Srbi pre Adama i posle njega

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Srbi pre Adama i posle njega. Istorija jedne zloupotrebe: slovo protiv „novoromantičara“
Korice knjige
Naslovna strana drugog dopunjenog izdanja iz 2005.
Autor(i)Radivoj Radić
Država Srbija
Jeziksrpskohrvatski jezik
IzdavačStubovi kulture
Datum izdanja2003.
ISBN86-7979-123-7
OCLC broj56957507

Srbi pre Adama i posle njega. Istorija jedne zloupotrebe: slovo protiv „novoromantičara“ je knjiga Radivoja Radića, srpskog istoričara i univerzitetskog profesora. Knjiga je objavljena 2003, a drugo dopunjeno izdanje objavljeno je 2005. godine u izdanju izdavačke kuće „Stubovi kulture“.

Radić u knjizi analizira i pobija tvrdnje predstavnika Srpske autohtonističke škole, odbačene od strane istoričara kao neosnovane i pseudonaučne. On u knjizi navodi i pobija veliki broj tvrdnji predstavnika ove škole, od kojih su najznačajniji Jovan I. Deretić i Olga Luković-Pjanović, naročito ističući apsurdnost metoda kojima se služe, poput „proizvoljnog poigravanja sa lingvistikom“[1] i drugih.

Pozadina[uredi | uredi kod]

U godinama sankcija, besparice i sveopšte dezorijentacije, pomalo zbunjenom delu populacije godile su priče da smo stariji i bolji od drugih koje je nudila ova neozbiljna družina novoromantičara. Nije uzalud rečeno da je za istinu najteže vreme kada sve može da bude istina.

Radivoj Radić[1]

Početkom devedesetih godina 20. veka postaju popularne teorije koje su bile u potpunom raskoraku sa zvaničnom istorijom. Najznačajniji predstavnici Srpske autohtonističke škole Jovan I. Deretić, Olga Luković-Pjanović, Slobodan Jarčević i drugi, iznose teorije u kojima se, između ostalog, dovodi u pitanje doseljavanje Slovena na Balkan, ističe se da su Srbi „narod najstariji“ i da je srpski jezik pramajka svih jezika, a njihove knjige štampaju se u velikim tiražima.[1] Radić kaže da je u stručnoj javnosti preovlađivalo mišljenje da zastupnicima ovakvih teorija ne treba odgovarati jer im se time samo daje na značaju,[2] ali da im je on odgovorio kako bi „odbranio zanat istoričara“.[3]

Reakcije[uredi | uredi kod]

Prema pisanju Slobodne Evrope, knjiga je dobro primljena u stručnim krugovima[2] međutim, predstavnici autohtonističke škole reagovali su optuživši Radića da je falsifikator i da radi po diktatu Vatikana. Glas javnosti u svom članku od 14. decembra 2003. navodi da je jedan predstavnik Srpske autohtonističke škole poručio da Radića treba batinati „zbog upropaštavanja naše patriotske istorije“.[3]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Lazić, Slavica. „Srbi nisu „poslednji Vizantinci“ (intervju sa Radivojem Rodićem)”. Pravoslavlje. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-28. 
  2. 2,0 2,1 „Srbi pre Adama i posle njega”. Slobodna Evropa. 
  3. 3,0 3,1 Istorija zanesenjaka i pokvarenjaka, Glas javnosti

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]