Stanisław Kania
Stanisław Kania | |
---|---|
![]() Stanisław portret iz 1979. | |
Mandat 6. septembar 1980. – 3. mart 1981. | |
Prethodnik | Edward Gierek |
Nasljednik | Wojciech Jaruzelski |
Rođenje | 8. mart 1923. selo Wrocanka pored Krakówa, Druga Poljska Republika |
Smrt | 6. jul 2001. Varšava. (Narodna Republika Poljska) |
Politička stranka | Poljska radnička partija(1945-1948) Poljska ujedinjena radnička partija (1948-1990) |
Supružnik | Wanda Kania (Jasiński) |
Zanimanje | političar |
Stanisław Kania (selo Wrocanka pored Krakówa, 8. mart 1923. - Varšava, 3. mart 2001.) bio je od 1980. do 1981. kratkotrajni Prvi sekretar Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije Narodne Republike Poljske.[1]
Kania se radnik 1944 uključio u pokret otpora, a od 1945. je član Poljske radničke partije. Sudjelovao je u kampanjama koje je provodila partija, od organiziranja Dobrovoljačke milicije do referenduma. Kao mladog aktivistu partija ga je poslala 1948. na ujediniteljski kongres Poljske ujedinjene radničke partije. Političku karijeru gradio u omladinskim organizacijama i pralelno se školovao. Na 5. partijskom kongresu -1968., izabran je za člana Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije.
Kania je od 1972. do 1989. bio poslanik u Sejmu, a u periodu 1982. - 85. bio je i član Državnog savjeta (Rada Państwa) Poljske. Nakon tog je 1975. izabran u Politbiro Centralnog komiteta Poljske ujedinjene radničke partije čiji je član bio do 1981.[1]
Val radničkih štrajkova i demonstracija u septembru 1980., koštao je tadašnjeg sekretara Edwarda Giereka položaja, pa je na njegovo mjesto izabran Stanislaw Kania.[1]
Kania je priznao da je partija napravila brojne promašaje u ekonomskoj politici, pa se složio sa opozicijom, da je za pravilno donošenje odluka, potrebna demokracija, zbog tog je inicirao razgovore sa vođom Solidarnosti demokracija Lechom Wałęsom i brojnim kritičarima partije.
Ipak ti razgovori nisu smirili opoziciju, a ni val demonstarcija, zbog tog je Kania morao napustiti položaj 3. marta 1981.[1], a na njegovo mjeto stupio je general Wojciech Jaruzelski.
Kania je nakon političkog umirovljenja 1991. objavio je memoarsku knjigu; Zatrzymać konfrontację (Zaustaviti sukob).[2]
Kaniji je 2012. suđeno za uvođenje ratnog stanja 1981., ali je nakraju oslobođen svake krivnje.[3]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „Stanisław Kania” (poljski). Encyklopedia PWN. Pristupljeno 15.04.2021.
- ↑ „Kania Stanisław - Zatrzymać konfrontację” (poljski). Tezeusz. Pristupljeno 15.04.2021.
- ↑ „Sąd: stan wojenny - Kiszczak winny, Kania niewinny” (poljski). Prawo. Pristupljeno 15.04.2021.