Stasimon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Stasimon ili stazimon ili stasim ili stazim (grčki: στάσιμον) termin je u teatru drevne Grčke koji označava stajaću pesmu koju u tragediji peva hor kad je već zauzeo svoje mesto u orhestri.

Aristotel u Poetici kaže da je "stasimon horska pesma bez anapesta i troheja".[1] Prema nekim tumačenjima, Aristotelove reči o odsustvu anapesta i troheja znače to da se muzika u tom delu nije zasnivala na uobičajenim metrima za "koračnicu", jer hor peva stasimon stojeći u mestu. Nakon ulaska uz pevanje parode, hor obično ne napušta orhestru sve do pred kraj drame.[2] Zato se stasimon zove μέλος (= pevanje), dok se za parodu kaže da je λέξις (= govorenje), jer se njeni anapesti i troheji samo recituju uz koračanje.[3] Stasimon se sastojao od strofe, antistrofe i epode: kako se čini, strofu je pevao jedan pluhor, antistrofu drugi poluhor, a epodu čitav hor.[4]

Stasimoni se pevaju između epizodija i povezani su sa zapletom drame. Ako u tragediji dođe do nekog povoljnog preokreta u radnji, hor tada peva stasimon u velikoj radosti i uz živahan ples, i taj se stasimon onda zove hiporhema. Već kod Euripida stasimon počinje da gubi vezu sa radnjom tragedije i prelazi i tzv. embolion ("umetak"). )[5]

Vizantijska enciklopedija Suda uvođenje stasimona u tragediju pripisuje legendarnom pevaču Arionu.[6]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Aristotel, Poetika, 12 (1452b): "στάσιμον δὲ μέλος χοροῦ τὸ ἄνευ ἀναπαίστου καὶ τροχαίου".
  2. Thomas J. Mathiesen, Apollo's Lyre: Greek Music and Music Theory in Antiquity and the Middle Ages, Publications of the Center for the History of Music Theory and Literature 2 (Lincoln: University of Nebraska Press, 1999): 97.
  3. Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 264.
  4. Miloš N. Đurić, Istorija helenske književnosti, Beograd, 1991, str. 258.
  5. Dragiša Živković (ur.), Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992, s.v. "Stasimon".
  6. Thomas J. Mathiesen, Apollo's Lyre: Greek Music and Music Theory in Antiquity and the Middle Ages, Publications of the Center for the History of Music Theory and Literature 2 (Lincoln: University of Nebraska Press, 1999): 74.