Stara Velika Bugarska
Stara Velika Bugarska (grčki: Η παλαιά μεγάλη Βουλγαρία, bugarski: Ста̀ра Велѝка Бълга̀рия) je bila država između rijeke Dnjepra (Dnipra) na zapadu, donje Volge na istoku i gorja Kavkaza na jugu.
Utemeljio ju je prabugarski kan Kubrat iz klana Dulo.
Poslije Kubratove smrti oko 665. godine, njegov sin Batbajan je preuzeo vlast u kanatu, ali je poslije uslijedio raspad te države.
Prvo je Kubratov drugi sin Kotrag otišao u srednje Povolžje (i kasnije uspostavio državu Povolšku Bugarsku.
Kubratov sin Kuber je dio Bugara koji se se zajadno s Avarima bili naselili Panonskoj nizini odvojio od Avarskog kanata i ovladao područjima zapadno od Karpata.[1] Kasnije, nakon što je pobjegao iz Panonske nizine, naselio u Makedoniju.
Ostali Prabugari iz tog područja su tražili utočište kod Langobarda.
Iz tog kovitlaca, Asparuh (najvjerojatnije najmlađi kanov sin) se pojavio kao najprominentniji lik, vodeći svoje Prabugare van iz federacije i južno preko Dunava je uspostavio vlastitu državu ondje.
Za ustanoviti odakle dolazi ime - Stara Velika Bugarska - treba čitati kineske i mongolske stare spise i papire.
- ↑ "Avari: osvrt na njihovu etnogenezu i povijest", Emil Heršak, "Migracijske i etničke teme" 18 (2002), 2–3: 197–224. Str. 218, 219