Starogradsko polje na Hvaru

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Starigradsko polje)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Starogradsko polje
Svjetska baština – UNESCO
 Hrvatska
Starogradsko polje na mapi Hrvatske
Starogradsko polje
Starogradsko polje
Lokacija Starogradskog polja u Hrvatskoj
Registriran:2008.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii iii v
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Starogradsko polje na otoku Hvaru je zaštićeni kulturni krajolik u kojem je antička grčka podjela zemljišta sačuvana do današnjih dana kao sustav putova i terasiranih parcela. Riječ je o najbolje sačuvanom antičkom grčkom katastru na Sredozemlju zbog čega je od 2008. godine 7. hrvatski lokalitet koji se nalazi na UNESCO-voj Listi svjetske baštine.

Položaj i karakteristike[uredi | uredi kod]

Starogradsko polje je najveća plodna ravnica na svim Jadranskim otocima. Nalazi se u središnjem dijelu otoka Hvara, između Staroga Grada i Vrboske. Dugačko je oko 6 km, s prosječnom širinom od oko 2 km te zauzima površinu od 1376 ha.[1] Na sjeveru je omeđeno blagim brežuljcima koji se pružaju od Vrboske do poluotoka Kabal, a na jugu s višim gorskim lancem.[2][3] Karakteristična tla u polju su crvenica te glinasta i pjeskovita zemlja nastala aluvijalnim nanosima.[4] Uz sjeverni rub polja, nalazi se lokva Dračevica, jedini površinski izvor vode koji gotovo nikada ne presušuje.[4][5]

Pogled na Stari Grad i dio Starogradskog polja s Purkinog kuka

Povijest istraživanja[uredi | uredi kod]

Najstariji dokument koji spominje antičke ostatke u Starogradskom polju je Hvarski statut iz 1331. godine. U njemu se detaljno opisuju granice polja (koje se tada zvalo polje sv. Stjepana – lat. Campus Sancti Stephani) i stari putovi (lat. per viam antiquam) i zidovi (lat. ad muros veteres). Tijekom stoljeća, razni su znanstvenici spominjali starine na otoku Hvaru, pa i u Starogradskom polju. Tako npr. Vinko Pribojević 1525. godine spominje "...ruševine prostranih zgrada sravnjenih sa zemljom". Prvi spomen podjele zemljišta u zaleđu Staroga Grada donosi Šime Ljubić 1860. godine, a kasnije o podjeli pišu i drugi znanstvenici, smatrajući da se radilo o rimskoj podjeli zemljišta – centurijaciji odnosno da je polje funkcioniralo kao Ager Pharensis. Tek se 1957. godine prvi put razmatra činjenica da parcele u Starogradskom polju ne odgovaraju veličinama rimskih parcela iz drugih poznatih centurijacija. Promjene u znanstvenom razmišljanju ovog prostora nastupaju početkom 1980-ih kada započinje serija međunarodnih projekata koja je trajala do 2008. godine. Ti su projekti nedvojbeno pokazali da se u Starogradskom polju nalazi najbolje sačuvana antička grčka podjela zemljišta i dali su veliki doprinos uvrštavanju Starogradskog polja na UNESCO-vu Listu svjetske baštine.[6][7][8]

Grčka kolonizacija i podjela zemljišta[uredi | uredi kod]

Dolazak kolonista s grčkog otoka Parosa u današnji Stari Grad smješta se u 4. stoljeće pne. Prema Diodoru Sicilskom kolonija Faros (grč. Φάρος) osnovana je 385./384. godine pne.[9] Kako se svaki grčki grad sastoji od gradskog centra - asti (grč. άστυ) i poljoprivrednog područja - hora (grč. χωρα) koje je pod upravom grada, sljedeći korak u kolonizaciji je podjela zemlje u Starogradskom polju. Zemlja se dijelila ždrijebom, pa je tako svaki kolonist imao pravo na jednako veliku parcelu jednako kvalitetne zemlje.[10] Do danas u Starome Gradu nije pronađen dokument o podjeli zemljišta, sličan onom pronađenom u Lumbardi na otoku Korčuli.[11]

Postupak izmjere[uredi | uredi kod]

Postupak izmjere zemljišta nije poznat iz grčkih izvora, već se o njemu zna posredno, preko Rimljana. Za mjerenje i iskolčenje ravnih linija i pravih kutova koristila se groma i mjernički štapovi (kalamos, grč. κάλαμος) na kojima su bile urezane oznake duljine. Prvo je određena ishodišna točka mjerenja (omfalos - pupak, grč. ομφαλός), pozicija s koje se najbolje vidio cijeli prostor. Uz pomoć grome je na glavnoj osi sjever-jug označen svaki stadij (grč. στάδιον, mjera koja je ime dobila po duljini atletskog stadiona koja iznosi 600 stopa (pous, grč. πούς) odnosno 180 m[12]), a na osi istok-zapad svakih pet stadija. Nakon toga su viziranjem pravih kutova na oznakama na osi istok-zapad dobivene osi sjever-jug.[13][14] Preciznim mjerenjima se utvrdilo da je podjela zemlje u Starogradskom polju napravljena upravo na ovaj način. Mjerenja su pokazala da su osi parcelacije u pravcu istok-zapad izrazito pravilne, ali da do neznatnog otklona dolazi na glavnoj osi sjever-jug, a pokazalo se da i na glavnoj osi istok-zapad dolazi do manjeg otklona. Točka gdje se te dvije osi križaju je polazna točka mjerenja - omfalos.[15] Po glavnim pravcima podjele izmjerenih na ovaj način su zatim napravljeni putovi koji su ujedno i omeđivali parcele. Glavnu modularnu jedinicu Starogradskog polja čine upravo te parcele - strige, veličine 1 x 5 stadija, odnosno 180 m x 900 m.[12][13][14][16] Zbog položaja samog polja, cijeli sistem podjele ima otklon od 12 stupnjeva od pravca istok-zapad, što je omogućilo optimalnu podjelu plodne zemlje.[17] Izravno svjedočanstvo podjele zemljišta u faroskoj hori je do sada jedini pronađeni kamen međaš, na kojem je uklesano zemlja Matija (sina) Pitejeva (grč. ΄Ορος Μάθιος Πυθέου).[10][14][18]

Grčka podjela zemljišta dala je trajni pečat Starogradskom polju. Faroska hora (grč. Xορα Φαρου) ostala je sačuvana do današnjeg vremena, zahvaljujući putovima koji su se kroz stoljeća proširivali i prilagođavali trenutnim potrebama, ali i suhozidovima koji su nastajali prvenstveno na pravcima grčke podjele zemljišta.[19]

Temelji grčke kule na položaju Maslinovik

Arheološka baština[uredi | uredi kod]

Starogradsko polje obiluje arheološkim nalazištima - registrirano je njih gotovo 120.[1] Jedno od značajnijih nalazišta je grčka kula na položaju Maslinovik, na sjevernom dijelu polja. Tijekom 1. stoljeća pne. grčki Faros postaje rimska Farija (lat. Pharia), a polje nastavlja živjeti, ali sada pod drugim imenom - Ager Pharensis. Strige se počinju dijeliti na manje parcele, a grade se i mnoge ville rustice. Upravo iz rimskog vremena potječe najviše nalazišta od kojih je najpoznatije villa rustica na položaju Kupinovik.[20][21] Arheološki nalazi pokazuju da je u razdoblju kasne antike polje bilo intenzivno naseljeno, dok je početak srednjeg vijeka odnosno vrijeme dolaska slavenskog stanovništva najslabije dokumentirano razdoblje. Unatoč tome, može se pretpostaviti da se polje i dalje obrađivalo i održavalo, inače ne bi ostalo sačuvano niti detaljno opisano u Hvarskom statutu.[22][23]

Ostaci rimske ville rustice na položaju Kupinovik

Graditeljska baština[uredi | uredi kod]

Osim arheološkom, Starogradsko polje obiluje i graditeljskom baštinom. Uz putove i suhozidove, karakteristične su male kamene kućice, trimi i teze, kao i brojne poljske kapelice i crkvice. Među najstarijima su one sv. Kuzme i Damjana i sv. Jelene iz 15. stoljeća.[24]

Kapela sv. Kuzme i Damjana

Zaštita[uredi | uredi kod]

Značaj Starogradskog polja prepoznat je 1993. godine kada je zaštićeno kao arheološka zona. Sljedeći stupanj zaštite postavljen je 2005. godine kada je preventivno zaštićeno kao kulturni krajolik. Na UNESCO-vu Listu svjetske baštine Starogradsko polje je, zajedno s povijesnom jezgrom Staroga Grada upisano 2008. godine. Njegova izuzetna univerzalna vrijednost prepoznata je u slijedećem:[1][25][26][27]

  • Kriterij (ii): Sustav podjele zemljišta Starogradskog polja na parcele, koji datira iz 4. st. pne., svjedoči o širenju grčkog geometrijskog modela podjele poljoprivrednog zemljišta u sredozemnom krugu.
  • Kriterij (iii): Starogradsko polje je u kontinuiranoj upotrebi kao poljoprivredno područje i zasađeno je istim kulturama već 2400 godina što svjedoči o kontinuitetu i trajnosti funkcije kroz stoljeća.
  • Kriterij (v): Poljoprivredno područje Staroga Grada primjer je vrlo starog tradicijskog krajolika koji je danas ugrožen modernim ekonomskim razvojem, posebno zbog depopulacije sela i napuštanja tradicijskog načina obrade zemljišta.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Starogradsko polje - kulturni krajolik, d-a-z.hr, Sanja Buble, 17. svibnja 2012., pristupljeno 16.studenog 2013.
  2. ↑ Faroska hora (Xορα Φαρου / Chora Pharou) Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 13.studenog 2013.
  3. ↑ Gaffney et al. 1997., str. 5.
  4. ↑ 4,0 4,1 Prirodoslovne karakteristike otoka Hvara Arhivirano 2020-08-06 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 14.studenog 2013.
  5. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 17.
  6. ↑ Gaffney et al. 1997., str. 11.-30.
  7. ↑ Istraživanja Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u (i podstranice), starogradsko-polje.net, pristupljeno 19.studenog 2013.
  8. ↑ Zaninović 1996., str. 28.-33.
  9. ↑ Osnivanje Farosa Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 13.studenog 2013.
  10. ↑ 10,0 10,1 Popović, Čavić 2012., str. 11.
  11. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 21.
  12. ↑ 12,0 12,1 Modularna mreža Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 13.studenog 2013.
  13. ↑ 13,0 13,1 Popović, Čavić 2012., str. 19-20.
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Iskolčenje zemljišnih čestica i najstariji kamen međaš u Hrvatskoj iz 4. stoljeća prije Krista, Solarić, Miljenko; Solarić Nikola; Kartografija i geoinformacije 2009(12), str. 58.-77.
  15. ↑ Omfalos i procedura mjerenja zemlje Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 13.studenog 2013.
  16. ↑ Metrologija Arhivirano 2015-06-10 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 13.studenog 2013.
  17. ↑ Kirigin 2006., str. 70.
  18. ↑ Gaffney et al. 1997., str. 236.
  19. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 23-24.
  20. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 14, 21
  21. ↑ Rimljani naseljavaju Faros i njegovu horu Arhivirano 2014-02-23 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 15.studenog 2013.
  22. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 15-16.
  23. ↑ Kraj antike i početak srednjeg vijeka Arhivirano 2014-02-23 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 15.studenog 2013.
  24. ↑ Popović, Čavić 2012., str. 23.-33.
  25. ↑ Kulturni krajolik Starogradsko polje, min-kulture.hr, pristupljeno 17.studenog 2013.
  26. ↑ Zaštićeno područje i lista svjetske baštine Arhivirano 2013-12-06 na Wayback Machine-u, starogradsko-polje.net, pristupljeno 17.studenog 2013.
  27. ↑ Stari Grad Plain, unesco.org, pristupljeno 17.studenog 2013. (en)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gaffney, Vincent; Kirigin, Branko; Petrić, Marinko; Vujnović, Nikša; Čače, Slobodan, Projekt Jadranski otoci - Veze, trgovina i kolonizacija 6000 pr.K. - 600 god.; Arheološka baština otoka Hvara, Hrvatska, BAR International Series 660, Oxford, 1997., ISBN 0-86054-852-X
  • Kirigin, Branko, Pharos, The Pharian Settlement in Dalmatia: A study of a Greek colony in the Adriatic, BAR International Series 1516, Oxford, 2006., ISBN 1-84171-991-9 (en)
  • Popović, Sara; Čavić, Aldo, Starogradsko polje, Muzej Staroga Grada, Stari Grad, 2012., ISBN 978-953-56786-2-5
  • Zaninović, Marin, Grčka podjela zemljišta u polju antičkoga Pharosa u: "Od Helena do Hrvata", Školska knjiga, Zagreb, 1996., ISBN 953-0-61901-4 (članak originalno objavljen 1983. godine)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Starogradsko_polje_na_Hvaru&oldid=41462683