Spiridon Gopčević Stariji
| Spiridon Gopčević | |
|---|---|
|
| |
| Informacije | |
| Rođenje | 1815. Trst, Austrijsko Carstvo |
| Smrt | 1861., Austrijsko Carstvo Trst |
Spiridon Gopčević talijanski Spiridione Gopcevich (-, 1815.- Trst, 1861.[1]), bio je poznati austrijski brodovlasnik i trgovac iz Trsta, porijeklom iz Herceg Novog.u Boki Kotorskoj.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Njegov otac Hristifor Gopčević (Христифор Гопчевић) bio je također brodar, on se 1805. preselio iz Herceg Novog (koji je tad pripao Austriji) sa svoja tri brigantina u Trst[1], privučen njegovim eksplozivnim rastom i mogućnošću zarade.
Spiridona je poslao u Beč na školovanje, tako da je on već kao mladić tečno govorio trinaest jezika.[1] Kad se vratio u Trst unaprijedio je očev posao, tako da je kad mu je otac umro sredinom 19. vijeka, posjedovao 33 jedrenjaka i 2 parobroda, što je bilo oko 10 % tonaže svih trgovačkih brodova registriranih u Trstu, glavnoj luci Austrije.[2] Njegovi brodovi plovili su do ruskih crnomorskih luka sa kojima je pravio unosne poslove.[1]
Tad je izgradio porodičnu palaču (1850.) na trščanskom Canalu Grande, djelomično kopirajući dekoraciju na fasadi od venecijanske Palazzo Ducale, koju mu je projektirao arhitekt - Giovanni Berlam. Svjestan svog srpskog porijekla fasadu je ukrasio sa četiri skulpture koje predstavljaju heroje Bitke na Kosovu (1389); Caricu Milicu, Cara Lazara, Miloša Obilića i Kosovku djevojku koja pomaže ranjenicima.[1] Palača i danas nosi njegovo prezime, ali je danas u njoj smješten muzej.[3]
U to vrijeme bio je i ugledni član ilirske zajednice, tako su se u to vrijeme zvala slavenska društva po Austriji, biran čak tri puta za njezina predsjednika (1847., 1851. i 1854.),[1]
Spiridon je bio aktivan član trščanske srpske pravoslavne općine - San Spiridone. Pored toga bio je i dobrotvor koji nije pomagao samo tršćanskim institucijama već i onima u starom kraju, 1852. pomagao je Sarajlijama, kad ih je zadesila nepogoda i izbjeglicama iz Hercegovine za bune 1852. - 1853.[4]
Spiridon je poznavao brojne uglednike onog vremena, od britanskog premijera Gladstona do talijanskog revolucionara Giuseppe Garibaldija.[1]
Na vrhuncu njegove karijere upropastio ga je posao sa uvozom ruskog žita, za kog je podigao veliki kredit u Beču.[4] Kako je u to vrijeme planuo Krimski rat, žito je ostalo blokirano u crnomorskim lukama, i on ga ni uz silne urgencije i pisma poznanicima nikako nije mogao dopremiti u Trst - pa je zbog tog bankrotirao, a nedugo zatim se i ubio 1861.[1]
Njegov sin Spiridon Gopčević (1855. - 1936.) bio je novinar i svjetski poznati astronom, a unuk Marino Gopcevich (1899. - 1965.), neurolog, koji je 1945. osnovao neurološki odjel bolnice u Trstu
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 „Genti di San Spiridone. I Serbi a Trieste 1751-1914 ” (talijanski). Comune di Trieste. Pristupljeno 08. 09. 2015.
- ↑ „Spiridon Gopčević” (srpskohrvatski). Paluba. Pristupljeno 08. 09. 2015.
- ↑ „La Storia” (talijanski). Civico Museo Teatrale Carlo Schmidl. Pristupljeno 08. 09. 2015.
- ↑ 4,0 4,1 „Genti di San Spiridone. I Serbi a Trieste 1751-1914 ” (talijanski). Comune di Trieste. Pristupljeno 08. 09. 2015.