Sreća (budizam)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dio serije članaka na temu
Budizam

Lotus-buddha.svg

Historija budizma
Darmičke religije
Kronologija budizma
Budistički sabori

Temelji
Četiri plemenite istine
Plemeniti osmokraki put
Pet pouka
Nirvāna · Tri dragulja

Ključni termini
Tri oznake postojanja
Skandha · Kozmologija · Dharma
Samsara · Rebirth · Shunyata
Pratitya-samutpada · Karma

Vodeće ličnosti
Gautama Buddha
Nagarjuna · Dogen
Budini sljedbenici · Porodica

Praksa i postignuća
Buddhastvo · Bodhisattva
Četiri stadija prosvjetljenja
Paramiji · Meditacija · Laici

Budizam po regijama
Jugoistočna Azija · Istočna Azija
Tibet · Indija · Zapad

Budističke škole
Theravāda · Mahāyāna
Vajrayāna · Rane škole

Tekstovi
Pali kanon
Pali Sutte · Mahayana Sutre
Vinaya · Abhidhamma

Komparativne studije
Kultura · Popis tema
Dharma wheel.svg

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Sukha je sanskritska i pali reč koja označava sreću. U budizmu, sreća je osećaj lakoće, blagostanja i zadovoljstva, može se kretati u rasponu od blage do veoma intenzivne, a može biti trenutna ili trajna.[1]

Njena suprotnost je reč dukkha, koja označava patnju i povezana nepovoljna stanja.

Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]

U uobičajenom smislu, pali reč sukha znači sreća, ugoda, lakoća, kao suprotnost reči dukkha, koja znači patnja, bol, muka, tuga, beda, neugoda.[2] U sanskritu, prefiksi su i dus označavaju dobro ili loše.[3] Reč kha je izvorno označavala rupu na točku na vozilima drevnih Arijevaca, od čijeg kvaliteta je uglavnom zavisila ugodnost vožnje.[3][4]

Budino učenje[uredi - уреди | uredi izvor]

Um kao izvor sreće[uredi - уреди | uredi izvor]

Buda je govorio da je um preteča svih stvari, a da sreća, "kao nerazdvojna senka", prati one koji sa dobrim naumom govore i rade.[5] Prema Budinom učenju, sreća potiče iz uma, te najveću sreću "od svih stvari" donosi dobro očišćen um:

Wikiquote „Monasi, ne znam nijednu drugu stvar koja je toliko puna sreće kao što je to izvežban i često korišćen um. Izvežban i često korišćen um, monasi, prepun je sreće.[6]

Sreća igra važnu ulogu u meditaciji po tome što doprinosi razvoju stabilne, neusiljene sabranosti. Buda je rekao: "Um koji je srećan postaje sabran".[1]

Sreća tela i sreća duha[uredi - уреди | uredi izvor]

Buda je pravio razliku između sreće tela, koja zavisi od čula, i duhovne sreće, koja nastaje kada postepeno oslobađamo svoj um.

Wikiquote „Postoje dve vrste sreće. Sreća tela i sreća duha. Između te dve vrste sreće veća je sreća duha.[7]

Neki oblici ovozemaljske sreće za koje je Buda govorio da su legitimni i vredni jesu sreća posedovanja, imetka i lišenosti dugovanja (A.II,68).[1] Osećaj postignuća kada se ističemo u svojoj profesiji i zahvaljujući tome imamo ugodan život može nas veoma usrećiti (D.I,51).[1]

Međutim, savršena sreća se ne može pronaći u svetu čula; on će uvek doneti nezadovoljstvo i smrt.[8] Stvari koje podstiču duhovnu sreću su praktikovanje vrline (D.I,69), pravičnost (A.I,294), smirivanje čula (D.I,69), radost zbog svoji dobrih dela (Dhp.16), kroćenje uma (Dhp.35), mogućnost da volimo iako smo okruženi onima koji mrze (Dhp.197) i spokoj (Dhp.202). Konačno, najviša sreća dolazi od postizanja probuđenja (Dhp.203). Zbog toga, mudar čovek napušta manju sreću i okreće se na većoj.[9] Za razliku od ostalog sveta, mudraci smatraju srećom nestanak ovoga tela:

Wikiquote „Za plemenite, nestanak ovoga tela smatra se srećom. To je suprotno od onoga kako na to gleda čitav ostali svet. Ono što drugi zovu srećom, to plemeniti nazavaju patnjom. Ono što drugi nazivaju patnjom, za to su plemeniti utvrdili da je sreća.[10]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]


Reference[uredi - уреди | uredi izvor]