Stara Biskupska rezidencija u Vukodolu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Stara Biskupska rezidencija u Vukodolu je nekadašnja katolička rezidencija u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, u jugozapadnom predgrađu Mostara, Bosna i Hercegovina. Kompleks je sve do marta 1909. godine služio kao rezidencija biskupa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. U sklopu ovog kompleksa otvorena prva javna škola i prva štamparija. Kompleks stare Biskupske rezidencije posjeduju značajnu historijsku vrijednost s obzirom na to da predstavlja jedan od prvih objekata nove generacije hrišćanskih građevina podignutih u Bosni i Hercegovini nakon što su osmanske vlasti oslabile kontrolu nad gradnjom novih vjerskih objekata.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. marta 2009. godine, donijela je odluku da se rezidencija proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo. Nacionalni spomenik čine objekti u okviru dvorišnog zida kompleksa stare Biskupije (objekat stare Biskupske rezidencije, objekat kuhinje sa pomoćnim prostorima, objekat kapelice, čatrnja i dva ekonomska objekta), dvorišni zid sa ulaznim kapijama i objekat škole.

Historija[uredi | uredi kod]

Početkom 19. vijeka povećao se broj katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini. U Vukodolu pokraj Mostara je kupljena parcela, na osnovu koje je sultan u Istanbulu izdao ferman. Pored izdavanja fermana, sultan je izdao naredbu hercegovačkom veziru Ali-paši Rizvanbegoviću da se i sam vezir, ne štedeći sredstava, angažuje na podizanju kuće.

Vezir je kupio posjed koji je graničio sa fratarskim i poklonio ga franjevcima. Također je izdao i odgovarajuću naredbu da se na predmetnom zemljištu gradi rezidencija za biskupa. Iste godine, na zahtjev biskupa, mostarski kadija izdao je dokument prema kojem je zemlja oko kuće u Vukodolu u Mostaru vlasništvo Katoličke crkve.

Temelji biskupske rezidencije su položeni 1847. godine, a gradnja je završena 1851. godine. Godine 1852. odine, u sklopu kompleksa otvorena je prva pučka škola, odnosno, kako se tada zvala Narodna učiona. Kasnije je prenesena u novu franjevačku rezidenciju kraj crkve. Prestala je s radom 1882. godine.

Također, 1872. godine, fra Franjo Miličević je uz graditeljsku cjelinu uspostavio prvu štampariju u kojoj su štampana prva djela među kojima poseban značaj ima „Pravopis za nižje učione“.

Prvi klavir koji je ikada ušao u Bosnu i Hercegovinu, nalazio se u ovoj rezidenciji. U martu 1909. godine rezidencija se preselila iz Vukodola u novu zgradu u podnožju Gorice u Mostaru. Tokom 1959. godine nacionaliziran je kompleks stare biskupske rezidencije i povjeren je Poduzeću za gazdovanje „DOM“. Unutar objekta je formirano više stanova.

Objekti kompleksa stare Biskupske rezidencije su krajem osamdesetih godina 20. vijeka bili napušteni i prepušteni vremenu. Tokom aprila/maja 1992. godine su granatirani i oštećeni.

Prvom fazom obnove 2010. god, urađena je preventivna zaštita ostataka objekta i postavljena krovne konstrukcija.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • A. Nikić - Gradnja biskupskih rezidencija u Mostaru”; “Rezidencija u Vukodolu”; Zbornik: Kršni zavičaj, broj 13, Hercegovina, 1980.
  • Anđelko Zelenika - Zaštita i istraživanje povijesnih sakralnih spomenika na području Hercegovine”, u: 1000 godina trebinjske biskupije,
  • Fra Ilija Živković - Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini i uništavanje katoličkih sakralnih objekata u BiH 1991-1996, Banja Luka, Sarajevo, Mostar, Zagreb, 1997.
  • Toni Šarac - Rasadnik kulturno-prosvjetne i duhovne misli, Dnevni list, Mostar, subota, mart 2004.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Stara biskupska rezidencija”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 24. 6. 2019. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]