Stanko Subotić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stanko Subotić
Rođenje9. 9. 1959. (1959-09-09) (dob: 64)
Kalinovac, NR Srbija, FNRJ
PrebivališteGeneva,
Alma materSrednja ekonomska škola u Ubu
Zanimanjepreduzetnik
vlasnik D Trade, Futura Plus, Famis LLC
Suprug/aJagoda
DjecaMia
Potpis
Website
www.stanko-subotic.com

Stanko Subotić (Kalinovac, Ub, 9. septembar 1959) je srpski preduzetnik protiv kojeg su srpske vlasti u vreme vladavine Vojislava Koštunice pokrenule proces za zloupotrebu službenog položaja u njegovoj privatnoj firmi i za šverc cigareta, a on je istovremeno podneo krivične prijave protiv većeg broja Koštuničinih saradnika i nekolicine srpskih biznismena, među kojima su Miroslav Mišković i Milan Beko.[1]

Subotić potiče iz skromne zanatlijske porodice u kojoj se rodio kao šesto i najmlađe dete. Po nacionalnosti je Srbin a stalno švajcarsko prebivalište ima od 1999. Oženjen je Jagodom, s kojom je još od školskih dana. Imaju kćer Miu. Govori srpski i francuski jezik.

Završio je srednju ekonomsku školu u Ubu (Srbija). Od ranog detinjstva počinje da radi u očevoj stolarskoj radionici. Sledeći svoje ambicije, karijeru počinje u ranim dvadesetim kada odlazi u Francusku i zapošljava se kao krojač. Ubrzo otvara lanac butika i razvija sopstvenu veleprodaju i maloprodaju.

Od tada, pa sve do 1993. godine, kada je zbog ekonomskih sankcija u Srbiji primoran da menja kurs svog poslovanja, njegova primarna delatnost je proizvodnja tekstila i konfekcije.

U srpsku privredu počinje da ulaže 1985. godine, nabavkom postrojenja za niskogradnju za koje je procenio da su deficitarni.

Početkom devedesetih se vraća u Srbiju i otvara preduzeće „Mia“ koje se takođe bavi proizvodnjom konfekcije. Raspad stare Jugoslavije i ekspanzija azijske konkurencije, balkansku tekstilnu industriju dovode do kolapsa, tako da stabilna „Mia“ preuzima proizvodne kapacitete nekoliko tekstilnih firmi nastavljajući da se razvija.

Zbog napada ondašnjih političkih struktura na njega i njegovu imovinu, fizički napušta Srbiju 1997. godine.

Razvoj poslovne karijere[uredi | uredi kod]

Njegovi sadašnji poslovni poduhvati su raznoliki. Subotić je osnivač i vlasnik preduzeća EMI (Emerging Marketing Investment, Danska) i D Trade (Beograd, Srbija), koja se bave prodajom i distribucijom vina, papira, kao i nekretninama. Pored toga je i suvlasnik Future plus (Srbija), vodeće trgovinske mreže u jugoistočnoj Evropi Njegova preduzeća samo u Srbiji zapošljavaju više od 4.000 ljudi. Suvlasnik je fabrike za preradu mesa Famis d. o. o. (osnovana 2002) u Srbiji, kao i preduzeća u Grčkoj i Rusiji koja se bave distribucijom bezalkoholnih pica i sportske opreme. Pored toga, kupio je stotine hektara vinograda u Francuskoj, koje koristi za proizvodnju vrhunskog vina Lui Mah koje se služi čak i u Beloj kući[2]. Ulaganje u ovu kompaniju započeo je 1989. godine, a od januara 2007. je vlasnik Louis Mah Holdinga.

Subotić poseduje i vinski podrum u centru Beograda (Srbija) i luksuznu vilu pod imenom Villa Montenegro na Svetom Stefanu (Crna Gora). Ovaj hotel je marta 2007. godine nagrađen „Five Stars Diamond“ nagradom koju dodeljuje američka Akademija ugostiteljskih nauka za vrhunski kvalitet usluga.

2003. godine, Subotić otvara predstavništvo u Crnoj Gori koje i danas funkcioniše. Iste godine, Subotić kupuje srpsko preduzeće Duvan, koje je bilo vlasnik velike distribucione mreže što je uključivalo štandove i kioske za prodaju štampanih medija kao i razne druge robe široke potrošnje i formira firmu Futura Plus. Nakon kupovine Duvana, Subotić je 2004. počeo saradnju sa velikim nemačkim medijskim holdingom Westdeutsche Allgemeine Zeitung, koje je kupivši većinski deo akcija „Politike“ donelo nova prodajna mesta, tako da Futura Plus danas poseduje najveću mrežu za distribuciju medija u Srbiji sa velikim brojem kioska i novinskih štandova koje su pre posedovali Duvan, Politika, Borba i Kragujevački Duvanpromet. U Crnoj Gori je osnovao preduzeće po imenu Montenegro Futura koje ima sličnu distribucionu mrežu.

Embargo u Srbiji je razlog što 2005. godine, sedište svog poslovanja prebacuje na Kipar. Tokom proleća 2007. godine, Subotić je dodatno proširio svoje aktivnosti dvema velikim investicijama u Crnoj Gori: kupovina dela ostrva Sveti Nikola pokraj Budvanske luke od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za približno 24 miliona i objava planova za gradnju luksuznog hotela vrednog 20 miliona na Svetom Stefanu.

Stanko Subotić je aktivno podržavao demokratske procese u Srbiji i Crnoj Gori koji su doveli do pada Miloševićevog režima i nezavisnosti Crne Gore.

Sukob sa državom[uredi | uredi kod]

U petak, 19. marta odigrao se za sada poslednji čin u dugogodišnjem sukobu delova srpske vlasti i Stanka Subotića. Tog dana je on Državnom tužiocu u Ženevi podneo krivičnu prijavu protiv bivšeg srpskog premijera Vojislava Koštunice, velikog broja njegovih bliskih saradnika (među kojima su i bivši ministar policije, bivši šef tajne službe, šef premijerovog kabineta, direktor televizijskog javnog servisa...), nekolicine glavnih urednika poznatih srpskih medija, kao i protiv nekolicine poznatih srpskih biznismena, među kojima su i Miroslav Mišković i Milan Beko.[2] Subotić ih je tužio za krivična dela protiv časti, iznudu i ucenu, klevetničku prijavu i zločinačko udruživanje. Pre toga, još 2001. godine, Subotić je, što je i deo krivične prijave, bio glavna meta medija i pojedinih delova vlasti, a 2007. godine, specijalno tužilaštvo u Beogradu podiglo je protiv njega optužnicu u kojoj se navodi da je glavni organizator šverca cigareta u Srbiji tokom 1995. i 1996. godine, ali je, zbog zastarelosti tog dela, optužnica dopunjena i optužbom za zloupotrebu službenog položaja u njegovoj privatnoj firmi „Mia“. [3]

Subotić na svojim sajtovima [2][4] detaljno dokazuje da je čitav proces u Srbiji deo pokušaja da se uceni i da mu se oduzme imovina. Za to, pored Koštunice optužuje i Dušana Mihajlovića, ministra policije u vladi Zorana Đinđića, za kojeg tvrdi da ga je ucenjivao preteći mu mogućnošću da bude naveden u izveštaju o švercu cigareta koji je posle tajne istrage sačinila srpska policija. Taj izveštaj, pod nazivom „Mreža“ Mihajlović je 2004. godine predao svom nasledniku Draganu Jočiću, a policajac Modrag Vuković, koji je sam radio na izveštaju, rekao je da su iz njega izostala mnoga imena koja su povezana sa švercom cigareta.[5] Posle pokretanja procesa u Srbiji, i posle pisanja medija, protiv Subotića su povedene istrage i u Francuskoj, Lihtenštajnu, Švajcarskoj i u Italiji. U prve tri države sve optužbe protiv njega su odbačene, dok se u Italiji čeka odluka suda o tome da li će istraga biti nastavljena. Za slučaj u Italiji Subotić takođe optužuje kabinet Vojislaava Koštunice [6] iz kojeg su u tužilaštvu u Bariju bili slati tekstovi zagrebačkog „Nacionala“ u kojima je on, zajedno sa pokojnim premijerom Srbije Zoranom Đinđićem, i sadašnjim premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem, optuživan da je deo „duvanske mafije“.[7] Mediji u Srbiji i Hrvatskoj, čiji su glavni urednici takođe predmet Subotićeve tužbe, već godinama ovog biznismena optužuju za upravljanje „duvanskom mafijom“, čak i za ubistva, među kojima je i ono Ive Pukanića, vlasnika hrvatskog „Nacionala“.[8] Po istim medijima Subotić je u bekstvu, što je demantovao uključivši se uživo u emisiju „Intervju sa Jugoslavom Ćosićem“ na TB B92 u kojoj je gostovao crnogorski političar Nebojša Medojević, koji je jedan od glavnih izvora za tvrdnju da se „Subotić krije na Žabljaku (vrh Durmitora, planine u Crnoj Gori)“.[9]

Subotić u Švajcarskoj živi slobodno, i pored poternice koju su za njim raspisale vlasti u Srbiji. Do sada je na tu poternicu reagovala samo Rusija, čiji su organi postupajući po njoj uhapsili Subotića na Moskovskom aerodromu u aprilu 2008. godine. Posle dva meseca u ekstradicionom pritvoru Subotić je ipak pušten, uz obrazloženje da je po ruskom zakonu „zloupotreba službenog položaja“ za koju ga terete u Srbiji, zastarela i da ne postoji osnov po kojem bi mu se sudilo.[10] Posle toga vlasti u Srbiji su pojačale pritisak na Subotićeve poslove u Srbiji, da bi 2009. godine njegovo preduzeće „Futura plus“, jedan od najvećih srpskih distributera, otišlo u stečaj. Preko tog stečaja, u posed države došla je i Subotićeva zemlja u blizini aerodroma Beograd, koja je glavni poverenik „Future“. Subotić tvrdi da mu je na ovaj način oduzeta imovina vredna gotovo pola milijarde evra.[11] Na njegov poslednji potez, krivičnu prijavu Državnom tužiocu u Ženevi, niko u Srbiji još nije zvanično reagovao. Subotićevi advokati podneli su i tužbu Evropskom sudu za ljudska prava. [12]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. [1][mrtav link]
  2. 2,0 2,1 „A propos”. Stanko Subotic. 22. 3. 2010.. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  3. „Blic Online | Počinje suđenje grupi Stanka Subotića”. Blic.rs. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  4. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-25. Pristupljeno 2013-08-26. 
  5. [2][mrtav link]
  6. „Stanko-Subotic.com”. Stanko-Subotic.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-13. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  7. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-16. Pristupljeno 2013-08-26. 
  8. „Blic Online | Knežević: Za ubistvo Pukanića krivi Đukanović i Subotić”. Blic.rs. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  9. „Video - Intervju sa Jugoslavom Ćosićem - 15.3.2010”. B92. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  10. „Pušten Stanko Subotić”. Vesti.rs. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  11. „Stanko-Subotic.com”. Stanko-Subotic.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-23. Pristupljeno 13. 3. 2012. 
  12. „Cour Européenne des Droits de l'Homme - European Court of Human Rights”. Echr.coe.int. Pristupljeno 13. 3. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]