. pravo građenja

Stvarna prava se mogu klasificirati kao:

  • stvarna prava na vlastitoj stvari - pravo vlasništva
  • stvarna prava na tuđoj stvari - pravo služnosti, založno pravo, pravo stvarnog tereta, pravo građenja

Važno je napomenuti da posjed nije stvarno pravo, već pretpostavka pojedinih stvarnih prava

V. također[uredi - уреди | uredi izvor]