Stjepan Radić (pijanist)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. - Zagreb, 22. ožujka 2010.), jugoslavenski i hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se u Zagrebu 1928. godine, mjesec dana nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini.

Godine 1955. završio je studij klavira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Zahvaljujući sačuvanim snimkama i danas je moguće svjedočiti o umjetničkoj izražajnosti njegova pijanizma koju je desetljećima majstorski prenosio svojim studentima na Muzičkoj akademiji. Nositelj visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.[1]

U politiku ulazi 1991. godine učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svog političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov potpredsjednik.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]