Stuttgart

Izvor: Wikipedia
Štutgart
njem. Stuttgart

StuttgartCentreWinter.jpg
Središte grada zimi

Grb
Osnovni podaci
Država  Nemačka
Gradonačelnik Volfgang Šuster (CDU)
Savezna država Baden-Virtemberg
Stanovništvo
Stanovništvo 592.587
(30. oktobar 2006.)
Gustina stanovništva 2858 st./km²
Geografija
Koordinate 48°46′43″N 9°10′46″E / 48.778611°N 9.179444°E / 48.778611; 9.179444
Vremenska zona UTC+1, leti UTC+2
Nadmorska visina 245 m
Površina 207,36 km²
Štutgart is located in Njemačka
Štutgart
Štutgart
Štutgart (Njemačka)
Ostali podaci
Poštanski kod 70173–70619
Pozivni broj 0711
Registarska oznaka S
Veb-strana www.stuttgart.de

Štutgart (njem. Stuttgart) je glavni grad njemačke pokrajine Baden-Virtemberg. Sa oko 593.000 stanovnika, Štutgart je najveći grad te pokrajine i šesti po veličini u NJemačkoj, posle Dortmunda i Esena. Ovaj grad je s pokrajinskim parlamentom, sjedištem vlade Baden-Virtemberga kao i drugim pokrajinskim institucijma, politički centar te pokrajine. Najbliži veći gradovi su Frankfurt (oko 204 km sjeverozapadno) i Minhen (oko 220 km jugoistočno od Štutgarta).

Štutgart je sjedište vlade štutgartskog regiona (sa 2.666.849 stanovnika) kao i pokrajinske virtenberške evangelističke i rimokatoličke biskupije (Biskupija Rotenburg-Štutgart).

U drugim jezicima i dijalektima, ime grada se izgovara drugačije; „Štokarda“ na italijanskom, „Eštugarda“ na portugalskom, „Štutgarto“ na esperantu. Na bavarskom dijalektu se izgovara „Štugart“, na domaćem švapskom dijalektu ime grada se izgovara „Šdurgert“, dok mještani za svoj grad kažu „Šturgert“. Štutgart je nastao od reči stutte što znači kobila.

Grad je bio jedan od domaćina svjetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine.

Geografija[uredi - уреди]

Štutgart se nalazi na oko sat vremena udaljenosti od Švarcvalda i Švapske Jure. Središte grada se nalazi u plodnoj dolini, ugniježđeno između vinograda i guste šume u blizini rijeke Nekar. U vrućim ljetnim danima, lokalno stanovništvo ovo područje opisuje kao „štutgartski kazan“. m u dolini Nekara do 549 m na brdu Bernhartshohe. Kao rezultat ogromne visinske razlike, u i oko grada se nalazi oko 400 stepeništa (njem. Stäffele, na lokalnom dijalektu), što približno čini oko 20 km stepeništa. Mnoga vode porijeklo iz vremena kada su vinogradi okruživali cijelu dolinu. Čak i danas, postoje vinogradi koji su udaljeni manje od 500 m od glavne željezničke stanice.

Panorama Štutgarta prema jugoistoku. Od doline rijeke Nekar lijevo se uzdižu neboderi u centru grada. Južni i zapadni dio grada prikazani su desno.
Panorama Štutgarta prema jugoistoku. Od doline rijeke Nekar lijevo se uzdižu neboderi u centru grada. Južni i zapadni dio grada prikazani su desno.

Gradske opštine[uredi - уреди]

Gradska većnica Štutgarta

Grad Štutgart je podijeljen na ukupno 23 opštine, i to 5 gradskih i 18 prigradskih. Gradske opštine su: Centralni Štutgart, Sjeverni Štutgart, Istočni Štutgart, Južni Štutgart i Zapadni Štutgart.

Prigradske opštine su: Bad Kanštat, Degerloh, Štutgart-Mehringen, Štamhajm, Štutgart-Untertirkhajm, Vajhingen, Cufenhauzen (sjedište Poršea), Štutgart-Fejerbah, Birkah, Botnang, Hedelfingen, Milhauzen, Štutgart-Minster, Obertirkhajm, Pliningen, Zilenbuh, Štutgart-Vangen i Vajlimdorf.

Uže područje grada okruženo je susjednim manjim gradovima kao što su Ludvigsburg, gdje se nalazi veličanstvena barokna palata, Beblingen, Eslingen na Nekru, Vajblingen, Gepingen i drugi manji gradovi.

Klima[uredi - уреди]

Štutgart ima pretežno kontinentalnu klimu. U ljetnim mjesecima, obližnji Švarcvald i Švapski Alpi služe kao prirodni štit od oluja sa zapada i juga, ali grad često pogodi snažno nevrijeme uglavnom tokom ljeta te periodi dugotrajnih snježnih padavina zimi, koji nekad traju i sedmicama. Poznata je pojava kazana tj. u središtu grada izmjerene su značajno više temperature ljeti i mnogo manje snijega zimi u poređenju sa predgrađima. Pošto se nalazi relativno daleko od mora, razlike temperatura zimi i ljeti odnosno dnevne i noćne mogu biti ekstremne. Po statistikama, Štutgart ima prosječno 1693 sata sunčeve svjetlosti godišnje[1].

Zima prosječno traje od decembra do marta. Najhladniji mjesec je januar sa prosječnom temperaturom od 0 °C. Snježni pokrivač ne traje duže od nekoliko dana, iako u posljednje vrijeme ostaje sve duže, kao što je to bio slučaj 2004, kada je snijeg ostao nekoliko sedmica. LJeta su dosta topla sa prosječnom temperaturom od 20 °C u najtoplijim mjesecima, julu i avgustu. LJeto traje od maja do septembra.

Klima Štutgarta
Pokazatelj Jan Feb Mar Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec
Srednji maksimum, °C 4.0 5.5 10.0 13.6 18.5 21.1 23.9 23.9 19.7 14.2 8.0 4.9
Srednji minimum, °C −1.3 −0.9 2.2 4.5 8.9 11.9 14.1 13.9 10.5 6.5 2.0 −0.1
Količina padavina, mm 33.5 34.0 39.3 48.5 82.4 92.5 67.6 63.9 53.9 50.6 49.7 48.6
Izvor: MSN.Weatherbase, 2007

Istorija[uredi - уреди]

Istorija do 19. vijeka[uredi - уреди]

Prva poznata naselja na području današnjeg Štutgarta datiraju od kraja 1. vijeka, od osnivanja rimske tvrđave u dijelu današnjeg distrikta Bad Kanštata, na obali rijeke Nekar. Rimljani su se povukli oko 260. godine, nakon čega je uslijedila invazija Alemana sa sjevera. Iako nije ništa konkretno poznato o naselju Kanštat za vrijeme varvarske invazije, vjeruje se da je područje ostalo naseljeno sve do 700. godine.

Stari dvorac u Štutgartu datira od 950. godine

Smatra se da je sam grad Štutgart osnovan oko 950. godine, neposredno prije bitke na Leškom polju. Osnovao ga je švapski vojvoda Ludolf, jedan od sinova cara Svetog rimskog carstva Otona I Velikog. Grad se koristio za uzgajanje konja u plodnim dolinama, u blizini današnjeg centra grada, iako su nedavna arheološka iskopavanja pokazala da je ovo područje već bilo u vlasništvu merovinških farmera.[2]

U registru poklona opatije Hiršau, koji je datiran oko 1160, spominje se Hugo de Štuokarten, što navodi na postojanje istoimenog naselja na mjestu današnjeg Štutgarta.

Od ovog vremena pa sve do 14. vijeka, naselje je bilo u rukama markgrofova Badena i virtemberških gradova Baknanga i Bezighajma.

Novi dvorac Štutgart na Šlosplacu koji je napravljen između 1746. i 1807.

Oko 1300, Štutgart je postao rezidencija grofova Virtemberga, koji su nastavili graditi i proširivati naselje u prijestonicu svoje teritorije. Status grada Štutgart je dobio 1321. kada je postao zvanična kraljevska prijestonica. Teritorija oko Štutgarta je bila poznata kao grofovija Virtemberg, prije nego što su je podigli na stepen vojvodstva od strane cara Svetog rimskog carstva 1495, kada je Štutgart postao glavni grad vojvodstva i rezidencija vojvode. Naziv Virtemberg potiče od strmog brda u okolini Štutgarta poznatog kao Virtemberg.

U 18. vijeku, grad je nakratko izgubio status prijestonice, pošto je Eberhard Ludvig osnovao grad Ludvigsburg sjeverno od Štutgarta, u koji je premjestio svoju prijestonicu. Godine 1775. Karl Eugen je zatražio da se sjedište Virtemberga vrati u Štutgart, izdavši naređenje za izgradnju novog dvorca na Šlosplacu.

Istorija u 19. i 20. vijeku[uredi - уреди]

Godine 1803. Štutgart je proglašen glavnim gradom kneževine Virtemberg (kojom je vladao izborni knez) sve dok Napoleon Bonaparta nije srušio Sveto rimsko carstvo 6. avgusta 1806), kada je Štutgart postao glavni grad kraljevine Virtemberg. Kraljevsko sjedište je prošireno za vreme vladavine Fridriha I Virtemberškog, iako su mnoge važne zgrade u Štutgartu izgrađene za vrijeme vladavine Vilhelma I Virtemberškog, uključujući Vilhelmovu palatu, bolnicu Katarina, gradsku galeriju, vilu Berg i Kenigsbau.

Vilhelmova palata 1840. godine, danas gradska biblioteka

Tokom 19. vijeka, razvoj grada je bio sputavan zbog svoje specifične lokacije. Tek nakon prolaska željeznice i otvaranja glavne željezničke stanice 1846, grad je doživio snažan ekonomski razvoj. U to vrijeme broj stanovnika se kretao oko 50.000.

Za vrijeme revolucija 1848. i 1849. godine, formiran je demokratski pangermanski nacionalni parlament (Frankfurtska skupština) u Frankfurtu, u svrhu prevazilaženja podjela unutar njemačkih država. Nakon dugih razgovora, parlament je odlučio da ponudi titulu njemačkog cara Fridrihu Vilhelmu IV. Kako je demokratski pokret slabio, njemački kneževi su počeli uzimati kontrolu nad svojim osamostaljenim državama. Napokon, pruski kralj je odbacio ponudu revolucionara. Članovi parlamenta su izbačeni iz Frankfurta a najradikalniji članovi (koji su težili uspostavljanju republike) su pobjegli u Štutgart. Nedugo zatim, virtemberška vojska je razbila i poslednje ostatke ovog parlamenta.

Već 1871. u Štutgartu je bilo oko 91.000 stanovnika, a u vrijeme dok je Gotlib Dajmler konstruisao prvi automobil na svijetu u maloj radionici u Kanštatu, populacija grada je brzo narasla do 176.000 stanovnika.[3]

Godine 1871, nezavisno kraljevstvo Virtemberg se pridružilo NJemačkom carstvu, koje je stvorio Oto fon Bizmark, premijer Pruske tokom ujedinjenja njemačkih država.

Štutgart oko 1900. godine

Na kraju Prvog svjetskog rata, monarhija se raspala i formirana je slobodna država Virtemberg u sklopu Vajmarske Republike, a Štutgart je postao njen glavni grad. Godine 1920. grad je postao sjedište njemačke nacionalne vlade (nakon što je administracija pobjegla iz Berlina, poslije puča).

Za vrijeme nacističke NJemačke, u Štutgartu je otpočelo protjerivanje Jevreja već 1939. godine. Nakon što je stavljena zabrana kretanja Jevreja 1. oktobra 1941, svi Jevreji koji su živjeli na području Virtemberga su prisiljeni da žive u tzv. jevrejskim apartmanima sve dok nisu poslati u koncentracioni logor lociran na ranijem sajmištu u Kilesbergu. Dana 1. decembra 1941. organizovani su prvi deportacioni vozovi prema Rigi.

Tokom Drugog svjetskog rata, središte Štutgarta je gotovo potpuno uništeno zbog savezničkog bombardovanja. Najteža razaranja grada su se desila 1944. godine od strane angloameričkih bombardera. Vrhunac napada se desio 12. septembra 1944. kada su britanski avioni bacili oko 184.000 bombi na staro središte Štutgarta. Stradalo je preko 1000 ljudi. Sveukupno za vrijeme Drugog svjetskog rata, bilo je 53 bombardovanja Štutgarta, pri čemu je uništeno oko 68% svih objekata, a stradalo je 4.477 osoba.[4]

U sklopu savezničkog sloma nacističke NJemačke, Francuska je 1945. godine ušla u Štutgart te je nakon rata grad ušao u američku okupacionu zonu. Nakon što su se ujedinile sve tri okupacione zone (američka, britanska i francuska) i proglašena Savezna Republika NJemačka 7. oktobra 1949, Štutgart je, pored Frankfurta, bio jedan od tri kandidata za glavni grad Zapadne NJemačke. Na kraju, Bon je proglašen glavnim gradom.

Dijelovi ranijih njemačkih država Baden i Virtemberg su se spojili 1952. i formirali novu pokrajinu Baden-Virtemberg, koja je danas treća po veličini pokrajina u NJemačkoj.

Od 1945. do danas[uredi - уреди]

Za vrijeme Hladnog rata, Štutgart je postao sjedište zajedničke komande svih američkih vojnih snaga u Evropi, Africi i na Atlantiku (EUCOM). I danas EUCOM ima sjedište u Štutgartu, a američka vojska je izgradila brojne vojne baze u okolini grada.[5]

Prvi grb grada Štutgarta iz 1286. godine

Kasnih 1970-ih, u distriktu Štamhajm desio se jedan od poznatijih sudskih procesa grupi nazvanoj Frakcija crvene armije. Nakon suđenja, četiri člana ove grupe su izvršila samoubistvo. Izvršeno je nekoliko nasilnih pokušaja da se oslobodi ova grupa za vrijeme NJemačke jeseni 1977, što je kulminiralo otmicom i ubistvom njemačkog industrijalca i predsjednika njemačkog udruženja poslodavaca Hansa Martina Šlejera, kao i otmicom aviona Lufthanze.

Porijeklo imena i grba grada[uredi - уреди]

Grb grada Štutgarta prikazuje crnog konja koji stoji na zadnjim nogama, na žutoj pozadini. Poznato je da je u sadašnjem obliku prvi put korišten 1938, dok su se ranije koristile različite varijante i boje, često i sa dva konja. Ovaj hipotetički grb daje naznake o porijeklu naziva Štutgart. Moguće porijeklo imena grada vodi od staronjemačkog naziva štuotgarten, gdje riječ štuot navodi na staroengleski pojam stod u značenju konjušnica, ergela. Staronjemački pojam garten označava mjesto prvobitnog naselja. Takođe, logo automobilske kompanije Porše sadrži izmenjenu verziju gradskog grba.

Demografija[uredi - уреди]

Broj stanovnika Štutgarta je opadao u periodu između 1960. (637.539 stanovnika) i 2000. (586.978 stanovnika). U posljednje vrijeme, zahvaljujući niskoj stopi nezaposlenosti i atraktivnim mogućnostima obrazovanja mlađe populacije, doživio je nagli porast stanovništa, naročito mladih iz bivše Istočne NJemačke. [6]. Po prvi put u ovoj deceniji, zabilježen je pozitivan prirodni priraštaj 2006. godine.

Prema statističkim podacima iz 2000. godine, u gradu je bilo 22,8% stanovnika koji nisu njemački državljani, dok se taj broj 2006. godine smanjio na 21,7%. Od najvećih nacionalnih manjina najbrojniji su Turci (22.025), Grci (14.341), Italijani (13.978), Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Portugalci, Poljaci, Austrijanci i Francuzi. Od ukupnog broja stranaca u Štutgartu, 39% su državljani Evropske unije.

Religija[uredi - уреди]

Religijski sastav stanovništa u Štutgartu se drastično promijenio 1534. godine kao direktan rezultat protestantske Reformacije. Od tog vremena, u Štutgartu, kao i u cijelom Baden-Virtembergu dominantna je protestantska većina. Međutim, od 1975. broj protestanata u Štutgartu je opao sa oko 300.000 na 200.000. Godine 2005, u gradu je bilo 31,1% protestanata, a 26,1% su bili katolici. Čak 42,6% cjelokupnog stanovništva su se izjasnili kao ateisti ili nisu bili vernici nijedne zvanične religije.[7]

Štutgartska vijećnica

Stopa kriminala[uredi - уреди]

Smatra se da je Štutgart jedan od najsigurnijih gradova NJemačke. U 2004. godini, prema zvaničnim statistikama počinjeno je 8535 kriminalnih djela na 100.000 stanovnika, što je daleko manje od ukupnog prosjeka svih njemačkih gradova koji iznosi 12.751 kriminalnih djela na 100.000 stanovnika.[8] Po podacima iz 2006, Štutgart je rangiran na drugom mjestu, odmah nakon Minhena.[9] Od ukupnih kriminalnih djela iz 2003. godine, 60% ih je riješeno što Štutgart svrstava na drugo mjesto, nakon Nirnberga.

Politika[uredi - уреди]

Trenutni gradonačelnik (njem. Bürgermeister) Štutgarta je Volfgang Šuster, član konzervativne Hrišćansko-demokratske unije.

Gradska vlada[uredi - уреди]

Dok je Štutgart bio u sastavu vojvodstva Virtemberg, njim je upravljao upravnik (njem. Vogt) kojeg je imenovao vojvoda. Nakon 1811, njegovu ulogu je preuzeo gradski direktor. Poslije 1819, zajednica je birala gradonačelnika koji je nosio titulu Šulthais (njem. Schultheiß). Od 1930. godine, ova titula je preimenovana u viši gradonačelnik - oberbirgermajster (njem. Oberbürgermeister), koju su nosili svi gradonačelnici gradova u Virtembergu sa više od 20.000 stanovnika.

Nakon Drugog svjetskog rata, francuska administracija u okupacionoj zoni je postavila nezavisnog političara Arnulfa Kleta kao prvog poslijeratnog gradonačelnika Štutgarta. On je ovu funkciju obavljao sve do svoje smrti 1974. godine. Od tada je na vlasti redovno gradonačelnik iz Hrišćansko-demokratske unije Nemačke. Raniji gradonačelnik bio je Manfred Romel, sin čuvenog njemačkog maršala Ervina Romela.

Kao glavni grad pokrajine Baden-Virtemberg, Štutgart je važan politički centar u NJemačkoj, te sjedište pokrajinskog parlamenta (njem. Landtag). U gradu se takođe nalaze i gotovo sve pokrajinske institucije.

Znamenitosti, građevine i kultura[uredi - уреди]

Zgrada opere (Staatsoper)

Jezgro grada[uredi - уреди]

U središtu grada leži glavni trg Šlosplac. Pored toga što je i najveći u Štutgartu, na njemu se ukrštaju mnoge trgovačke ulice, nalazi se i park Šlosgarden, te dva dvorca, mnogi muzeji, dok se na jugozapadu nalazi stambeno područje.

Iako je središte grada dosta uništeno tokom Drugog svjetskog rata, mnoge istorijske građevine su rekonstruisane, a izgrađene su i nove, moderne građevine. Neke od značajnijih građevina su:

Stari ured (Alte Kanzlei) na Šilerovom trgu u Štutgartu
  • Manastirska crkva (Stiftskirche), 1200-1600 u romansko-gotskom stilu
  • Stara palata (Altes Schloss) 1300-1500, u renesansnom stilu, rekonstruisana
  • Stari ured (Alte Kanzlei) na Šilerovom trgu
  • Nova palata (Neues Schloss 1700-1800, u stilu baroka/klasicizma, rekonstruisana
  • Palata kralja Vilhelma (Wilhelmpalais), 1840
  • Kraljevska zgrada, (Königsbau), 1850, u stilu klasicizma, rekonstruisana
  • Štutgartsko državno pozorište, (Großes Haus - Staatstheater Stuttgart), 1909-1912
  • Pijaca (Markthalle) iz 1910. u stilu Art Nove
  • Glavna željeznička stanica (Hauptbahnhof) iz 1920. u stilu predmoderne
  • Virtemberška državna biblioteka (Württembergische Landesbibliothek), rekonstruisana 1970
  • Fridrihova zgrada (Friedrichsbau Varieté), rekonstruisana 1994.
„Kuća privrede“ (Haus der Wirtschaft)

Arhitektura u drugim distriktima[uredi - уреди]

Postoje brojne značajne palate u predgrađima Štutgarta, kao podsjetnici duge kraljevske istorije grada. Neke od njih su:

  • Usamljena palata, 1700 - 1800, u stilu baroka/rokoko
  • Palata Ludvigsburg, 1704 - 1758, u stilu baroka, sa ogromnim vrtom u istom stilu
  • Palata Hohenhajm, 1771 - 1793

Druge značajne građevine u i oko Štutgarta uključuju:

  • Palata Rosenštajn, 1822-1830, u klasičnom stilu
  • Mauzolej Virtemberg, 1824, u kojem se nalaze posmrtni ostaci Katarine Pavlovne Ruske i kralja Vilhelma I Virtemberškog
  • Vilhelma, zoološki i botanički vrt, 1853
  • Posjed Vajsenhof, 1927, u modernom stilu
  • Televizijski toranj Štutgart (njem. Fernsehturm Stuttgart) sagrađen 1950, prvi televizijski toranj na svijetu izgrađen od betona
  • Štutgartski aerodrom, 2000, u predgrađu Lajnfelden-Ehterdingena

Kulturni događaji[uredi - уреди]

Glavna zgrada i barokni vrtovi palate Ludvigzburg

Štutgart je poznat po svom bogatom kulturnom nasljeđu. Naročito je poznato državno pozorište (njem. Staatstheater) i gradska galerija (njem. Staatsgallerie). U sklopu gradskog pozorišta djeluje i štutgartska opera, te tri manja pozorišta. U njima se redovno izvode opere, baleti i pozorišni komadi, kao i koncerti. Gradsko pozorište je proglašeno Pozorištem godine 2004. od svih pozorišta na njemačkom govornom području (NJemačka, Švajcarska i Austrija). Štutgartska opera je proglašena Operom godine čak šest puta. Za štutgartski balet vežu se imena poput DŽona Krankoa i Marsije Hajde.

U gradu se nalaze i dva pozorišta gdje se prikazuju mjuzikli, slični onima na Brodveju: pozorišta „Apolo“ i „Paladijum“, svako od njih sa 1800 sjedišta. U palati Ludvigzburg su se takođe održavali mnogobrojni kulturni događaji i koncerti. Na sportskom stadionu „Šlojerhale“ se redovno održavaju pop i rok koncerti velikih međunarodnih zvijezda.

U štutgartskoj švapskoj kuhinji, dominantno mjesto zauzima vino i pivo. Vino se pravi u ovom području još od 17. vijeka a danas je poznato u cijeloj NJemačkoj, a i šire.[10] Na primjer, „Gajsburger marš“ je kuvano meso koje je izmišljeno u području Gajsburga južno od Štutgarta.

Folksfest 2004 (Narodna proslava) u Kanštatu kod Štutgarta

Štutgart je 1993. bio domaćin međunarodnog vrtnog sajma koji je održan u predgrađu Kilesberg. Takođe, grad je bio jedan od domaćina Svjetskog prvenstva u fudbalu 2006. godine.

U Štutgartu se svake godine održavaju mnoge manifestacije, kao što su Folksfest u Kanštatu (prvobitno poljoprivredni sajam, slično kao Oktoberfest u Minhenu), Božićni sajam (koji je 2007. posjetilo preko 3,6 miliona posjetilaca sa preko 200 izlagača[11]), Hamburški riblji sajam (Hamburger Fischmarkt) na kojem se izlaže riba, pivo i ostala hrana iz Hamburga, LJetni festival (njem. Stuttgart Sommerfest) koji se obično održava početkom avgusta, Festival svjetla (njem. Lichterfest), koji se održava početkom jula u Kilesbergu, čuven po veličanstvenom vatrometu; vinsko selo (njem. Weindorf), manifestacija koja se održava krajem avgusta i početkom septembra na Karlsplacu u Štutgartu.

Muzeji[uredi - уреди]

Ulaz u staru državnu galeriju

U gradu se nalazi pet od ukupno 11 državnih muzeja u pokrajini Baden-Virtemberg. Jedna od najznačajnih je stara državna galerija (Staatsgalerie) koja je otvorena 1843, a proširena 1984. godine. U njoj se čuvaju umjetnička djela iz mnogih epoha, od 14. vijeka do moderne umjetnosti uključujući djela Rubensa, Rembranta, Monea, Renoara, Sezana i Beusa.

U neposrednoj blizini stare galerije nalazi se i Nova gradska galerija (Neue Staatsgalerie), izgrađena 1980, sa karakterističnom modernom kontroverznom arhitekturom. Između ostalih, u njoj se mogu naći djela Bekmana, Dalija, Matisa, Miroa, Pikasa, Klea, Šagala i Kandinskog.

Kruna virtemberških kraljeva, izložena u državnom muzeju Virtemberga u Staroj palati u Štutgartu

Stara palata u Štutgartu je sjedište državnog muzeja Virtemberga koji je 1862. godine osnovao virtemberški kralj, Vilhelm I. Muzej sadrži mnogobrojne predmete iz istorije pokrajine Virtemberg, koji su pripadali brojnim vojvodama, kneževima i kraljevima, kao i predmete koji su ovdje nađeni, a potiču iz kamenog doba. Na Karlovom trgu, u blizini stare palate nalazi se muzej posvećen Klausu fon Štaufenbergu, nekadašnjem žitelju Štutgarta, poznatog po tome što je izvršio neuspeli atentat na Adolfa Hitlera 20. jula 1944.

Od ostalih muzeja poznati su Muzej istorije, otvoren 1987, Štutgartski muzej prirodnih nauka u parku Rosenptajn, muzej Leventor, koji je posvećen paleontologiji i geologiji, muzej Mercedes-Benca, osnovan 1923, premješten 2006, jedan od najposjećenijih muzeja u Štutgartu (440.000 posjetilaca godišnje[12]), u koje su izloženi predmeti posvećeni 120-godišnjoj istoriji proizvodnje automobila u Štutgartu, počev od legendarne srebrne strijele do najnovijih modela Mercedesa. Pored Mercedesa, Štutgart je sjedište i Poršea, a postoji i muzej Poršea, osnovan 1976, koji se trenutno nalazi u fazi rekonstrukcije.

Crkve[uredi - уреди]

Štutgart je sjedište protestantskog biskupa i jedno od dva sjedišta katoličkog biskupa biskupije Rotenburg-Štutgart. Postoji velika pentekostalna crkva Zajednica biblijskog vjerovanja (nem. Biblische Glaubens-Gemeinde), najveća bogomolja ove vrste u NJemačkoj.[13]

Privreda[uredi - уреди]

Područje Štutgarta je poznato po industriji visoke tehnologije. Ovdje se nalaze neke svjetski poznate kompanije uključujući Dajmler, Porše, Boš, Hjulet-Pakard i IBM. Sve ove kompanije imaju u Štutgartu ili glavno sjedište ili glavno predstavništvo za NJemačku.

Muzej Mercedes-Benca u distriktu Bad Kanštat

Štutgart je mjesto u kojem se nalazi deveti po veličini sajamski centar u NJemačkoj. Sajam se održava u predgrađu u neposrednoj blizini štutgartskog aerodroma. Pored ovih međunarodnih kompanija, u gradu posluju stotine malih i srednjih preduzeća, a mnoga od njih su još uvijek porodična preduzeća, većinom se bave industrijskom proizvodnjom koja se usko veže za automobile, elektroniku, inženjering i visoko-sofisticiranu tehnologiju.

Kolijevka automobila[uredi - уреди]

Motocikl i automobil na četiri točka su izumljeni u Štutgartu, po čemu su se proslavili Gotlib Dajmler i Karl Benc. Već 1887. godine Daimler i Vilhelm Majbah su osnovali kompaniju „Dajmler Motoren Geselšaft“ i započeli industrijsku proizvodnju automobila. Iz tog razloga, Štutgart s pravom zovu kolijevkom automobila u svjetskim razmjerama. Mercedes-Benc, Porše i Majbah se i danas proizvode u Štutgartu i njegovoj okolini. Ovdje je proizveden i prvi prototip Folksvagen Bube, koju je dizajnirao u Štutgartu Ferdinand Porše.

Nauka i istraživanje[uredi - уреди]

Područje Štutgarta danas ima najveći broj naučnih, akademskih i istraživačkih organizacija u okvirima NJemačke. Nigdje u NJemačkoj nije registrirano više patenata i dizajna od grada Štutgarta.[14] Gotovo 45% svih naučnika u pokrajini Baden-Virtemberg je uključeno u istraživanja koja su direktno vezana za ovaj grad. Od svih ulaganja u istraživanje u okvirima NJemačke, samo na područje Štutgarta otpada 11% ili oko 4,3 milijarde evra godišnje. Pored nekoliko univerziteta i koledža (Univerzitet Štutgart, Univerzitet Hohenhajm i nekoliko univerziteta primijenjenih nauka), u ovom području djeluje šest Frajenhofer instituta, četiri instituta kolaborativnih industrijskih istraživanja na lokalnim univerzitetima, dva instituta Maks Planka i značajna institucija njemačkog centra za avio-i svemirska istraživanja (DLR).

Kenigsbau na Šlosplacu, bivše sjedište štutgartske berze

Finansijske usluge[uredi - уреди]

Štutgart ima drugu po veličini berzu u NJemačkoj, odmah poslije Frankfurtske. Mnoge vodeće kompanije u sektoru finansijskih usluga ima glavno sjedište u Štutgartu sa oko 100 kreditnih instituta. (LBBV Bank, Vistenrot i Virtembergiše, Alijanc i drugi)

Vinogradi na rijeci Nekar u području Milhauzen kraj Štutgarta

Istorija vina i piva[uredi - уреди]

Tradicija uzgajanja vinove loze u području Štutgarta, sudeći po podacima državne arhive, počinje oko 1108. godine, kada se spominje izvjesni sveštenik Ulrih koji daje kao poklon vinograd opatiji Blaubeuren. U 17. vijeku, grad je treći po veličini njemački proizvođač vina u Svetom rimskom carstvu. Sve do 19. vijeka uzgoj vinove loze i proizvodnja vina ostaje jedan od osnovnih izvora prihoda područja Štutgarta.

I danas je grad jedan od najvećih njemačkih proizvođača grožđa, prvenstveno zahvaljujući svom specifičnom položaju u centru Virtemberškog vinskog područja koje se prostire na oko 110,3 km² i koje je zvanično proglašeno jednim od 13 područja obuhvaćenim njemačkim Zakonom o grožđu. Kontinuitet važnosti vina za lokalnu privredu je obilježen redovno svake godine, kroz Vajndorf, godišnji festival posvećen vinu.

Štutgart takođe ima i nekoliko čuvenih pivara kao što su Štutgarter Hofbrau, Dinkelaker i Švaben Brau.

Saobraćaj[uredi - уреди]

U skladu sa zakonskom regulativom drugih njemačkih gradova poput Berlina, Kelna i Hanovera, i Štutgart je od 1. marta 2008. uveo princip zona smanjene emisije štetnih gasova. Svrha ovog propisa je da se unaprijedi kvalitet vazduha u gradu. Ovom regulativom je dosta restriktivno ograničeno kretanje vozila u takozvanoj ekološkoj zoni grada (Umweltzone), uključujući i vozila stranaca.[15][16]

Od 1978. u Štutgartu je počeo saobraćati i brzi voz (S-Bahn) koji povezuje većinu predgrađa.

Lokalni saobraćaj[uredi - уреди]

Gradska podzemna željeznica
Karte der Stadtbahn Stuttgart und des O-Bus Esslingen.png

Štutgart ima izgrađen sistem gradske željeznice, poznat kao Štutgart štatban. U središtu grada i u gusto izgrađenim područjima ova željeznica ide ispod zemlje. Sve stanice su označene latiničnim slovom U (U), što predstavlja skraćenicu od unabhängig (nezavisna, čita se unabhengig). Do 2007, u Štutgartu su saobraćali i tramvaji. Postoji ogromna mreža autobusa. Cjelokupnu mrežu autobusa i gradske željeznice održava gradsko preduzeće „Štutgarter štrasebanen“ AG (njem. Stuttgarter Straßenbahnen AG, SSB)

Pored lokalne mreže željeznica, S-Ban (brzi voz) koji povezuje grad sa predgrađima i okolnim manjim gradovima, koristi i linije državne NJemačke željeznice (njem. Deutsche Bahn).

Jedna od zanimljivih specifičnosti Štutgarta je njegov Zanradban (njem. Zahnradbahn), željeznica koja se pokreće električnom energijom a saobraća od Marijenplaca na jugu grada do Degerloha. Ovo je jedina željeznica ovakve vrste u NJemačkoj. Postoji i žičara koja povezuje područja na jugu Štutgarta sa grobljem u šumi. U parku Kilesberg, na poznatom brdu iznad grada, postoji minijaturna dizel željeznica, koja se vikendom pokreće samo na paru.

Štutgart je važno čvorište međugradskog Intersiti ekpresa i mreže Intersiti u vlasništvu NJemačke željeznice. Ona povezuje Štutgart sa drugim velikim njemačkim gradovima. Takođe postoje veoma kvalitetne međunarodne linije prema Strazburu, Beču, Cirihu i Parizu. Prema ovim destinacijama vozovi saobraćaju četiri puta dnevno. Svi vozovi koji povezuju udaljena mjesta se zaustavljaju na glavnoj željezničkoj stanici (njem. Hauptbahnhof), a koju upotrebljavaju i lokalne željezničke linije, ali su njihovi terminali i peroni u podzemlju željezničke stanice.

Državni auto-put A8 prolazi ispod parkirališta neposredno pored aerodroma i sajma

Aerodromi, putevi i vodeni saobraćaj[uredi - уреди]

Štutgart posjeduje međunarodni aerodrom (njem. Flughafen Stuttgart) koji se nalazi oko 13 km južno od centra grada na području koje pripada susjednom gradiću Lajnfelden-Ehterdingenu. Veze od aerodroma do centra grada su izuzetno dobre, tako da je potrebno oko 30 minuta da se od aerodroma dođe do centra koristeći linije S-Bana S2 ili S3. Aerodrom u Štutgartu je jedini veći gradski aerodrom u NJemačkoj koji ima samo jednu pistu.

Pored aerodroma prolazi državni auto-put A8 (Autoban A8), koji određuje južnu granicu grada. Povezuje Luksemburg, preko Sarbrikena, Karlsruea, Štutgarta, Minhena i Salcburga, sa Bečom. Drugi značajniji auto-putevi prema Štutgartu su A81 (pravac CirihZingenVircburgHamburg) i A831.

Štutgart ima i jednu manju luku u Hedelfingenu na rijeci Nekar.

Projekat Štutgart 21[uredi - уреди]

Nakon dugih godina političkog prepucavanja i kontroverzi, prihvaćeni su planovi u oktobru 2007 da se postojeća glavna željeznička stanica pretvori u tranzitnu stanicu. Ovaj projekat uključuje rekonstrukciju nadzemnih i pozemnih linija koje povezuju stanicu u tijesnoj štutgartskoj dolini sa drugim postojećim stanicama i podzemnim linijama. Rekonstrukcija je planirana da otpočne do 2010 i trebala bi završiti za 10 godina.

Sport[uredi - уреди]

Fudbal[uredi - уреди]

Kao i u ostatku NJemačke, fudbal je najpopularniji sport u Štutgartu. Dva najpoznatija sportska kluba u gradu su takozvani crveni i plavi. Crveni je nadimak fudbalskog kluba Štutgart, veoma popularnog i poznatog kluba u evropskim i svjetskim okvirima. Kao stalni prvoligaš njemačke Bundeslige, fudbalski klub Štutgart je osnovan 1893. Do sada je osvojio pet titula prvaka NJemačke, posljednji put 2007. godine. Svoje domaće utakmice igra na Mercedes-Benc areni u Bad Kanštatu.

Plavi Štutgarter Kikers je drugi poznati klub u Štutgartu. Član je regionalne njemačke lige jug (treći rang takmičenja), a domaće utakmice igra na mnogo manjem stadionu Gazi u blizini televizijskog tornja u Degerlohu.

Postoje još dva mala kluba, „Športfrojnde Štutgart“ i „FV Cufenhauzen“ koji se takmiče u nižim rangovima.

Ostali sportovi[uredi - уреди]

U Štutgartu djeluje lokalni rukometni klub VfL Pfullingen/Štutgart, koji je u periodu od 2001. do 2006. bio član prve rukometne lige. Utakmice igra u dvorani Šlojerhale. Aktivan je i ženski odbojkaški klub CJD Fojerbah, poznat po tome što je tri puta osvajao naslov prvaka NJemačke. Danas je prestao sa igrom iz finansijskih razloga. Pored njega postoji i Štutgartski rukometni klub čiji ženski tim igra u drugoj ligi jug.

Postoji i hokejaški klub Štutgarter EC koji igra u hali Valdau u Degerlohu. Aktivan je i vaterpolo klub SV Kanštat koji se može pohvaliti titulom prvaka NJemačke 2006. godine.

Zastupljeni su i mnogi drugi sportovi, poput američkog fudbala (tim Štutgart Najthoksi koji igra u profesionalnoj zapadnoevropskoj ligi i tim Štutgart Skorpionsi), tenisa (ženski teniski klub TK Vajsenhof, prvaci NJemačke četiri puta, te TEC Valdau Štutgart, prvaci NJemačke 2006.) i hokeja na travi (HTC Štutgarter Kikersi, jedan od najuspješnijih klubova u hokeju na travi, osvajač prvenstva NJemačke 2005. i prvak Evrope 2006.)

Sportski događaji[uredi - уреди]

Štutgart ima reputaciju značajnog sportskog domaćina, koji je ugostio mnoge sportske događaje, poput Svjetskog prvenstva u atletici 1993. Bio je i jedan od 12 gradova u kojima je održano Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2006. Na stadionu Dajmler odigrano je ukupno šest utakmica na ovom prvenstvu, uključujući tri utakmice druge runde i utakmicu za treće mjesto. Štutgart je 2007. izabran za Evropski glavni grad sporta.[17] On je bio domaćin i Svjetskog biciklističkog prvenstva i finala Svjetskog atletskog prvenstva.

Od značajnijih sportskim građevina mogu se izdvojiti teniski tereni u Vajsenhofu gdje se svake godine održava teniski turnir Mercedes Kup, zatim Porše arena koja ugošćuje teniske, košarkaške i rukometne utakmice i dvorana Šlojerhale koja je rezervisana za boks, gimnastiku i druge dvoranske sportove.

Gradovi pobratimi[uredi - уреди]

Štutgart je zvanično grad-pobratim sa sljedećim gradovima:[18]

Pored ovih gradova-pobratima, Štutgart ima i posebne odnose sa sljedećim gradovima:[18]

Poznate ličnosti[uredi - уреди]

Osobe koje su rođene u Štutgartu ili su živjele i djelovale u gradu:

Reference[uredi - уреди]

  1. Štutgart: zvanični podaci za turiste
  2. Daniel Kirn: Stuttgart - Eine kleine Stadtgeschichte, Sutton, 2007, ISBN 978-3-86680-137-0 ((de))
  3. Stuttgart - Where Business Meets the Future, promotivni materijal koji je izdalo Štutgartsko vijeće, Odjeljenje za ekonomski razvoj, 2005.
  4. Štutgart u Drugom svetskom ratu ((de))
  5. Američke vojne instalacije u Štutgartu, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  6. Statistiches Amt, Stuttgart, July 2007. PDF source: www.stuttgart.de
  7. Verteilung der Religionszugehörigkeit Statistische Monatshefte, 2005 ((de))
  8. Zvanične statistike Štutgarta [1], Pristupljeno 30. 4. 2013.
  9. Zvanična stranica grada Hamburga — Hamburg.de, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  10. Čuvena njemačka jela, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  11. http://www.stuttgarter-weihnachtsmarkt.de/ Promotivna stranica Božićnog sajma u Štutgartu
  12. Štutgart, statističko odeljenje ((de))
  13. Sajt Zajednica biblijskog vjerovanja, Pristupljeno 30. 4. 2013.
  14. Where
  15. Umweltzone und Feinstaub-Plakette: Fragen und Antworten Gradsko vijeće Štutgarta ((de))
  16. Dokument o područjima koja spadaju u ekološku zonu grada ((de))
  17. European Capital of Sport 2007 ((en))
  18. 18.0 18.1 Zvanični vebsajt Štutgarta, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Vidi još[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Stuttgart