Specijalnost (medicina)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Medicinske specijalnosti posebne su grane medicine koje se u svakoj zemlji, posebnim pravilnikom, utvrđuju odlukom Ministarstva zdravlja.[1]

Pravilnik o specijalizacijama[uredi | uredi kod]

Pravilnikom o specijalizacijama i užim specijalizacijama zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika utvrđuje se:

  • Vrsta specijalizacija i užih specijalizacija
  • Dužina trajanje specijalizacije i sadržina specijalizacija i užih specijalizacija
  • Program obavljanja specijalizacija, odnosno užih specijalizacija
  • Način obavljanja specijalističkog staža i polaganje specijalističkog ispita
  • Sastav i rad ispitnih komisija
  • Uslovi koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove i privatna praksa, odnosno, Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije, za obavljanje specijalističkog staža
  • Uslovi i način priznavanja vremena provedenog na radu kao dela specijalističkog staža
  • Obrazac indeksa i diplome o položenom specijalističkom ispitu, odnosno položenom ispitu iz uže specijalizacije.

Specijalizacije za doktore medicine[uredi | uredi kod]

Doktori medicine mogu upisati i usavršavati se (specijalizovati) u sledećim granama medicine, odnosno oblastima zdravstvene zaštite, koje traju od tri do šest godina:

  1. interna medicina;
  2. internistička onkologija;
  3. infektologija;
  4. pedijatrija;
  5. neurologija;
  6. psihijatrija;
  7. dečja neurologija;
  8. dečja i adolescentna psihijatrija;
  9. ginekologija i akušerstvo;
  10. opšta hirurgija;
  11. abdominalna hirurgija;
  12. vaskularna hirurgija;
  13. grudna hirurgija;
  14. ortopedska hirurgija i traumatologija;
  15. dečja hirurgija;
  16. neurohirurgija;
  17. plastična, rekonstruktivna i estetska hirurgija;
  18. maksilofacijalna hirurgija;
  19. urologija;
  20. kardiohirurgija;
  21. urgentna medicina;
  22. anesteziologija, reanimatologija i intenzivna terapija;
  23. otorinolaringologija;
  24. oftalmologija;
  25. dermatovenerologija;
  26. fizikalna medicina i rehabilitacija;
  27. opšta medicina;
  28. medicina rada;
  29. radiologija;
  30. radijaciona onkologija;
  31. nuklearna medicina;
  32. patologija;
  33. sudska medicina;
  34. medicinska mikrobiologija;
  35. klinička biohemija;
  36. klinička farmakologija;
  37. laboratorijska medicina;
  38. imunologija;
  39. higijena;
  40. epidemiologija;
  41. socijalna medicina;
  42. sportska medicina;
  43. transfuzijska medicina;
  44. vazduhoplovna medicina;
  45. medicinska statistika i informatika;
  46. palijativno zbrinjavanje.

Specijalizacije za doktore stomatologije[uredi | uredi kod]

Doktori stomatologije mogu upisati i usavršavati se (specijalizovati) u sledećim granama stomatologije, odnosno oblastima zdravstvene zaštite, koje traju od tri do pet godina:

  1. preventivna i dečja stomatologija;
  2. bolesti zuba i endodoncija;
  3. stomatološka protetika;
  4. paradontologija i oralna medicina;
  5. ortopedija vilica;
  6. oralna hirurgija;
  7. maksilofacijalna hirurgija ,
  8. medicinska statistika i informatika.

Specijalizacije za diplomirane farmaceute i magistre farmacije[uredi | uredi kod]

Diplomirani farmaceuti i magistri farmacije mogu upisati i usavršavati se (specijalizovati) u sledećim granama farmacije, odnosno oblastima zdravstvene zaštite, koje traju od dve do četiri godina:

  1. klinička farmacija;
  2. medicinska biohemija;
  3. toksikološka hemija;
  4. sanitarna hemija;
  5. ispitivanje i kontrola lekova;
  6. farmakoterapija;
  7. farmaceutska tehnologija;
  8. kontrola i primena lekovitih biljaka;
  9. socijalna farmacija;
  10. medicinska statistika i informatika.

Specijalizacije za diplomirane farmaceute - medicinske biohemičare i magistre farmacije[uredi | uredi kod]

Diplomirani farmaceuti - medicinski biohemičari i magistri farmacije - medicinski biohemičari mogu upisati i usavršavati se (specijalizovati) u sledećim granama farmacije, odnosno oblastima zdravstvene zaštite, koje traju od tri do četiri godina:

  1. farmakoterapija;
  2. medicinska biohemija;
  3. sanitarna hemija;
  4. toksikološka hemija;
  5. medicinska statistika i informatika.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Službeni glasnik RS, br. 107/05, 72/09 - dr. zakon, 88/10, 99/10, 57/11, 110/12 - US i 119/12)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Smith, Margot W. Physician's Specialties and Medical Trade Areas: An Application of Central Place Theory. Papers and Proceedings of Applied Geography Conferences, Vol. 9, West Point NY 1986.
  • Smith, Margot W. A Guide to the Delineation of Medical Care Regions, Medical Trade Areas and Hospital Service Areas. Public Health Reports, 94:3:247 May 1979
  • Smith, Margot W. The Economics of Physician Location, Western Regional Conference, American Association of Geographers, Chicago, Illinois, 1979
  • Smith, Margot W. The Distribution of Medical Care in Central California: a Social and Economic Analysis, Thesis, School of Public Health, University of California, Berkeley, 1977 - 1004 pages

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Кategorija:Medicinske specijalnosti