Stierlitz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Otto Max von Stierlitz (fonetski: Oto Maks fon Štirlic; rus. Макс Отто фон Штирлиц) je najpoznatiji pseudonim koji koristi fiktivni lik sovjetskog obavještajca koga je stvorio Julijan Semjonov, a koji se danas smatra jednim od najpopularnijih ikona sovjetske popularne kulture, odnosno svojevrsnim sovjetskim ili ruskim ekvivalentom Jamesa Bonda.

Prvi put se pojavio 1966. godine kao protagonist romana Lozinka nije potrebna, u kojoj je koristio ime Maksim Maksimovič Isajev (rus. Максим Максимович Исаев), da bi se u romanu Dragulji za diktaturu proletarijata iz 1974. godine otkrilo kako mu je pravo ime Vsevolod Vladimirovič Vladimirov (rus. Всеволод Владимирович Владимиров). Semjonov je od 1966. do 1988. napisao ukupno 14 romana u kojima je opisao njegovu karijeru koja počinje u Čeki pred kraj građanskog rata (Dragulji za diktaturu proletarijata), i nastavlja se sve do Hladnog rata u Zapadnom Berlinu krajem 1960-ih, gdje je smještena radnja romana Bomba za predsjednika. Isajev je, međutim, najpoznatijim po svojim pustolovinama u doba Drugog svjetskog rata kada se pod pseudonimom Stierlitz uspio infiltrirati u sam vrh njemačke obavještajne službe SD, a što je opisano u romanu Sedamnaest trenutaka proljeća, a potom u istoimenoj TV-seriji koja je stekla izuzetnu popularnost, i u kojoj je njegovu ulogu tumačio Vjačeslav Tihonov. Osim u toj seriji, Stierlitz se pojavljuje kao protagonist još nekoliko filmova i TV-serija.

Stierlitz, koji je često navođen kao svojevrsna antiteza Bonda, s obzirom na hladnokrvnost, asketski način života i preferiranje korištenja razuma umjesto fizičke sile, u SSSR-u je zbog svojih sposobnosti također postao predmetom niza subverzivnih i ironičnih viceva nalik na one koji će se kasnije pričati o Chucku Norrisu.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]