Prijeđi na sadržaj

Spice Girls

Izvor: Wikipedija
Spice Girls
Spice Girls na koncertu 2008. godine. S lijeva na desno: Mel C, Victoria Beckham, Geri Halliwell, Mel B, Emma Bunton
PorijekloLondon, Engleska
Muzički rad
Period aktivnosti1994–2000, 2007–2008, 2012, 2016, 2018–2019
ŽanrPop, dance-pop
Diskografske kućeVirgin Records
Bivši članMel B
Melanie C
Emma Bunton
Geri Halliwell
Victoria Beckham
Ostalo
Službene stranicethespicegirls.com

Spice Girls su engleska ženska grupa osnovana 1994. godine u Londonu, koju čine Mel B („Scary Spice“), Melanie C („Sporty Spice“), Emma Bunton („Baby Spice“), Geri Halliwell („Ginger Spice“) i Victoria Beckham („Posh Spice“). Prodale su više od 100 miliona ploča širom sveta, što ih čini najprodavanijom ženskom grupom svih vremena. Svojom mantrom „girl power“, redefinisale su koncept ženskih grupa fokusirajući se na mlade obožavateljke. Predvodile su povratak tinejdžerskog popa 1990-ih, bile su glavni deo ere Cool Britannia i postale ikone popularne kulture te decenije.

Spice Girls su formirane sa ciljem da stvori ženski sastav koji bi parirao tada popularnim britanskim muškim grupama. Za menadžera su izabrale Simona Fullera i potpisale ugovor sa izdavačkom kućom Virgin Records. Njihov debitantski singl „Wannabe“ iz 1996. godine zauzeo je prvo mjesto na listama singlova u čak 37 zemalja.[1] Prvi album Spice (1996) prodat je u više od 23 miliona primjeraka širom sveta, postavši najprodavaniji album ženske grupe u historiji.[2] Sa ovog albuma su se tri druga singla „Say You'll Be There“, „2 Become 1“ i „Mama“/„Who Do You Think You Are“ dostigla su prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Njihov drugi album Spiceworld (1997) prodat je u više od 14 miliona primjeraka širom sveta. Sadržao je singlove „Spice Up Your Life“, „Too Much“ i „Viva Forever“, koji su takođe dostigli prvo mjesto. Oba albuma su obuhvatala dance-pop stil grupe i poruku o osnaživanju žena, sa vokalnim i tekstopisnim doprinosima koje su članice podjednako podelile.

Tokom 1997. godine, Spice Girls je održala svoj prvi koncert uživo i snimila igrani film Spice World, postigavši ogroman komercijalni uspjeh. Turneja Spiceworld Tour iz 1998. godine postala je najprofitabilnija turneja ženske grupe, sa oko 2,1 miliona posjetilaca.[3] Halliwell je napustila grupu usred turneje. Nakon singla „Goodbye“ objavljenog 1998. godine i uspješne koncertne turneje 1999. godine, Spice Girls su objavile svoj treći album Forever 2000. godine. Uključivao je njihov deveti singl koji je dostigao prvo mjesto na listi, „Holler“/„Let Love Lead the Way“, postavivši rekord za najviše singlova koji su dostigli prvo mjesto u Velikoj Britaniji od strane ženske grupe.[4] Krajem 2000. godine, članice su započele pauzu radi solo karijera. Ponovno su se okupili za turneju The Return of the Spice Girls iz 2007. godine, ceremoniju zatvaranja Ljetnih olimpijskih igara 2012. godine i, bez Beckhamove, za turneju Spice World – 2019 Tour.

Spice Girls su osvojile pet Brit Awards nagrada, tri American Music Awards nagrade, četiri Billboard Music Awards nagrade, tri MTV Europe Music Awards nagrade i jednu MTV Video Music Awards nagradu. Godine 2000. postale su najmlađe dobitnice Brit Awards nagrade u kategoriji „Izuzetan Doprinos Muzici“.[5] Među značajne elemente njihove simbolike ubrajaju se Halliwellina mini-haljina sa motivom britanske zastave i nadimci koje je članicama dodijelila britanska štampa. Njihovi ugovori o promociji i roba generisali su procenjeni prihod od 500–800 miliona dolara do maja 1998. godine.

Historija

[uredi | uredi kod]

Formiranje i rane godine

[uredi | uredi kod]

Početkom 1990-ih, Bob Herbert i Chris Herbert, duo oca i sina iz agencije Heart Management, odlučili su osnovati žensku grupu kako bi se takmičili sa muškim grupama koje su dominirale britanskom pop muzikom u to vreme.[6] Sa finansijerom su zamislili grupu koju bi činilo „pet upečatljivo različitih djevojaka“,[7] od kojih bi svaka privukla različitu publiku. U februaru 1994. godine, Heart Management je objavio oglas u časopisu The Stage tražeći pjevačice za audiciju za žensku pop grupu u studiju Danceworks u Londonu.[8] Oko 400 žena prisustvovalo je audiciji sljedećeg mjeseca. Bile su raspoređene u grupe od po deset i plesale su rutinu, nakon čega su uslijedile solo audicije na kojima su izvodile pjesme po svom izboru.[9] Nakon nekoliko nedjelja vijećanja, Victoria Adams, Melanie Brown, Melanie Coloma i Michelle Stephenson bile su među desetak žena koje su prošle u drugi krug audicija u aprilu 1994. godine. Zbog upale krajnika,[10] Melanie Chisholm nije mogla prisustvovati drugom krugu audicija. Međutim, nakon pomenutih audicija, Herbertovi su otpustili Melanie Colomu, koja je pozvala Chisholm da je zameni,[9][11] a Geri Halliwell ih je ubijedila da joj dozvole učešće u sljedećem krugu.[12] Nedjelju dana nakon druge audicije, Adams, Brown, Halliwell i Stephenson pozvane su u studiju Nomis u Londonu. Chisholm je kasnije pozvana da se pridruži,[13] a pet žena je izabrano za grupu koja se prvobitno zvala Touch.[14]

Grupa se preselila u kuću u Maidenheadu, Berkshire, i provela veći dio 1994. godine vježbajući pjesme napisane za njih.[15] Prema Stephenson, te pjesme su bile namijenjene vrlo mladoj publici i Spice Girls ih kasnije nisu koristile.[16] Tokom ovih prvih mjeseci, grupa radile su na demo snimcima u studiju South Hill Park Recording u Bracknellu sa producentom i vlasnikom studija Michaelom Sparksom i tekstopiscem Timom Hawesom. Takođe su same radile koreografiju u studiju Trinity u blizini Wokinga, Surrey.[17] Nekoliko mjeseci kasnije, Stephenson je otpuštena zbog nedostatka predanosti. Heart Management se obratio vokalnom treneru kako bi pronašao zamjenu. Preporučena je Emma Bunton, koja je došla na audiciju i pridružila se kao peta članica.[18] Dok je njihova obuka nastavljana, grupa je izvodila male prezentacije za nekoliko saradnika agencije Heart Management. Grupa je počela sa profesionalnim časovima pisanja pjesama[19] i tokom jedne sesije su napisali pjesmu pod nazivom „Sugar and Spice“, što ih je inspirisalo da promijene ime u Spice.[20]

Do kraja 1994. godine, grupa se osjećala nesigurno, jer još uvek nisu imali zvaničan ugovor sa Heart Managementom i bili su frustrirani uputstvima menadžerskog tima. Ubijedile su Herberta da organizuje demonstrativni nastup pred piscima i producentima iz industrije u decembru 1994. u studiju, gdje su dobili „izuzetno pozitivnu“ reakciju.[21] Herbertovi su brzo počeli da stvaraju obavezujući ugovor za sebe. Ohrabreni reakcijom koju su dobili na prezentaciji, svih pet članova je odbilo da potpiše ugovore na pravni savet, između ostalih, i Adamsovog oca.[21] U januaru 1995. godine, grupa je počela sesije pisanja pjesama sa Richardom Stannardom, koga su impresionirali na prezentaciji, i njegovim partnerom Mattom Roweom. Tokom ovih sesija, napisane su pjesme „Wannabe“ i „2 Become 1“.[22]

U martu 1995. godine, grupa je napustila Heart Management, osjećajući da nije voljna saslušati njihove ideje. Da bi osigurali kontrolu nad svojim radom, navodno su ukrali master snimke svoje diskografije iz kancelarija menadžmenta.[23] Sljedećeg dana, grupa je pronašla tekstopisca Eliota Kennedyja, koji je bio prisutan na prezentaciji, i ubijedila ga da sarađuje sa njima. Preko kontakata koje su uspostavili na prezentaciji, upoznali su se i sa produkcijskim timom Absolute. Uz pomoć Kennedyja i Absolutea, grupa je provela narednih nekoliko nedjelja pišući i snimajući demo snimke za većinu pjesama koje će biti objavljene na njihovom debitantskom albumu, uključujući „Say You'll Be There“ i „Who Do You Think You Are“.[22] Njihovi demo snimci su privukli pažnju Simona Fullera iz 19 Entertainment, koji ih je potpisao sa svojom menadžerskom kućom u maju 1995. godine.[24] Do tada je uzbuđenje industrije oko Spicea poraslo i velike izdavačke kuće u Londonu i Los Angelesu su bile željne da ih potpišu. Nakon rata nadmetanja, grupa je potpisala ugovor za pet albuma sa Virgin Recordsom u julu 1995. godine.[25] Fuller ih je poveo na opsežnu promotivnu turneju u Los Angelesu, gdje su se sastale sa rukovodiocima studija u nadi da će obezbijediti filmske i televizijske prilike.[26] Njihovo ime je promenjeno u Spice Girls jer se ime Spice već koristilo. Novo ime je izabrano jer su ih ljudi iz industrije često podsmehljivo nazivali „Spice Girls“.[27] Nastavile su da pišu i snimaju pjesme za svoj debitantski album.[28]

Proboj i prvi albumi

[uredi | uredi kod]

U julu 1996. godine, Spice Girls su objavile svoj debitantski singl „Wannabe“ u Velikoj Britaniji. U nedjeljama prije objavljivanja, muzički spot je probno emitovan na britanskom muzičkom kanalu The Box.[29] Bio je trenutni hit i emitovao se i do sedamdeset puta nedjeljno u svom vrhuncu.[30] Nakon što je video objavljen, Spice Girls su imale svoj prvi uživo prijenos na televiziji. Ranije u maju, dale su svoj prvi intervju za muzičku štampu sa Paulom Gormanom, urednikom časopisa Music Week.[31] U svom tekstu je prepoznao da će Spice Girls uskoro uvesti promjenu na listama, udaljavajući se od britpopa ka čistom popu. „Wannabe“ se našao na trećem mjestu britanske liste singlova, prije nego što je narednih sedam nedjelja provela na prvom mjestu. Pjesma se pokazala kao globalni hit, dostigavši prvo mjesto u 37 zemalja, uključujući četiri uzastopne nedjelje na prvom mjestu liste Billboard Hot 100, i postala je ne samo najprodavaniji debi singl ženske grupe, već i najprodavaniji singl ženske grupe svih vremena.[1][32]

Nakon objavljivanja pjesme „Wannabe“, članak u časopisu Top of the Pops identifikovao je svaku djevojku iz grupe sa jedinstvenim nadimkom na osnovu njenih ličnosti. Iako nenamjerno, upotreba ovih nadimaka postala je široko rasprostranjena i kasnije su usvojeni širom svijeta. Zahvaljujući talasu publiciteta, grupa je objavila svoje sljedeće singlove u Evropi. U oktobru 1996. godine objavljena je pjesma „Say You'll Be There“ koja je dve nedjelje bila na prvom mjestu u Velikoj Britaniji. „2 Become 1“ je objavljena u decembru, postavši njihov prvi singl koji je dostigao prvo mjesto na listi za Božić i prodao se u 462 000 primjeraka u prvoj nedjelji,[33] što je čini najbrže prodavanim singlom godine. Dve pjesme su nastavile izvanrednu prodaju grupe, dajući im tri od pet najprodavanijih pjesama 1996. godine u Velikoj Britaniji.[34] U novembru 1996. godine, Spice Girls su objavile svoj debitantski album Spice u Evropi. Uspjeh je bio neviđen i izazvao je poređenja sa Beatlemanijom, što je navelo štampu da ga nazove „Spicemanija“.[35][36] Za sedam nedjelja, Spice je prodala 1,8 miliona primjeraka samo u Velikoj Britaniji, što je učinilo Spice Girls najbrže prodavanim britanskim izvođačem još od Beatlesa. Ukupno, album je prodat u više od 3 miliona primjeraka u Velikoj Britaniji, najprodavaniji album svih vremena u Velikoj Britaniji od strane ženske grupe, sertifikovan je deset puta kao platinasti od strane British Phonographic Industry i bio je broj jedan petnaest neuzastopnih nedjelja.[37] U Evropi je album postao najprodavaniji album 1997. godine i osam puta je dobio platinasti sertifikat od strane International Federation of the Phonographic Industry za prodaju veću od 8 miliona primjeraka.[38] Istog mjeseca, Spice Girls su privukle 500 000 ljudi kada su upalile božićna svjetla u Oxford Streetu u Londonu. Istovremeno, Fuller je počeo sklapati višemilijunske sponzorske ugovore za Spice Girls sa raznim brendovima. Grupa je završila 1996. godinu osvojivši tri trofeja na dodjeli nagrada Smash Hits u London Areni, uključujući i onaj za najbolji video za „Say You'll Be There”.[28]

Međunarodni uspjeh

[uredi | uredi kod]

U januaru 1997. godine, singl „Wannabe“ je objavljen u Sjedinjenim Državama. Pokazao se kao katalizator u prodoru grupe na američko tržište kada je dostigao jedanaesto mjesto na listi Billboard Hot 100. „Wannabe“ je dostigao prvo mjesto u SAD četiri nedjelje. Sljedećeg mjeseca, Spice je objavljen u SAD i postao je najprodavaniji album 1997. godine u SAD, dostigavši prvo mjesto, i sedam puta je dobio platinasti sertifikat od strane Recording Industry Association of America za prodaju od preko 7,4 miliona primjeraka. Album je takođe uvršten na listu 100 najboljih albuma svih vremena od strane Recording Industry Association of America na osnovu prodaje u SAD. Ukupno je album prodat u više od 23 miliona primjeraka širom sveta, postajući najprodavaniji album u historiji pop muzike jedne potpuno ženske grupe.[2] Kasnije tog mjeseca, Spice Girls su izvele pjesmu „Who Do You Think You Are“ na otvaranju dodjele Brit Awards nagrada 1997. godine, a Halliwell je nosila mini haljinu sa zastavicom Ujedinjenog Kraljevstva koja je postala jedna od najpoznatijih odeća u historiji popa.[39] Na ceremoniji, grupa je osvojila dvije Brit Awards nagrade u kategorijama „Najbolji Britanski Video“ za „Say You'll Be There“ i „Najbolji Britanski Singl“ za „Wannabe“.[40] U martu 1997. godine, u Evropi je objavljena dupla A-strana pjesama „Mama“/„Who Do You Think You Are“, posljednji singl sa albuma Spice, koja je ponovo dostigla prvo mjesto u Velikoj Britaniji.[41]

Girl Power! je prva knjiga Spice Girls i objavljena je kasnije tog mjeseca. Početni tiraž od 200 000 primjeraka rasprodat je u roku od jednog dana i na kraju je prevedena na više od 20 jezika.[42] U aprilu je objavljen video One Hour of Girl Power koji je prodat u 500 000 primjeraka u Velikoj Britaniji između aprila i juna, postavši najprodavaniji pop video ikada.[42] Na kraju je nekoliko puta dobio platinasti sertifikat od strane od strane British Phonographic Industry. U maju 1997. godine, Spice Girls su najavile snimanje filma Spice World, u kojem glumi grupa, na Filmskom festivalu u Cannesu. Grupa je takođe održala svoj prvi koncert uživo u Velikoj Britaniji na dobrotvornom koncertu Prinsovog fonda. Na koncertu su prekršile kraljevski protokol kada su Brown, a zatim i Halliwell poljubile princa Charlesa u obraze i štipnule ga za zadnjicu, što je izazvalo kontroverzu. Istog mjeseca, Virgin je objavio Spice Girls Present... The Best Girl Power Album... Ever!, kompilacijski album sa više izvođača koji je grupa sastavila. Dostigao je drugo mjesto na britanskoj listi kompilacija[43] i dobio je zlatni sertifikat od strane British Phonographic Industry. Na dodjeli nagrada Ivor Novello, singl „Wannabe“ je osvojio nagrade u kategorijama „Međunarodni Hit Godine“ i „Najprodavaniji Britanski Singl“.

Snimanje filma Spice World počelo je u junu, a završilo se u augustu.[44] Film je bio zasnovan na pjesmama sa drugog studijskog albuma grupe, ali nijedna pjesma nije bila napisana kada je snimanje počelo. Grupa je stoga morala da piše i snima sve pjesme istovremeno sa snimanjem filma Spice World, što je rezultiralo napornim rasporedom koji ih je iscrpio.[45] Među pjesmama koje su napisane tokom ovog perioda bila je i „Stop“, čiji tekst pokriva frustracije grupe zbog preopterećenosti menadžmenta. U septembru 1997. godine, Spice Girls su izvele „Say You'll Be There“ na dodjeli MTV Video Music Awards nagrada 1997. u New Yorku i osvojile nagradu u kategoriji „Najbolji Dance Video“ za „Wannabe“. MTV nagrade su dodijeljene pet dana nakon smrti princeze Diane, a tokom ceremonije joj je odata počast. Chisholm je izjavila: „Željeli bismo da posvetimo ovu nagradu princezi Diani, koja je veliki gubitak za našu zemlju.“[46] Na dodjeli Billboard Music Awards nagrada 1997. godine, grupa je osvojila četiri nagrade u kategorijama „Novi Izvođač Godine“, „Billboard Hot 100 Grupa Godine“, „Billboard 200 Grupa Godine“ i „Album Godine“ za album Spice.

Drugi album i igrani film

[uredi | uredi kod]

U oktobru 1997. godine, Spice Girls su objavile prvi singl sa svog drugog albuma „Spice Up Your Life“. Dostigao je prvo mjesto u Velikoj Britaniji, što ga je učinilo petim uzastopnim singlom grupe koji se našao na prvom mjestu.[47] Istog mjeseca, grupa je održala svoj prvi veliki koncert uživo pred 40 000 fanova u Istanbulu u Turskoj.[48] Kasnije su predstavile mak u znak sjećanja Kraljevske britanske legije,[49] a zatim su otputovale u Južnu Afriku da bi se sastale sa Nelsonom Mandelom, koji je izjavio: „Ovo su moji heroji.“[50] Sljedećeg mjeseca, Spice Girls su objavile svoj drugi album Spiceworld. Album je imao isti uspjeh kao i prvi, dosegnuvši prvo mjesto u Velikoj Britaniji i treće mjesto na listi Billboard 200. Postavio je novi rekord za najbrže prodavani album kada je isporučenih 7 miliona primjeraka tokom dvije nedjelje. Dobivši povoljne kritike,[51] album je prodat u više od 10 miliona primjeraka zajedno u Evropi i Sjedinjenim Državama, i 14 miliona primjeraka širom svijeta.[52]

Kritikovane u Sjedinjenim Državama zbog objavljivanja albuma samo devet mjeseci nakon njihovog debija tamo, što je grupi omogućilo dva istovremena albuma koja su dostigla Top 10 na Billboardovoj listi, i pretjerana izloženost medijima kod kuće,[49] grupa su počele da doživljavaju medijske reakcije. Kritikovane su zbog broja sponzorskih ugovora i njihove pozicije na listama su opale. Međutim, Spice Girls su ostale najprodavanija pop grupa i 1997. i 1998. godine.[53] Takođe u novembru, Spice Girls su izvele „Spice Up Your Life“ na dodjeli MTV Europe Music Awards nagrada 1997. godine i osvojile nagradu u kategoriji „Najbolja Grupa“.[54] Jutro nastupa otpustile su Simona Fullera i počele same upravljati.[55] Kako bi osigurale nesmetan prijelaz, Halliwell je navodno ukrala mobilni telefon od Fullerove asistentkinje koji je sadržavao raspored grupe i Fullerove poslovne kontakte.[56] Otpuštanje je bila vijest na naslovnicama diljem svijeta. Mnogi komentatori nagađali su da je Fuller bila mozak grupe te da su Spice Girls izgubile svoj zamah i smjer.[57][58]

Kasnije u novembru, Spice Girls su postale prva pop grupa koja je vodila zabavnu televizijsku emisiju An Audience with... na ITV-ju. Njihovu emisiju je gledalo 11,8 miliona gledalaca u Velikoj Britaniji, što je jedna petina stanovništva.[59] Sljedećeg mjeseca, objavljen je drugi singl sa albuma Spiceworld, „Too Much“, koji je postao drugi singl grupe Spice Girls koji je dostigao prvo mjesto na listi za Božić i njihov šesti uzastopni singl koji je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Istog mjeseca, Spice Girls su lansirale dugometražni film pod nazivom Spice World. Svjetskoj premijeri u teatru Empire na Leicester Squareu u Londonu prisustvovale su poznate osobe, uključujući princa Charlesa, princa Williama i princa Harryja. Film je bio komercijalni uspjeh, ali je dobio loše kritike. Spice Girls su 1997. završile kao najizvođenija izvođači godine na američkom radiju.

Prva turneja i Halliwellin odlazak

[uredi | uredi kod]

U januaru 1998. godine, Spice Girls su prisustvovale američkoj premijeri filma Spice World u Los Angelesu. Na dodjeli American Music Awards nagrada 1998. godine nekoliko dana kasnije, grupa je osvojila nagrade u kategorijama „Najdraži Album“, „Najdraži Novi Izvođač“ i „Najdraža Grupa“.[60] Sljedećeg mjeseca, osvojile su specijalnu nagradu za uspjeh u inostranstvu na dodjeli Brit Awards nagrada 1998. godine, sa kombinovanom prodajom od preko 45 miliona albuma i singlova širom sveta. Te večeri, grupa je izvela svoj sljedeći singl „Stop“, prvi koji nije dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji, ali je dostigao drugo mjesto.[47] Istog mjeseca, Spice Girls su krenule na turneju Spiceworld Tour, koja je započela u Dublinu u Irskoj, prije nego što su se preselile u Evropu i Sjevernu Ameriku te se vratile u Veliku Britaniju na dva nastupa na Wembley Stadiumu.

Dana 31. maja 1998. godine, Halliwellova je objavila svoj odlazak iz Spice Girls preko svog advokata.[61] Halliwellova je prvo navela kreativne razlike,[61] a kasnije je rekla da pati od iscrpljenosti i razočaranja. Glasine o borbi za moć sa Melanie Brown kružile su u štampi.[62][63] Halliwellin odlazak šokirao je fanove i postao jedna od najvećih vijesti iz svijeta zabave te godine, dospjevši na naslovne strane međunarodnih vijesti. Četiri preostale članice bile su odlučne da će grupa nastaviti da postoji.[61] Sjevernoamerički deo turneje Spiceworld Tour odvijao se po planu, počevši u West Palm Beachu na Floridi, a ostvarivši bruto od 93,6 miliona dolara tokom 40 rasprodatih nastupa. Turneju je prisustvovalo oko 2,1 milion ljudi tokom 97 koncerata, sa procenjenim bruto prihodom od 220 do 250 miliona dolara, što je najveća koncertna turneja ženske grupe.[3] Pratio ju je dokumentarni film Spice Girls in America: A Tour Story. „Viva Forever“, četvrti i posljednji singl objavljen albuma Spiceworld, postao je sedmi singl grupe koji je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Video je snimljen prije Halliwellinog odlaska i prikazuje svih pet članica u obliku stop animacije.[64]

Dok su bile na turneji po Sjedinjenim Državama, Spice Girls su napisale i snimile novi materijal. Objavile su novu pjesmu „Goodbye“ u novembru 1998. godine. Smatrana je kao počast Halliwellovoj, iako su delovi pjesme prvobitno napisani dok je Halliwellova još uvek bila deo grupe. Postao je to treći uzastopni singl Spice Girls koji je dostigao prvo mjesto na Božić, izjednačivši rekord koji su prethodno postavili Beatlesi.[65] Istog mjeseca, Bunton i Chisholm pojavile su se na dodjeli MTV Europe Music Awards nagrada 1998. godine bez ostalih članova grupe, primivši dvije nagrade u ime Spice Girls u kategorijama „Najbolji Pop Izvođač“ i „Najbolja Grupa“.[66] Te godine, Brown i Adams su objavile da su trudne. Adams je u martu 1999. godine rodila sina Brooklyna, čiji je otac bivši nogometaš Manchester Uniteda David Beckham. Kasnije te godine udala se za Beckhama na vjenčanju u Irskoj, uz veliku medijsku pažnju, preuzevši njegovo prezime.[67]

Diskografija

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ 1,0 1,1 „Simon Fuller: Guiding pop culture” (na engleskom). BBC News. 18. juni 2003. Pristupljeno 18. septembra 2011. 
  2. ↑ 2,0 2,1 Caulfield, Keith (24. maj 2017). „Rewinding the Charts: In 1997, Spice Girls Powered to No. 1” (na engleskom). Billboard. Pristupljeno 24. maja 2017. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Savage, Mark (8. juli 2021). „The Spice Girls at 25: Here's the story from A to Z” (na engleskom). BBC. Pristupljeno 5. marta 2022. 
  4. ↑ „Most No. 1 singles on UK chart - female group” (na engleskom). Guinnessova knjiga rekorda. 4. november 2000. 
  5. ↑ Sinclair 2004, p. IX
  6. ↑ McGibbon 1997b, pp. 9–11
  7. ↑ Heath, Chris (10. juli 1997). „Spice Girls: Too Hot to Handle” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 15. aprila 2017. 
  8. ↑ McGibbon 1997b, pp. 13–15
  9. ↑ 9,0 9,1 Sinclair 2008, pp. 3–8
  10. ↑ Smith 2019, p. 50
  11. ↑ McGibbon 1997b, pp. 40–41, 57
  12. ↑ Halliwell 1999, pp. 146–147
  13. ↑ Smith 2019, pp. 60–61
  14. ↑ Sinclair 2008, pp. 27–28
  15. ↑ McGibbon 1997a, p. 52
  16. ↑ Sinclair 2008, p. 29
  17. ↑ McGibbon 1997b, pp. 58–61
  18. ↑ Sinclair 2004, pp. 30–31
  19. ↑ McGibbon 1997b, pp. 86–90
  20. ↑ McGibbon 1997b, pp. 97–98
  21. ↑ 21,0 21,1 Sinclair 2008, p. 33–34
  22. ↑ 22,0 22,1 Sinclair 2008, pp. 40–49
  23. ↑ Sinclair 2004, p. 34
  24. ↑ Sinclair 2008, p. 66–68
  25. ↑ Sinclair 2008, p. 69–70
  26. ↑ Halliwell 1999, pp. 194, 197–198
  27. ↑ Sinclair 2008, p. 77
  28. ↑ 28,0 28,1 Spice Girls, Cripps, Peachey 1997, p. 141
  29. ↑ Sinclair 2004, p. 75
  30. ↑ McGibbon 1997a, p. 107
  31. ↑ Gumble, Daniel (15. juli 2016). „From the archive: The Spice Girls first ever interview” (na engleskom). Music Week. Pristupljeno 23. februara 2021. 
  32. ↑ McGibbon 1997a, pp. 124–125
  33. ↑ Myers, Justin (1. decembar 2016). „Classic Christmas Number 1s: Spice Girls' 2 Become 1” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 6. decembra 2016. 
  34. ↑ Myers, Justin (20. oktobar 2016). „Flashback to 1996: Spice Girls hit Number 1 with Say You'll Be There” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 20. oktobra 2016. 
  35. ↑ Richin, Leslie (12. januar 2017). „20 Alternative Rock Hits Turning 20 in 2017” (na engleskom). Billboard. Pristupljeno 21. februara 2017. 
  36. ↑ Flaherty, Mike (21. februar 1997). „Spice Girls on top” (na engleskom). Entertainment Weekly. Pristupljeno 5. april 2021. 
  37. ↑ White, Jack (13. januar 2017). „Little Mix's Glory Days is the longest-reigning girl group Number 1 since Spice Girls' debut 20 years ago” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 13. februara 2017. 
  38. ↑ „European sales certificate for Spice” (na engleskom). International Federation of the Phonographic Industry. Arhivirano iz originala na datum 6. marta 2006. Pristupljeno 13. februara 2017. 
  39. ↑ Klerk, Amy de (22. februara 2017). „It has been 20 years since Geri Halliwell wore the Union Jack dress” (na engleskom). Harper's Bazaar. Pristupljeno 24. septembar 2019. 
  40. ↑ McManus, Samuel (22. februar 2017). „It's Been 20 Years Since the Spice Girls' Iconic 1997 Brit Awards Performance” (na engleskom). Attitude. Pristupljeno 19. februara 2021. 
  41. ↑ Sinclair 2008, str. 105–106
  42. ↑ 42,0 42,1 Sinclair 2004, str. 102–103
  43. ↑ „Official Compilations Chart Top 100: 18 May 1997 – 24 May 1997” (na engelskom). Official Charts Company. Pristupljeno 4. aprila 2021. 
  44. ↑ Spice Girls, Cripps, Peachey 1997, str. 142
  45. ↑ Sinclair 2008, str. 113–114
  46. ↑ „Princess's Death Overshadows Music Awards” (na engleskom). BBC News. Pristupljeno 24. septembar 2019. 
  47. ↑ 47,0 47,1 „Spice Girls” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 13. septembra 2020. 
  48. ↑ Sullivan, Caroline (24. maj 2019). „'Tens of thousands of tots empty their lungs': relive the Spice Girls' first tour” (na engleskom). The Guardian. Pristupljeno 13. septembra 2020. 
  49. ↑ 49,0 49,1 „Spice Girls launch poppy appeal” (na engleskom). BBC News. 29. oktobar 1997. Pristupljeno 14. septembra 2020. 
  50. ↑ „Now Mandela swaps political power for girl power” (na engleskom). BBC News. 1. novembar 1997. Pristupljeno 14. septembra 2020. 
  51. ↑ Wild, David (11. decembar 1997). „Spice World” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 13. septembra 2020. 
  52. ↑ Smith 2019, str. 167
  53. ↑ Sinclair 2008, str. 148–149
  54. ↑ „Spice Girls scoop MTV Europe best group award” (na engleskom). BBC News. 7. septembar 1997. Pristupljeno 13. septembra 2020. 
  55. ↑ Halliwell 1999, str. 304–306
  56. ↑ Beckham 2001, str. 244–245
  57. ↑ Halliwell 1999, str. 374
  58. ↑ Marre, Oliver (14. januar 2007). „The man with stars in his eyes” (na engleskom). The Guardian. Pristupljeno 18. septembra 2011. 
  59. ↑ Sinclair 2004, str. 148
  60. ↑ „Spice nice thrice at American Music Awards” (na engleskom). Variety. 26. januar 1998. Pristupljeno 6. aprila 2021. 
  61. ↑ 61,0 61,1 61,2 „Ginger snaps” (na engleskom). BBC News. 31. maj 1998. Pristupljeno 17. novembra 2007. 
  62. ↑ Sherman, Heidi (2. juni 1998). „Ginger Spice's Departure Marks 'End of the Beginning'” (na engleskom). Rolling Stone. Pristupljeno 26. maja 2012. 
  63. ↑ Millard, Rosie (31. maj 1998). „Yes, Geri – it's hard to break out when you're cast in plastic” (na engleskom). The Independent. Pristupljeno 10. februara 2017. 
  64. ↑ Copsey, Rob (27. juli 2017). „Official Chart Flashback 1998: Spice Girls, Viva Forever” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 26. februara 2021. 
  65. ↑ Myers, Justin (20. decembar 2013). „Official Charts Flashback 1998: Spice Girls – Goodbye” (na engleskom). Official Charts Company. Pristupljeno 22. decembra 2013. 
  66. ↑ „Spice Girls take MTV crown” (na engleskom). BBC News. 13. novembar 1998. 
  67. ↑ „David and Victoria tie the knot” (na engleskom). BBC News. 5. juli 1999. Pristupljeno 19. decembra 2007. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Wikimedijina ostava sadrži medije na temu: Spice Girls.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Spice_Girls&oldid=42588700