Starosta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Starosta
stárosta
Ruski seoski staroste
Ruski seoski staroste

Starosta (od češko-ruskog: stárosta[1]) je ime za službeni ili neslužbeni položaj vođa, koji se koristio u različitim kontekstima tokom većeg dijela slavenske historije.[2]

To je bilo generičko ime za različite položaje i dužnosti.[3]

Karakteristike i historija[uredi - уреди | uredi kôd]

U srednjovjevovnim latinskim dokumentima starosta je prevođen kao; senior, capitaneus, gubernator, rector ili tutor.[3] Starosta je najčešće označavao poglavara- starješinu seoske općine. Tako je kod Rusa i Čeha starosta u kneževo ime upravljao seoskom općinom.[3]

Starosta je bio i voditelj ceremonija u tradicionalnim karpato-rusinskim, ukrajinskim i poljskim vjenčanjima.[2] Po južno slavenskim zemljama to je; starojko, starejko, stari svat, starešina....

Staroste su bili i predsjednici sportskih organizacija Sokola.[1]

U Galiciji je starosta od 1772. bio načelnik kotara, a od 1850. i provincije, između 1854.-65 i 1867.-1918. ponovno samo kotara.[4]

Staroste u Poljsko-Litvanskoj Uniji[uredi - уреди | uredi kôd]

Za ranog srednjeg vijeka starosta je bio poglavar (starješina) slavenske teritorijalne zajednice. Na prelazu 13.-14. vijek - starosta je postao predstavnik kralja (guverner) po vojvodstvima i manjim teritorijalnim jedinicama, kog je postavljao i smjenjivao sam kralj.[4] Oni su imali sve kraljevske prerogative osim izdavanja privilegija, pa su postali važan faktor centralizacije i jačanja dvora. Sredinom 14. vijeka pojavio se novi tip staroste - upravitelji zamaka i okolnih kraljevskih domena. Oni su vremenom postali sinonim za staroste, jer su mogli suditi svim staležima. U 16. vijeku staroste su počeli gubiti ovlaštenja na račun lokalne administracije Staroste su ostali predstavnici kralja po vojvodstvima, odgovorni za sigurnost i kontrolu administracije po gradovima.[4]

U 16. vijeku starostama su bili nazivani i plemići koji su od kralja dobili feude na doživotno uživanje.[3]

U međuratnom periodu za Druge Poljske Republike starosta je postao organ uprave u povjatu, predsjednik izvršnog odjela lokalne vlasti (tzv. povjatski odjel), kog je kontrolirao vojvoda. Za Narodne Republike Poljske u periodu 1944.-50. njegov rad podvrgnut je društvenoj kontroli nacionalnih vijeća i njihovih predsjedništva. Funkcija staroste je ukinuta 1950., ponovno je uvedena 1999. za reforme lokalne samouprave.[4]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 „Starosta značenje i definicija” (hrvatski). Jezikoslovac. https://jezikoslovac.com/word/pae9. Pristupljeno 20.01.2022. 
  2. 2,0 2,1 „Definitions for starosta” (engleski). Definitions & Translations. https://www.definitions.net/definition/starosta. Pristupljeno 20.01.2022. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 „Starosta” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=57872. Pristupljeno 20.01.2022. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 „Starosta” (poljski). EncyklopediaPWN. https://encyklopedia.pwn.pl/haslo/starosta;3979144.html. Pristupljeno 20.01.2022. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]