Stjepan Kavurić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Stjepan Kavurić (Zagreb, 19. prosinca 1905.Logor Lepoglava, lipanj 1942.) je bio hrvatski sindikalni radnik i sudionik Narodnooslobodilačke borbe.

Životopis[uredi | uredi kod]

Rođen je 1905. godine u Zagrebu. Godinama je bio zaposlen u Zagrebačkoj električnoj centrali, a 1933. godine je postao član njezine organizacije KPJ. Istovremeno je bio član uprave SBOTIČ-a (sindikat bankarskih radnika, činovnika i ostalih srodnih zanimanja), te član rukovodstva KPJ u gradskim poduzećima „Elektra” i „Vodovod”.[1]

Za vrijeme vlade Cvetković-Maček, bio je uhićen i upućen u logor Lepoglavu. Po dolasku ustaša na vlast u travnju 1941. godine, svi zatočenici su predani njima u ruke. U lipnju 1942. godine, ustaše su njega i još trideset logoraša zatočili u samicu, bez hrane i vode. Naposljetku su provalili iz ćelije, napali ustaško osoblje u logoru i pritom su svi pobijeni.[1][2]

Nasljeđe[uredi | uredi kod]

Po njemu i njegovom bratu Zvonimiru je do 1990-ih nosila ime ulica u Zagrebu, koja je zatim preimenovana u Ulica Andrije Hebranga. Do udruženja više poduzeća u građevinsko poduzeće „Monting” 1970-ih, samostalno je djelovalo poduzeće nazvano po njima, „Braća Kavurić”.[1] Danas se u Sisku jedna ulica zove po braći Kavurić.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Stipe Ugarković, dr. Ivan Očak. Zagreb grad heroj: spomen-obilježja revoluciji. „August Cesarec“, Zagreb 1979., 148. str.
  2. „Portal Zagreb se bori. Arhivirano iz originala na datum 2021-03-08. Pristupljeno 2014-07-27.